Mostarke u borbi protiv fašizma i domaćih izdajnika

Nadžida Hadžić Novak je bila jedna od najobrazovanijih žena svog vremena. Kćerka poznatog književnika Osmana Nuri-Hadžića je bila jedna od prvih muslimanki koja je uspjela doći na funkciju sudije Okružnog suda Mostara. Njen stan u Šantićevoj ulici bio je jedno od središta djelovanja komunista. Tu su znali boraviti članovi mjesnog komiteta Partije, ranjenici, žene iz ilegalnog odbora, pa i sekretar Mjesnog odbora Džemal Bijedić

AUTOR: Esma Klico
OBJAVLJENO: 08.10.17 u 19:14
OSVJEŽENO: 08.10.17 u 19:14
http://bit.ly/2y2YKW4
Nemoguće je u jednom članku opisati borbu, otpor i žrtvu građana Mostara tokom Drugog svjetskog rata. U najgorem periodu gladi i neimaštine, Mostarci su imali dovoljno prkosa i snage da ustanu protiv fašizma. U toj borbi su veliku i značajnu ulogu odigrale Mostarke, radnice, majke, žene, djevojke i učenice.

Priču započinjem Zlatkom Vuković, heroinom nepokorenog grada i suprugom Gojka Vukovića, člana CK KPJ i organizatora brojnih radničkih akcija u gradu koji je nesretno stradao 1934. godine.

Zlatka i Gojko su imali 4 djece, sinove Mladena, Slobodana i Radeta i kćer Radojku. Niti jedan član porodice Vuković nije dočekao kraj rata. Mladen je poginuo na Romaniji 1941. godine u jurišu tokom akcije na oslobađanju Sokoca. Radojka je zarobljena nakon Pete ofanzive i ubijena u Jasenovcu, dok je Rade poginuo 1945. godine u borbama na Ivan-planini.

30. jula 1941. godine je u Donjoj Mahali odjeknula eksplozija bombe kojom je Zlatka Vuković držala odstupnicu komunistima. Naime, ustaška policija je upala u kuću Vukovića za vrijeme održavanja partijskog sastanka želeći da pohapsi sve prisutne. Zlatka je upozorila svog sina Slobodana i Ahmeda Sefića kako bi na vrijeme pobjegli. Zatim je otišla po bombu i bacila je pred ustaše pri čemu je ranila Buhača, jednog od zloglasnijih ustaša.

Nakon toga su ustaše savladale Zlatku, vezali je i ubacili u automobil. U kući su uhvatili i simpatizere KPJ, brata i sestru Dejana i Veru Popović. Iako je Slobodan uspio pobjeći do Rodoča, ubrzo je uhapšen i brutalno ubijen.

Prvog augusta 1941. godine je streljana Zlatka Vuković, a zajedno s njom i Ahmed Sefić, Dejan i Vera Popović.

Nadžida Hadžić Novak je bila jedna od najobrazovanijih žena svog vremena. Kćerka poznatog književnika Osmana Nuri-Hadžića je bila jedna od prvih muslimanki koja je uspjela doći na funkciju sudije Okružnog suda Mostara. Njen stan u Šantićevoj ulici bio je jedno od središta djelovanja komunista. Tu su znali boraviti članovi mjesnog komiteta Partije, ranjenici, žene iz ilegalnog odbora, pa i sekretar Mjesnog odbora Džemal Bijedić.

U njenom stanu su se štampali partijski materijali, pripremali tekstovi za bilten i skupljali sanitetski materijali.

Pored komunista, prve na udaru fašističkih snaga su se našle i srpske porodice u Mostaru. 1941. godine su ustaške vlasti objavile odluku o prinudnom iseljavanju svih Srba. Nadžida Hadžić-Novak je jedna od onih koji su na razne načine dolazile do putnih isprava kojim je porodicama omogućen legalan odlazak u Srbiju.

Nadžida je također obavljala funkciju predsjednice AFŽ-a (Antifašističkog fronta žena).
 
Studentica Bisera Puzić je bila odgovorna za osnivanje posebnog odbora žena. Početkom augusta 1941. godine je izabrana u Mjesni komitet Partije, a bila je odgovorna za rad nove ženske organizacije. U svim gradskim mahalama su brzo uspostavljene organizacije žena, njihov zadatak se uglavnom odnosio na održavanje kurseva za bolničarke, šivanje, nabavka sanitarnog i drugih neophodnih materijala, hrane, obezbjeđivanje stanova za sastanke i skrivanje ilegalaca.

Osim toga, žene su obavljale i brojne druge važne poslove poput: prenošenja poruka, štampe, oružja i municije.

Kada je izdat nalog za njeno hapšenje, Bisera je morala pobjeći iz grada. Nakon nje, na čelo Odbora žena je došla profesorica Jelka Vukajlović, a na njeno mjesto u Mjesnom komitetu je izabrana Mida Čadra.

Profesorica Vukajlović se samo 3 mjeseca nalazila na dužnosti kada je uhapšena i odvedena u logor u Italiju. Naslijedila ju je nastavnica Ančika Đurić koja je vodila odbor godinu dana.

Njena nasljednica je bila Zlata Salahović koja će se zadržati na poziciji sve do 1944. godine kada dužnost preuzima Šefika Resulbegović.

Prema podacima, preko 300 Mostarki su za vrijeme 2. svjetskog rata aktivno sudjelovale u organiziranju rada žena. Na sastancima su jasno određivani zadaci, ciljevi i rok izvršenja zadatka. Svaka članica Partije i SKOJ-a je snosila odgovornost za preuzete zadatke koji su ponekad bili opasni i po život, što dovoljno govori o hrabrosti i predanosti Mostarki tokom najgoreg perioda po njihov grad.

*Korišten materijal iz knjige 'Mostarke' autora Mahmuda Konjhodžića