Književnost

Aleksandar Hemon: Moja majka i propali jugoslovenski eksperiment

I pored svega, život u Jugoslaviji se ne može svesti na njegove ideološke prakse i javne rituale indoktrinacije, mada su oni bili od suštinskog značaja za kulturu. Napredak i optimizam koji su obeležili decenije posle Drugog svetskog rata bili su očigledni u nastanku srednje klase, sačinjene od ljudi nalik mojim roditeljima koji su, mada rođeni u kući sa zemljanim podom, stekli diplomu i dobar posao u gradu. Imali su auto i vikendicu, letovali su na moru, putovali u inostranstvo bez viza. Živeli su u stanovima bez kirije, koje su delile državne firme u kojima se radilo do penzije. Brinuli su se o svojim ostarelim roditeljima na selu, često ih posećivali (ali nikad dovoljno) i vraćali se kući sa zalihama dobre seoske hrane

Damir Šabotić: Bitka za Andrića

- Zašto stranci obaraju oči i skreću razgovor kada govore o nama, zašto se naša zemlja pominje prva kada je govor o bratoubilačkom bezumlju i teškim, nerazumljivim katastrofama?

Ivan Ergić: Vlast se mora bojati naroda, a ne narod vlasti

Bio sam na protestima, naravno. Što se same opozicije tiče, ona je inače katastrofa. Mislim na ovu službenu, političku i stranački organizovanu opoziciju. Srbija se diči bunama, ustancima, revolucijama, slobodarstvom, što, i pored svih naslaga mitologije, ipak ima uporište u istoriji. Tako da, iako ovi protesti nisu programski i politički osmišljeni, a kamoli vizionarski, imaju moju podršku, jer su u najvećem delu izraz nezadovoljstva, koje dolazi odozdo, i njih doživljavam svedene na zajednički imenilac antiautoritarizma

Ostaci Frankove fašističke diktature: Brojna književna djela su cenzurisana, a da čitatelji toga nisu svjesni

U razdoblju između 1936. i 1966. godine, svaka knjiga objavljena u Španjolskoj morala se predavati na uvid nacionalnoj cenzorskoj komisiji za ispitivanje.

Države u kojima se čita najviše knjiga: Zemlje regiona nisu među top 30

Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje provedeno je istraživanje u 2005. godini, s indeksom NOO's Culture Score Media Habits.

Damir Ovčina: Fašizam nastaje u društvima u kojima je ukinuta književnost

Nikome ne odgovara to da postoji neko ko govori istinu, nepotkupljiv, neko koga ne plaća nikakav fond, koga ne plaća nikakva strana, ni domaća organizacija, koji ne mora da sluša šta je neki blesan za nekom govornicom rekao pa da iz toga izvlači neke zaključke. Niko tu ulogu neće dati piscu. Pisci se moraju nametnuti društvu i moraju biti uvjerljivi i jaki u tome što rade. Onda će se taj prostor otvarati. Svaka pervertirana ideologija, kakva je fašizam, može opstati samo tamo gdje je ukinuta mogućnost govora, slobode, dopisivanja, problematiziranja.

Zlatko Dizdarević: Džaba im šanse

Naslov je za šutnju s hiljadu razloga, "PTSP Spomenar". Priče poput biča nad glavom, sjećanja na bolna odrastanja, istine danas nebitne matematici karijera unaokolo, razarajuće opservacije nad onim što duša ne zaboravlja, o dilemama ko smo i kuda ćemo ovako mali a opet vjerom u istinu poput vanzemaljaca... Dragan Bursać je knjigom kroz koju je prošao metak čudovišni hroničar života što se šprda sa nama, ovom kobajagi državom, našim lažima i bezobrazlucima, zloćom ali i bolnim uspomenama koje imamo mada ih se, neupitnih, odavno odriču mnogi

Ko je mladić koji svaki dan ispred zgrade hrvatske Vlade čita odlomke iz protjerane lektire?

Znao mu je prići i policajac, čisto da zavede da mu se obratio. Mladić se na sve to pretjerano ne obazire, jer lektira ne može da čeka…

"Ježeva kućica" u NewsBar verziji: Ježa će maltretirati banka zbog neplaćanja kredita za kućicu

Kako doznajemo, na početku basne nezaposleni lovac Jež dobit će pismo od Lije, koja će u novoj verziji biti bankovna službenica, a njeno pismo će zapravo biti posljednja opomena pred ovrhu zbog neplaćanja rata kredita

Semezdin Mehmedinović: Ključ

Život u egzilu je nepodnošljiv ako ga doživljavaš kao privremen. Tu si, sve je u redu, ali već sutra ćeš se vratiti u svoju zemlju. I ja sam odlazio u noćnu smjenu da zaradim za kartu koja će me vratiti u Sarajevo. Ovdje sam bio već punu godinu, dva puta se već selio u gradu, a da kofer koji sam za sobom vukao preko Atlantika još nisam otvorio. I ako bi me neko pitao šta je u njemu, nisam siguran da bih tačno znao odgovoriti. Bio sam spreman da se vratim. Ali se nisam vraćao.

Zuko Džumhur - učenjak, boem, najveća skitnica Jugoslavije

Zukina prva ljubav i trajna životna strast bilo je slikarstvo, naročito kariktaura, a oblikovanje šaljivih likovnih minijatura s vremenom je doveo do savršenstva. Njegove ilustracije bile su jednostavne i ekspresivne, a njihova aluditivnost uvijek je bila kristalno jasna i nedvosmislena.

Dragan Markovina: Kolika je i kakva je krivnja Saveza komunista Jugoslavije za raspad zemlje?

Kad govorimo o SKJ, moramo govoriti o partiji koja je imala ogroman potencijal, kojeg je na kraju krajeva u ratu i poslijeratnoj izgradnji zemlje i ostvarila, da bi na koncu sve to skupa prokockala, pretvorivši se u intelektualno lijenu konzervativnu partiju kalkulanata, oportunista i birokrata, koja je tjerajući najbolje od sebe, paktirajući s nacionalistima i zatvarajući oči pred društvenom stvarnošću napravila sve da upropasti zemlju i društveno-politički projekt kojeg je sama stvorila. Bolje od onakvog kraja zbog toga nije ni zaslužila, ali je ceh takvog izbora kojeg su platili svi građani Jugoslavije bio i ostao prevelik i previše krvav

Predrag Lucić - pjesnik s kojim je Corto Maltese zaplesao sirtaki - "ples slobode"

Predrag – kao demobilizator najvećeg formata – bio je drugo ime za nadu. Nadu koja nas je prerano napustila

Šimo Ešić nominiran za Astrid Lindgren Memorial Award: "Najisplativija" investicija je ulaganje u djecu

Čini mi se da smo izgubili empatiju i da bi djecu, ovaj naraštaj koji sada dolazi, trebalo spasiti time da ih naučimo empatiji. Čovjek koji osjeća tugu Buba Mare, što je izgubila jednu šaru sa krila, poslije će naučiti da osjeća i kada njegov komšija nema da jede ili kada njegov drug u školi nema kišobran ili patike. Osjetiti će tu tuđu, i bol i potrebu i radost, a to je onda ono pravo društveno prožimanje ljudi

Semezdin Mehmedinović: So i dva Ismarova kestena

Već godinama u Washingtonu postoje radnje u kojima se može kupiti tuzlanska so. I njome solim svoj kruh. Nekada iza ponoći, kad svratim u kuhinju da u čašu nalijem vodu, gledam u plavo-bijelu kutiju tuzlanske soli i naježim se, kao da mi se cijela moja prošlost, i prošlost od prije mog rođenja, iz nje obraća

Davor Beganović: Kako razmišljati o Andriću?

Polemička knjiga, ma koliko inteligentno sačinjena bila, neće moći razuvjeriti sljedbenike bošnjačko-muslimanske recepcije našeg jedinog nobelovca a onima drugima sve je jasno i bez nje. Pa čemu onda trud?