Ako se okeani nastave zagrijavati, riba bi mogla nestati sa naše trpeze

Važnost ribe kao izvora hrane samo će dobivati na značaju sa rastom svjetske populacije, posebno uzimajući u obzir da FAO procjene ukazuju da će se proizvodnja hrane morati udvostručiti kako bi se prehranila globalna populacija do 2050. godine.

AUTOR: Futurism
OBJAVLJENO: 12.03.18 u 08:45
OSVJEŽENO: 12.03.18 u 08:45
http://bit.ly/2p2Uxf7
Okružujući Antarktiku na dnu naše planete, Južni okean vjerovatno se izgleda kao veoma udaljeno mjesto za svakoga ko živi daleko od njegovih ledenih voda. Međutim, ispostavilo se da ovaj okean ima snažan utjecaj na globalnu klimu i zdravlje svjetskih okeana. Novo istraživanje je pokazalo da ako ovaj okean nastavi upijati ugljen-dioksid (i postajati topliji zahvaljujući klimatskim promjenama), mogli bi biti svjedoci domino efekta u morskim ekosistemima, pri čemu bi se ribolov širom svijeta smanjio za najmanje 20% do 2300. godine.
 
Naučnici sa Univerziteta u Kaliforniji, Irvine koristili su simulacije za projektiranje utjecaja klimatskih promjena na svjetske okeane tokom sljedećih nekoliko stoljeća, što je puno duže od uobičajenog vremenskog okvira za ispitivanje klimatskih promjena. Umjesto određivanja vremenske granice na 2100. godinu, tim je proučavao povratne informacije o globalnom zagrijavanju čiji razvoj može biti sporiji tokom idućih 300 godina.
 
Trenutno, Južni okean kontrolira miješanje okeanskih struja: njegove aktivne antarktičke i sub-antarktičke vode transportuju hranljive materije širom svijeta. Međutim, ove simualacije su pokazale da – ako postojeći nivoi emisija ostanu nepromijenjeni – do 2300. godine, zapadni vjetrovi će postati jači preusmjeravajući se na polove kako bi se ograničilo ovo miješanje.
 
Nastala promjena uzrokovat će zagrijavanje polarnih voda, topljenje morskog leda i najznačajnije zadržavanje hranjivih materija u Južnom okeanu, piše Claudia Geib za Futurism.
 
Naučnici, koji su objavili svoju studiju u časopisu Science, ustanovili su da je prekid ovog ciklusa imao značajan utjecaj na globalno zdravlje okeana smanjujući primarnu proizvodnju i aktivnost morskih biljaka na prvom nivou lanca ishrane za 24%. Štaviše, smanjuje se i količina čestica ugljika koje se skladište u dubokom moru za 41%.
 
Budući da ti procesi čine bazu okeanskih ekosistema, nije iznenađujuće što su konačni ishodi okeani sa mnogo manjim količinama hrane koju ribe jedu. Manje hrane za ribe u konačnici znači i manje ribe.
 
Studija predviđa da će Sjeverni Antlantik, zapadni Pacifik i južni Indijski okean biti najviše pogođeni ovim faktorima, gdje će se sjevernoatlantski ribolov smanjiti za navjerovatnih 60%.
 
Okeani s manje riba ne znači samo da nećete imati šta vidjeti na svojim ronilačkim avanturama. Organizacija za hranu i poljoprovredu (FAO) procjenjuje kako industrija ribarstva izdržava 10 do 12% svjetske populacije, te da se gotovo 17% svjetske populacije oslanja na ribu kao primarni izvor proteina.
 
Važnost ribe kao izvora hrane samo će dobivati na značaju sa rastom svjetske populacije, posebno uzimajući u obzir da FAO procjene ukazuju da će se proizvodnja hrane morati udvostručiti kako bi se prehranila globalna populacija do 2050. godine.
 
Klimatske promjene već su imale ozbiljan utjecaj na globalnu proizvodnju hrane. Pored toga, svjetski okeani suočavaju se s prekomjernim ribolovom, dok je više od 70% svjetskih zaliha ribe u potpunosti iskorišteno ili iscrpljeno.
 
Kombinacija prekomjernog iskorištavanja i klimatskih promjena mogla bi biti smrtnosna za globalnu sigurnost hrane. A kad nastupi 2300. godina, bit će previše kasno za ublažavanje utjecaja ljudskih aktivnosti na naše izvore hrane, kako one na kopnu, tako i one ispod mora.
 
Za Front Slobode prevela Esma Klico