Koje zemlje konzumiraju najviše mesa?

Budućnost u kojoj je potrošnja mesa održiva i uravnotežena u svim zemljama zahtijevala bi velike promjene. Ovo ne znači samo promjenu vrste mesa koju jedemo, već i količinu

AUTOR: Hannah Ritchie
OBJAVLJENO: 07.02.19 u 11:37
http://bit.ly/2TBX1OW
Zahvaljujući globalnoj povezanosti lako je uočiti da sve više ljudi razmišlja o smanjenju konzumiranja mesa i mesnih prerađevina ili o totalnom prestanku. U korijenu takvih odluka su uglavnom briga o zdravijoj ishrani, direktan ekološki utjecaj (meat production carbon footprint) kao i dobrobit životinja na farmama.

Trećina Britanaca tvrdi da je totalno prestala ili smanjila konzumiranje mesa, piše BBC i postavlja pitanje da li novi stavovi prema konzumiranju mesa imaju bilo kakav kokretan učinak na terenu?

Ono što sigurno znamo je da konzumacija mesa na globalnoj razini raste u posljednjih 50 godina.  

Proizvodnja mesa danas je skoro pet puta veća nego u ranim 1960-im kada se godišnje proizvodilo 70 miliona tona mesa do 330 miliona tona u 2017. godini. Najveći razlog rasta proizvodnje mesa je rastući broj ljudi koje treba nahraniti - u istom periodu broj stanovnika Zemlje je udvostručen. Početkom 1960-ih godina bilo nas je tri milijarde, a danas Zemlja hrani više od 7,6 milijardi ljudi.

Povećanje broja ljudi je samo jedan od razloga što je konzumiranje mesa naraslo skoro pet puta. Drugi razlog je rast prihoda po glavi stanovnika.  Širom svijeta ljudi su zarađivali više, globalni index prihoda je utrostručen u posljednjih 50 godina.

Tako ako uporedimo konzumiranje mesa između različitih zemalja vidimo da, tipično, što smo bogatiji konzumiramo više mesa.

Ne samo da je više ljudi na svijetu - više je ljudi koji mogu priuštiti konzumiranje mesa.

Ko jede najviše mesa?

Vidimo jasnu povezanost sa bogatstvom kada gledamo na uzorke konzumiranja mesa širom svijeta.

U 2013., koja je zadnja godina sa dostupnim podacima, SAD i Australija su bile vodeće zemlje po konzumaciji mesa u svijetu. Zajedno sa Novim Zelandom i Argentinom obje zemlje su zabilježile konzumiranje više od 100 kg mesa po glavi stanovnika, ekvivalentno 50 kokoši ili pola krave po osobi. 

Ustvari, visok novo konzumiranja mesa po glavi stanovnika je primjetan širom "Zapada", gdje većina zemalja Zapadne Evrope konzumira između 80 i 90 kg po osobi.

Na sasvim drugom kraju spektra, većina stanovništva najsiromašnijih zemalja svijeta jede vrlo malo mesa.

Prosječan Etiopljanin pojede u prosjeku samo sedam kilograma (7kg) mesa godišnje, stanovnik Ruande osam kilograma (8kg), a Nigerije devet kilograma (9kg) mesa, što je deset puta manje mesa nego što godišnje pojede prosječan Evropljanin.

Za stanovništvo siromašnih zemalja meso je još uvijek priličan luksuz. 

Zemlje sa sa srednjim primanjima stanovništva potiču potražnju za mesom

Jasno je da stanovništvo u bogatim zemljama konzumira više mesa i da stanovništvo u siromašnim zemljama konzumira manje mesa. Takvo je stanje posljednjih 50 i više godina, ali zašto onda kolektivno konzumiramo toliko više mesa?

Za ovaj trend rasta globalnog konzumiranja mesa razlozi leže u rastu broja zemalja sa srednjim primanjima stanovništva. Brzorastuće zemlje poput Kine i Brazila su doživjele značajan ekonomski rast i razvoj posljednjih decenija i veliki rast potrošnje mesa,

U Keniji je konzumiranje mesa skoro bez promjena od 1960. godine, za razliku od Kineza koji su te godine jeli prosječno pet kilograma mesa godišnje a 1980-ih godina četiri puta više - 20 kilograma mesa godišnje po osobi. Posljednjih par decenija prosječan Kinez pojede više od 60 kilograma mesa godišnje.

Slično se dogodilo i u Brazilu.​​​​​​, gdje je konzumiranje mesa udvostručeno od 1990-ih godina.

Vrlo uočljiviv izuzetak je Indija. Iako je prosječan dohodak po glavi stanovnika utrostručen od 1990-ih, konzumiranje mesa po glavi stanovnika je ostalo skoro nepromijenjeno. Sa samo četiri kilograma (4kg) mesa godišnje po glavi stanovnika Indija je i dalje jedna od zemalja u kojoj se konzumira najmanje mesa.

Pogrešno se pretpostavlja da većinu stanovništva Indije čine vegeterijanci - dvije trećine Indijaca jedu neku vrstu mesa, utvrdilo je nacionalno istraživanje.

Opada li konzumacija mesa na Zapadu?

Mnogi u SAD i Evropi govore kako pokušavaju smanjiti konzumiranje mesa, ali da li to ima stvarnog efekta?

Statistika kaže da nema.

Prema nedavnim USDA statistikama izgleda da u SAD-u posljednjih godina raste konzumiranje mesa po glavi stanovnika, a u 2018. je bilo blizu decenijskog rekorda.

Dok konzumacija mesa na Zapadu stagnira ili čak i raste, tip mesa kojeg stanovništvo konzumira se mijenja - manje crvenog mesa (kravlje i svinjsko), a više peradi. Danas perad čini 50 posto mesa kojeg konzumiraju Amerikanci, duplo više nego 1970-ih godina.

Uticaj mesa

U nekim uslovima, konzumiranje mesa ima svoje dobrobiti. Manje količine mesa i mliječnih proizvoda mogu unaprijediti zdravlje čovjeka, posebno u siromašnijim zemljama gdje obično nedostaje u ishrani.

Ipak u mnogim zemljama, konzumiranje mesa ima mnogo veći uticaj od osnovne prehrambene dobrobiti. Ustvari, moglo bi predstavljati rizik po zdravlje. Istraživanja su povezala pretjerano konzumiranje mesa i mesnih prerađevina sa povećanim rizikom od razvijanja bolesti srca, moždanog udara i odrešenih vrsta raka

Zamjena crvenog mesa u ishrani pilećim mogao bi biti pozitivan korak. Ovakva zamjena je također bolja za okoliš jer su krave jako neefikasni pretvarači hrane u meso

U poređenju sa piletinom, uzgoj govedine ima 3 do 10 puta teže posljedice na zemlju i vodu koju koristi te veću emisiju stakleničkih gasova.

Budućnost u kojoj je potrošnja mesa održiva i uravnotežena u svim zemljama bi zahtijevala velike promjene.

Ovo ne znači samo promjenu vrste mesa koju jedemo, već i količinu mesa koju jedemo.

U biti, meso bi ponovo trebalo postati neka vrsta luksuza.

Tekst "Which countries eat the most meat?", autorica Hannah Ritchie, objavljen je 4. februara 2019. godine na portalu BBC.

Za Front Slobode preveo Alen Haman.

Ovu analizu BBC je naručio od stručnjaka koji nije dio medijske organizacije. Dr. Hannah Ritchie, Oxford Martin School, trenutno radi kao istraživač pri  OurWorldinData.org