BDP od $200 mlrd do $12 triliona u samo 40 godina: Kako je Kina postala proizvodni gigant

Ekonomsku renesansu u posljednjih 40 godina Kinezi mogu zahvaliti svojoj proizvodnoj industriji. Naime, gotovo sve što imate je proizvedeno u Kini.

AUTOR: Esma Klico
OBJAVLJENO: 06.11.18 u 11:21
http://bit.ly/2F6ojKD
Krajem prošlog milenijuma, oko 1000-te godine naše ere, Kina je definitivno bila najmoćnija država na cijelom svijetu. Više od trećine tadašnje svjetske populacije je živjelo unutar kineskih granica i imali su najnapredniju tehnologiju tog vremena.

Zapad se tada nije mogao ni porediti s Kinom, no Evropa se tokom stoljeća izvukla iz 'mračnog doba', važnost Kine je opadala i Zapad je zavladao svijetom.

Isto važi i danas, no Kina se u međuvremenu ponovno izdigla i danas predstavlja ozbiljnu svjetsku silu u svakom pogledu.

Može se sa sigurnošću reći da je Kina napravila pravo čudo kada je riječ o ekonomiji. Naime, 1978. godine kineski GDP je iznosio "samo" $200 milijardi, što je predstavljalo 4% tadašnjeg svjetskog GDP-a. 2017. godine, kineski GDP je iznosio nevjerovatnih $12.24 triliona i predviđa se kako će i u narednim godinama zadržati tendenciju rasta i postati najsnažnija ekonomija svijeta.

Tu ekonomsku renesansu u posljednjih 40 godina Kinezi mogu zahvaliti svojoj proizvodnoj industriji. Naime, gotovo sve što imate je proizvedeno u Kini. Vaši mobiteli, televizori, općenito tehnologija imaju oznaku 'Made in China'. Međutim, nije uvijek tako bilo.

Tokom ranog 20-tog stoljeća roba se uglavnom proizvodila tamo gdje se i prodavala. Amerikanci su pravili američku robu, Evropljani evropsku. 

Tek pojavom jeftinog, masovnog brodskog kontejnerskog transporta je postalo isplativo premjestiti kompaniju na drugi kraj svijeta. Ali, zašto su kompanije baš birale Kinu?

Zašto je kina postala gigant proizvodne industrije?

1978. godine, na čelo Kine je došao Deng Xiaoping tokom čijeg mandata je započela transformacija Kine u ekonomskog giganta kakvu je danas znamo.

Deng Xiaoping je čvrsto vjerovao da se Kina mora djelimično otvoriti prema ostatku svijeta da bi uspjela ostvariti svoje zamisli. 

Dao je ljudima kontrolu nad njihovim farmama, dozvolio privatne poslove i strane investicije po prvi put u nekoliko desetljeća.

Otvorio je četiri ekonomske zone s posebnim poreskim tretmanima i bez teškog nadzora nadležnih organa kada je riječ o trgovini i investicijama: Shenzhen, Zhuhai, and Shantou u provinciji Guangdong i Xiamen u provinciji Fujian.

Pomenute četiri zone predstavljale su zone slobodnog tržišta u Kini, a daleko najuspješnija je Shenzen u provinciji Guangdong.

Sve dotada, kineska ekonomija je bila planska ekonomija zatvorena prema ostatku svijeta. Deng Xiaoping ju je tokom godina reformisao u mješovitu ekonomiju koja se, uprkos liberalizaciji, nalazi pod političkim okvirima KP Kine. 

Kina je dugo vremena isnonim za proizvođača sa niskom troškovima. Naime, troškovi proizvodnje u Kini su mnogo manji nego u ostatku Azije ili Latinske Amerike, na primjer. 

Kina također ima i ogroman suficit u trgovini sa gotovo svim razvijenim zemljama, a u posljednjem desetljeću su postali jedan od najznačajnijih investitora na svijetu.