Zašto se Rusi ne smiju?

Tokom priprema za Svjetsko prvenstvo pojavili su se natpisi u kojima se navodi da se ruski radnici podučavaju kako se pravilno trebaju osmijehnuti stranim nogometnim navijačima koji će uskoro posjetiti njihovu zemlju.

AUTOR: Business Insider
OBJAVLJENO: 02.07.18 u 08:03
http://bit.ly/2Kn57KB
Tokom priprema za Svjetsko prvenstvo pojavili su se natpisi u kojima se navodi da se ruski radnici podučavaju kako se pravilno trebaju osmijehnuti stranim nogometnim navijačima koji će uskoro posjetiti njihovu zemlju.
 
Naime, u Rusiji nasumično osmijehivanje strancima u javnosti se često smatra znakom mentalne bolesti ili nižeg intelekta.
 
Naravno, u SAD-u i mnogim drugim zemljama, osmijeh se smatra uobičajenim, povratnim gestom dobre volje.
 
U psihološkim istraživanjima primjećuje se značajna razlika u tome koliko se često ljudi smiju u SAD-u u poređenju s Rusijom. Za Amerikance je lahko pretpostaviti da ovo govori nešto o Rusima, tačnije da su neprijateljski nastrojeni i neosjećajni ljudi.
 
Ali to uopšte nije slučaj. Umjesto toga, vrijedi pogledati zašto  određene ekspresije, poput osmijeha, postaju ključan dio društvenih interakcija u nekim kulturama, a u drugima ne.
 
Postoje dva vjerovatna objašnjenja. Prvi se odnosi na način na koji ljudi u različitim kulturama međusobno komuniciraju. Različite kulture imaju različita pravila i norme koje diktiraju kako se pojedinci trebaju izražavati.
 
Ta pravila često regulišu nešto što se zove ''socijalna distanca'', što se odnosi na očekivanja u pogledu privatnosti u određenoj kulturi. Studije su otkrile da je u Rusiji socijalna distanca niža u odnosu na SAD, što znači da ljudi generalno očekuju da će im stranci prići i da postoji više međusobnog razumijevanja. Manji je pritisak za pokazivanje pozitivnih emocija kao što je osmijeh za znak prijateljstva ili otvorenosti, jer se generalno pretpostavlja da su svi na istoj talasnoj dužini.
 
U slučaju veće socijalne distance, postoji više prostora za ulazak u nevolje tokom slučajnog susreta. Budući da Amerikanci poštuju privatnost čak i kada su u javnosti, komunikacija među strancima je manje česta. A i kada dođe do nje, to može izazvati anksioznost.
 
Dakle, prilikom prilaženja strancu, osmijeh može pomoći drugoj osobi da se osjeća ugodno.
 
Drugo, ovaj fenomen se može posmatrati kroz kroskulturalne razlike u ličnosti ili temperamentu. Različite kulture imaju različite načine doživljavanja, izražavanja i reguliranja emocija.
 
Na primjer, u našem radu pratili smo kako djeca u različitim kulturama razvijaju različite temperamente.
 
U jednoj seriji studija s Helenom Slobodskaya, psihologom na Istraživačkom institutu za fiziologiju i osnovnu medicinu Univerziteta Novosibirsk, otkriveno je da su majke u Rusiji u poređenju s Amerikankama, više prijavljivale da su njihova djeca izražavala negativne emocije, kao što su ljutnja i frustracija. Ruske majke također su prijavile kako njihova djeca pokazuju niže razine pozitivnih emocionalnih ekspresija, uključujući osmijeh i smijanje.
 
Američki mališani koji su više izražavali pozitivne emocije također su bili bolji u samoregulaciji. Drugim riječima, bili su bolji u kontrolisanju svojih emocija i ponašanja. Međutim, ruska djeca koja su bila sklonija izražavanju pozitivnih emocija nisu imali takav odnos prema samokontroli.
 
Šta nam ovi rezultati govore?
 
U svakoj kulturi, osmijeh radi na različit način. U Rusiji, djeca mogu pomicati svoje mišiće lica samo kada su zaista sretni. To je autentičan izraz emocija.
 
Međutim, u SAD-u djeca mogu shvatiti da je smiješak važan socijalni znak – onaj koji ne mora nužno odražavati šta uistinu osjećaju, već umjesto toga signalizirati priznanje ili uvažavanje druge osobe. To može objasniti zašto američka djeca imaju više samokontrole.
 
Dalje, stavovi i uvjerenja odraslih mogli bi igrati ulogu. Američki roditelji mogu misliti da djeca koja izražavaju pozitivne emocije također posjeduju druge korisne osobine, poput sposobnosti da se fokusiraju i kontroliraju svoje ponašanje.
 
Drugim riječima, u SAD-u, sretno dijete se percipira kao "dobro" dijete. S druge strane, roditelji u Rusiji ne vide vezu između djeteta koje se puno smije i njegovim manirima i ponašanju. Tako da dok ova djeca odrastaju, manje je vjerovatno da će se osmijehivati u svakodnevnim društvenim interakcijama.
 
Ipak, sve do završetka turnira, mnogi strani nogometni navijači osmijehivat će se svaki put kad negdje naručuju hranu ili traže upute na ulici. Kao odgovor na to, mnogi Rusi će stisnuti svoje zube i staviti osmijeh na lice, piše Business Insider.
 
 
Za Front Slobode prevela Esma Klico