Komentar, Blog

Damir Nikšić: O čovjeku i "majmuninu"

Samo postojanje Svetih knjiga je dokaz da smo obični majmuni, opasni zvjerski majmuni mesojedi, sa tendencijom prema kanibalizmu, ili su barem oni koji su ih pisali to mislili o ljudskom rodu s najboljom namjerom i vjerom u našu šansu da evoluiramo barem za hiljadu ili par hiljada godina. No ni to nije pošlo za rukom jer, evo, čovjek je u stanju da i pored svega toga, nakon toliko milenijuma, i dalje pravi majmuna od sebe.

Puno Bosne za malo para: Oko Dobora

Nakon utrke hrtova na savskom nasipu između Tolise i Domaljevca nastavljamo svojim putem. Plan nam je da se od groblja u Gnionici spustimo u Jakeš, prođemo kroz njega, pa preko neke šume dođemo do Dobora odakle bi se, opet kroz šumu, otputili prema Pećniku a onda opet za Gnionicu i tako zatvorili krug

(Quo vadis?) iliti: Znaš li đe ćeš?

Ovo multi-kulturno-umjetno folklorno društvo na kojem insistiraju arhitekti rasnih i etnonacionalnih identiteta na ovom evropskom jugu (u ovoj Alabami od Balkana) kako bi porobili čitave mase da im za male pare beru možda ne pamuk – ali zato smilje i maline, je jednostavno osuđeno na jad i gorku propast. Samim tim što vjerski i etnopartijski puritanski lideri zabranjuju miješanje i insistiraju na vjerskoj i etničkoj čistoti “krvi i tla” – na vjerski i etnički čistim teritorijama, gradovima, entitetima, identitetima – takvo društvo je zapravo incestuozno. Ako ne u ovom trenutku, a ono barem “na duge staze”.

Zašto mi je važno da odem na Mirne proteste ispred Parlamenta FBiH

Upravo iz tog razloga, jer me ova tema žulja i jer je smatram veoma važnom, sutra idem u Sarajevo na Mirne proteste ispred Parlamenta FBiH. Nije mi mrsko iz Zenice otići u Sarajevo iako srećom nemam nikog bolesnog i za sad ne znam nikog lično (osim Tomislava) sa transplantiranim organom.

Mario Vranješ: U čekaonici bolnice

Više me ništa ne boli. Kažu doktori da je to normalno, ali da moram biti oprezan jer srce je veliki zajebant.

Faris Halak: Izdaja naših spasioca!

Kakvog li bezobrazluka? Zamislite da za 4 godine ratovanja, borbe, odbrane, prolijevanja krvi, mraza, spavanja pod vedrim nebom žele naknadu od OGROMNIH 326 KM i to da bi mogli obezbijediti svojoj porodici osnovnu egzistenciju!

Diogen i patriotizam: pseći život i majmunska posla

“Građanin” je u potpunosti politički definisan i jedini način da ga depolitiziramo jeste da postupimo poput Diogena koji je upotrijebio riječ “kosmopolita” definišući njime “građanina svijeta”, tj. “državljanina svijeta”, osobu “čovječanske nacionalnosti”. Jedino u slučaju “kosmopolite” se ne radi o pripadnosti, privrženosti nekoj određenoj državi, naciji, narodu, već o pripadnosti i privrženosti pojedinca prije svega ljudskom rodu (pojedinca kao žitelja, stanovnika planete Zemlje).

Nasilna religizacija društva

Religiju sam oduvijek smatrala isključivo intimnim pitanjem pojedinca i samo pojedinca, nikako društva. Međutim, religija danas predstavlja sve osim privatne stvari. Sveprisutna je u politici, visokom i osnovnom obrazovanju i gotovo svim porama društva. Vjerski službenici govore vjernicima za koga da glasaju, pružaju javnu podršku političkim strankama i kandidatima, miješaju se u obrazovni proces, utiču na donošenje političkih odluka, a vrlo često izazivaju razne netrepeljivosti.

Da li je u Srbiji epidemija Dunning-Krugerovog efekta?

Ja sam se uzdržao da ne komentarišem i svađam se sa nekim ko smatra da je toliko pametan i vredan da ima prava da svima soli pamet ismejavajući odsustvo mržnje, želeći da svojom mržnjom zagadi i mene. Povlačim liniju između mene i takvih, dalje nećete moći. Više neću komentarisati glupost, neću komentarisati ni ono što je dobro, od mene nećete dobiti ni slovo. To je moj poslednji inč, poslednja odbrana pred naletom bolesti i ludila.

Faris Halak: Moje Sarajevo tone u mrkli mrak

Studenti, kolege, zašto nijemo šutite? Zar obrazovanje ne treba da bude nezavisno, samostalno, a mi studenti pokretačka i univerzalna snaga ovoga društva za bolje sutra u svakom segmentu, zar vjera, opredjeljenje i religijski svjetonazor ne trebaju da budu sakriveni i ono o čemu će se pričati u najintimnijim razgovorima i odnosima sa najbližima?

Damir Nikšić: Identitarijanci

Radi se o miroljubivim, vrijednim, ne samo starijim, već i mladim, obrazovanim ljudima koji se na mnoge načine uvode u to novo “staro društvo”, u tu kosmopolitsku tradiciju Zapadnog Balkana/Jugoslavije/regije nastojeći i želeći živjeti od svoga rada, talenta, znanja i umijeća, vodeći se zdravim razumom, rezonom bez predrasuda kao depolitizirani, politički nezavisni i slobodni građani prije svega svijeta, a zatim i onog prostora koji se nekada zvao Jugoslavijom (Ilirijom), pa tek onda država u kojima trenutno žive, rade i plaćaju porez.

Rešid Babović: Zahvala vlastima na dopuštenju da tražimo milostinju

Audi, zgrada, kafana, tržni centar, a onda izvadiš slike djece, invalida, nestalih spiskove i oni onda shvate (bogati stranci) da smo mi dobra i pitoma zemlja sa sposobnom vlašću i jadnim narodom. Pa daju hediju, milodar, pomoć da se ti divni ljudi koji održavaju mirnim ova divlja bosanska plemena ne sekiraju. Ko bi pametan i duševan dozvolio da se ti sposobni Premijeri i Predsjednici umore od svog teškog rada i odu. Opet bi se barbari bosanski poklali.

Damir Nikšić: Jajce

Oni ne jurišaju na vjetrenjače, oni ne izmišljaju zamišljenog neprijatelja, oni su se uhvatili u koštac sa ozbiljnim neprijateljem, kako našeg društva – tako i generalno: čovječanstva. Oni se hrvu sa jednim osvjedočenim zlom, sa konceptima i idejama kojih se civilizovan Evropljanin i stanovnik svijeta ne samo srami, već gnuša i aktivno osuđuje.

Damir Nikšić: O radu

Radnički pokret mora biti globalan i uticati na cijenu rada na svjetskom tržištu. To se čini propagandom. Za to postoji internet, no ne postoji svijest, ideja, niti neka vrsta globalne “radničke INTERNETionale” koja bi se globalno uvezala i ojačala vrijednost rada i radne snage na globalnom tržištu.

Ne možeš od Bosne praviti Švedsku - Idem da se ne vratim

Ljudi koji sad odlaze su oni isti koji su godinama bili na protestima. I još više, oni koji su sve pokušavali da od ovog naprave nešto bolje. Tu je ta otići ili ostati dilema postala najradikalnija politička poruka koju oni mogu poslati vladajućim strukturama (ne samo vladi, no i vladajućoj većini kojoj stanje odgovara)

Tomislav Žuljević: O transplantiranju i doniranju organa

Imamo nerazumijevanja i kod zastupnika u parlamentu, tako da kažem ja se iskreno nadam da će se svijest kod tih ljudi, mislim prije svega kod zastupnika promijeniti, da će malo drugačije razmišljati o zakonu i da će se taj zakon usvojiti jer on bi bio stvarno dobra podloga za povećanje broja transplantacija u F BiH, gdje bi spašavali ljude, vraćali bi ih, društveno bi bili korisni, vratili bi ih njihovoj obitelji jer znate kad je pacijent na dijalizi, ne trpi samo pacijent, trpi čitava obitelj.