Hrabrost saudijske tinejdžerke Rahaf Mohammed al-Qunun otkriva svu nepravdu prema ženama u Saudijskoj Arabiji

Od svih se žena očekuje da provedu svoje živote pod skrbništvom bliskog muškog člana porodice. Za mladu ženu to bi bio njezin otac; za udanu ženu, njezin muž; a za udovicu, njen sin.

AUTOR: Independent
OBJAVLJENO: 08.01.19 u 11:16
http://bit.ly/2AD2fm1
Slučaj 18-godišnje tražiteljice azila, Rahaf Mohammed al-Qunun iz Saudijske Arabije, koja od nedjelje protiv svoje volje boravi u zračnoj luci u Bangkoku, pokazuje pravi položaj žena u Saudijskoj Arabiji.

Nakon njene molbe UN-u za pomoć, konačno je dobila UNCR-ov status izbjeglice u zračnoj luci Bangkok i "istražit će se potreba za međunarodnom zaštitom izbjeglica kako bi se pronašlo rješenje za njenu situaciju."

Njena horror priča i objave na Twitteru, gdje je otkrila uznemirujuće navode o njenoj porodici, predstavlja podsjetnik na opseg kršenja ljudskih prava u njenoj domovini i pokazuje koliko žene moraju daleko ići kako bi dobile zaštitu, prenosi Independent

U Saudijskoj Arabiji žene su diskriminirane u svim sferama života. Njihove društvene i kulturne uloge gotovo su potpuno ograničene snažnim patrijarhalnim normama.

Od svih se žena očekuje da provedu svoje živote pod skrbništvom bliskog muškog člana porodice. Za mladu ženu to bi bio njezin otac; za udanu ženu, njezin muž; a za udovicu, njen sin.

Cilj ovog skrbništva je očuvanje časti žene i njene porodice, jer se u Saudijskom društvu ponašanje pojedinca odražava na status i čast njihove porodice.

Od svih žena se očekuje da se udaju za osobu koju je izabrala njihova porodica. Saudijski muškarci, prema šerijatskom zakonu, mogu imati četiri žene ako ih tretiraju jednako.

Saudijska Arabija jedna je od 117 zemalja na svijetu gdje je dječiji brak legalan.

2017. godine, vlada je objavila kako brakovi za djevojčice mlađe od 17 godina moraju biti odobreni od strane posebnog suda, a zahtjev za brak mora podnijeti djevojka, njena majka ili legalni skrbnik. No, u augustu 2018. godine saudijski sud je odbio poništiti brak između 8-godišnje djevojčice i čovjeka u kasnim 50-tim godinama.

Žene koje se žale na porodično nasilje (koje najčešće čine članovi šire porodice/partneri) ne shvataju se ozbiljno. Zakon se ne provodi na odgovarajući način, a neophodni resursi za provođenje zakona baš i nisu lahko dostupni.

Brak, za saudijske žene, gotovo je neizbježan; to je veliki ritual životnog ciklusa za žene koji iz temelja mijenja njihov status, grupnu pripadnost i buduće odluke. Međutim, brak ne predstavlja nužno siguran prostor, nego potencijalno opasnu situaciju, punu emocijalnih i socijalnih kontradikcija.

Roditelji koji sile svoju djecu na udaju često opravdavaju svoje akcije željom da zaštite svoju djecu, da izgrade čvršće porodice i sačuvaju kulturne i vjerske tradicije.

Kodeks časti nije samo društveni ili moralni standard u zajednicama poput Saudijske Arabije,  cilj kodeksa je da su žene uvijek svijesne svojih postupaka i kako se njihovo ponašanje percipira.

S toga, seksualna skromnost žena, posebno djevičanstvo neudatih djevojaka postaje glavna mjera ugleda porodice.

U mnogim takvim situacijama, pojam časti (ird/namus/sharaf) nije više stvar individualnog morala, već predstavlja mjeru odnosa između porodice i šire zajednice. Izravni pritisak zajednice i društva stoga snažno utječe na pojedince za koje se vjeruje da su prekršili kodeks časti svoje porodice.

Rahaf je svjesna rizika s kojim se suočava nakon napuštanja svoje porodice i posljedica odbijanja prisilnog braka i odricanja vjere, kao i činjenice da se više nikada ne smije vratiti u Saudijsku Arabiju.

Sloboda vjeroispovijesti nije zakonski zaštićena u islamskom kraljevstvu, a ljudi koji se preobrate na neku drugu religiju rizikuju da budu optuženi za otpadništvo - ili napuštanje svojih religijskih uvjerenja. Taj 'zločin' je zakonski kažnjiv smrću.

Rahaf je izuzetno svjesna da se u saudijskom društvu žene tretiraju kao podređeni građani čiji se identiteti uglavnom određuju njihovim bračnim i porodičnim odgovornostima. Postoji uzorak ženskog ponašanja kojeg karakterizira poštivanje autoriteta (tj. muških članova porodice i patrijarhalnoga društva), pasivnosti, poslušnosti, podcjenjivanja vlastite vrijednosti i požrtvovanosti. 

To znači da kada žene poput Rahaf idu protiv kulturoloških normi, budu neovisne ili jake, putuju na fakultet bez pratnje ili traže pravdu od svijeta putem društvenih medija i od agencija za izbjeglice UN-a zbog nepravde počinjene prema njoj, može dovesti do neodobravanja porodice i društva.

UN-ova agencija za izbjeglice intervenirala je u njenom slučaju i čini se kako postoji nada da će biti zaštićena. Cijeli svijet gleda ovaj slučaj i taj globalni interes je naveo tajlandskog šefa imigracijske policije da kaže kako će Tajland zaštititi djevojku "najbolje što može".

"Budući da je prošla kroz toliko toga da bi potražila našu pomoć... nećemo poslati nikoga u smrt."

Ova hrabra i očajna mlada djevojka ne smije biti ostavljena u policijskom pritvoru u Tajlandu. Trebamo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo osigurali da ona ima siguran prolaz u treću zemlju kako bi zatražila azil - kao što je Australija, gdje je i krenula. Ne smije se vratiti natrag svojim zlostavljačima. #SaveRahaf hashtag ne bi trebao biti samo trend na Twitteru, već i poruka nade za druge žene u njenoj situaciji.