Komentar, Blog

Vedrana Rudan: E, MOJ MARXE!

Bozanić će prije reći da je dobio menstruaciju nego priznati da živi poput cara zahvaljujući “milodaru” koji mu udjeljuje Država bez našeg blagoslova. Jebe se Bozaniću. Zna on sa kakvim narodom ima posla.

Srđan Stojiljković: Religija naše mladosti

Panini sličice su potpuno obojile naše detinjstvo i našu mladost. Nekako, ta boja nije izbledela ni sada.

A, moja zemlja spava

”Autobus za Munchen s perona 505 polazi za deset minuta”, spikerski glas kao presuda.. Ustajem s metalne klupe, gasim cigaretu, vadim kartu za Munchen iz džepa. Vozač stavlja torbe u buksu, ulazim u prepun autobus. U njemu oči u kojima strah možeš rezati kao da je živo tijelo.

Ida Prester: Koliko smo sretni da imamo tako divne susjede!

Slušam Nordijce, maštam i što mi možete.

Markoni: Mostarska Priča

Podijeljen grad, dvije strane mene i sve ono što je ostalo od mene a to nije mnogo. Nije ostalo od Mostara mnogo i vi to ne znate jer možda ne živite u meni. Ovi koji žive u meni znaju da je ovo istina. Vi živite u gradu bez grada.

Pet najvažnijih arheoloških mjesta u Bosni i Hercegovini

Nemoguće je navesti sva nalazišta, poput prahistorijskih pećina slične onoj u Badnju sa crtežima koji datiraju iz 13 ili 12.000 godina prije nove ere ili brojnih srednjovjekovnih gradova s nevjerovatnim pogledima.

Aida Hrnjić: Zemlja u kojoj nastavnik pljune autistično dijete i ostane nekažnjen

Imam dijete sa autizmom i kad čitam te naslove kako se djeci kod nas u BiH zabranjuje ulaziti u školu, pljuje ih se, stigmatizira i zlostavlja verbalno, a evo i fizički, po ko zna koji put se pitam kakvi smo to zlotvori postali. Ko su ovi ljudi koji to čine, zašto to rade, koji su mehanizmi sankcionisanja, hoće li ih iko “upaliti” za ovu djecu.

Saša Kljajić: Sve naše fabrike pale su šapatom

Formalno pravno gledano zaista bi se moglo reći da prava radnika nisu prekršena. Da, nisu prekršena sva osim jednog, prava na rad. To što je ono osnovno i krucijalno pravo za koje bi se trebali boriti do zadnjeg čovjeka nije bitno, važno je da je ispoštovana forma.

Bruno Bokšić: Brate, jesi l' se nasekirao?

Gledao sam nedavno intervju sa Martinom Mlinarević Sopta i brate, nasekirao sam se ali ne na nju nego zbog nje. Nije to ono malo kad se nasekiraš kad skontaš da ti je čarapa pukla a taman si ušao kod prijatelja u kuću.

Bogdan Stevanović: ZVUK ĆUTNJE NA BALKANU

Zvuk koji tišina može da ima na Balkanu ponekad ume da bude toliko glasan da budi iz učmalosti i one najravnodušnije. Jer to nije običan zvuk, a ni obična tišina.

Bilježnica Robija K.: Prilog za Hateve

Onda sam ja teti rekao: „Ali zar nije normalno, šjora novinarka, šta svi žele pobić iz ove pripizdine i otić negdi di mogu živit ka ljudi? Negdi di će te pošteno platit za posal koji napraviš?“

Zašto ću odgajati svoju kćerku da bude kurva

Većina ovakvih stavova koji uključuju maksimalnu sramotu nad tijelom polaze, nažalost, iz naših monoteističkih religija i frustracija, gdje se na seksualnost gleda kao na tabu temu o kojoj se ne smije pričati.

7 nepisanih balkanskih pravila za život

Šta ćeš bola ti? Rođen si u BiH, vidi gdje živiš. Nemaš pojma, čitav ti život govore da ne znaš, da šutiš da ovo ili da ono.

Inesa Balić – Bihać: Crtanje je pretvorila u svoj mali posao od kojeg živi

Inesa je završila dvije srednje škole, umjetničku i gimnaziju, završila je takođe i fakultet i nakon što nije uspjela da nađe zaposlenje okrenula se svojoj prvoj ljubavi – crtanju.

Za vlast su borci samo glasačka mašina

Svaka vlast trebala je podršku boraca jer su oni za tu vlast ogromna glasačka mašina, a što je posebno važno u izbornim godinama, kakva je, recimo, ova. Svaka vlast obećavala je boračkoj populaciji i više nego što je mogla dati da bi sebi osigurala kontinuitet. I svaka vlast zaboravljala bi svoja obećanja čim bi zasjela u fotelje, a sjetila bi ih se opet nekoliko mjeseci pred nove izbore.

Sophie Scholl: Učinila bih to opet

Vrsta aktivizma koju su koristili članovi Bijele Ruže zove se pasivni otpor, strategija koju su vidjeli kod američkih studenata koji su se na taj način borili protiv rasne diskriminacije. Ovaj način se sastojao od tiskanja pamfleta koje su dijelili na fakultetu i ostavljali na različitim adresama i pisanju rečenica poput „Sloboda“ na pročeljima zgrada.