Mirnes Modrić, pisac i nezaposleni pravnik iz Banovića reaguje na "Pismo iz Banovića građanima Tuzle..."

Meni ništa više banovićka vlast ne može uzeti. Osim časti koju želi. I poštenja, a to joj ovim pismom ne dozvoljavam

Triton
AUTOR: Mirnes Modrić
OBJAVLJENO: 15.04.17 u 08:45
http://bit.ly/2pfbBji
"Ulizice - to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri ko nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. 

Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost."

Meša Selimović


Prije par trenutaka uspio sam odvojiti nešto vremena za odmor od proljetnih, seoskih radova i listajući medije naišao sam na "Pismo građana Banovića građanima Tuzle". S gnušanjem sam ga pročitao do kraja. Htio sam ovaj svoj odgovor na to pismo nasloviti poput Zole sa onim dobro poznatim "J'accuse", ali ta riječ kao sinonim teksta u kome se izražava gnušanje nad nekim društvenim zlom bila bi neshvatljiva seljačinama grada u kome živim. 

Pa krenimo i na ovaj, moj način bez vođenja mi olovke tuđom glavom i rukom.

Neću reći poštovani, već ću to uraditi ovako:

O, ti potpisniče famoznog pisma!

Ja sam Modrić Mirnes i diplomirani sam pravnik. Iz hobija nešto i piskaram

Znam da je većina vas upoznata s tim. Mali je ovo grad. A kako i ne biste bili kad vašu mračnu vlast u gradu u kome živimo jedino ja povremeno "ujedem". 

Vidiš, ne nosaju svi mladi zastave i ne kliču čovjeku koga braniš svojim pismom kao vašu perjanicu očekujući da ih se malo i "pomilki". To ti je čudno, vjerujem. Predsjedavaš komisijom, gdje sjediš kao pripadnik nacionalne manjine ovog nam grada, a bio si na listi najveće bošnjačke stranke na prošlim izborima. Vjerovatno se tako lakše boriš za jednakopravnost svih drugih manjinskih naroda i nas građana, seljaka i ostalih. 

Pričaš o perjanici vas Banovićana s toliko poštovanja i divljenja da ja nisam siguran da li to tvoja usta hvale tebe samog, perjanicu vam i sve mi se čini da neću moći razlučiti gdje počinje on, a gdje završavaš ti.

Još uvijek postoje, o ti potpisniče pisma, ljudi koji vašu perjanicu prepoznaju isključivo kao čovjeka koji je osuđivan, kao političku figuru kojoj se na teret i danas stavljaju teška krivična djela, a ja znam da ste i svi vi u vašoj bošnjačkoj stranci Davorine Zariću, itekako dobro upoznati s ovim o čemu govorim. 

Kad već govoriš i obraćaš se Tuzlacima zbog njihovog bijesa, moraš znati da se taj bijes prema vama, Banovićanima osjeća upravo zbog stvari koje vam spomenuh i seljakluka kojeg se svi trebamo stidjeti, a koje pojedinci u ime Banovića rasipaju ko džomet šorvane (ili da ti ovo napišem na tvom jeziku). 

Ja sam Bosanac, prema posljednjem popisu stanovništva famozni "ostali", građanin grada u čije ime pismo ste "komisijski" poslali. Čovjek sam koji živi na selu koje je isti taj rudnik ekspropisao (mojoj porodici je uzeto više od 200 dunuma zemlje, a moja loza u tom istom rudniku ima više od 300 godina radnog staža, a meni je vidiš tu nemoguće dobiti zaposlenje, jer stvari nazivam pravim imenom), te nas izmjestio na drugo mjesto da život počnemo ispočetka. 

Govoriš ti u vašem pismu o svemu, ali mi onaj patriotizam najviše zapara uši i oči, pa te moram upitati kad se pozivaš na patriotizam, zašto nisi dijelio sudbinu sa svojim kolegama u bivšem preduzeću koje je danas pod stečajem. Tvoji dojučerašnji kolege rade za koru hljeba, nadničari su, čuvaju ovce po kipama i 'tažama zatvorenog kopa, te umiru ne dočekavši penziju, dok ti ubireš plodove svoje borbe za ravnopravnost manjina kako u opštinskom vijeću, tako radeći i u RUDNIKU. A sve se nešto pitam koliko si bio uspješan kao ex tehnički direktor u preduzeću koje je danas pod stečajem?!

Za kapacitet ulizice, te seljačina koje pismom braniš obraćajući se Tuzlacima, ovaj moj odgovor i sve navedeno je vjerovatno zamandaljeno najvećim ključem neshvatljivosti, jer pitate se svi vi otkud svi ovi navedeni motivi za odgovor i odbranu lične, isključivo lične časti (važno mi je šta mi je bio djed. Ali kao što Gandi reče važnije mi je da znam kakav mu je i kakav će mu biti unuk. Mrak će jednom svanuti.). Ne piši pisma u moje ime. Ne brani me kao građanina ovog grada, seljaka i ne branite rudare čija krv kola mojim venama. Jer od svih ti si najmanje pozvan za taj zadatak, niti mi želimo da nas takva "gromada" brani. 

Meni ništa više banovićka vlast ne može uzeti. Osim časti koju želi. I poštenja, a to joj ovim pismom ne dozvoljavam jer me guraš na isti papir sa osuđivanim kriminalcem i trenutnom vam perjanicom na čiji teret se stavljaju nova nedozvoljena, zakonom zabranjena djela

U ovoj našoj "krčmi", svi znamo ko drži svijeću boreći se protiv mraka i ko je razlog mraka. Nemoj ti tu svijeću da nosiš. To ti ovim pismom ja ne dozvoljavam. Ti si izabrao stranu. 

Mogao bih ja još toga napisati, ali smatram da je sasvim dovoljno kao u onoj priči o dva goluba. Zna se na kojim smo stranama.

Građanima Tuzle, ovim putem hvala za prijateljstvo. Za mjesto gdje sam se rodio. Hvala vam za mjesto gdje sam pošteno diplomu stekao i hvala vam za podršku. Važno je da znamo (mi "građani drugog reda") da nismo sami u ovom mraku.

Banovićanima; stidite se pisma u kome u vaše ime brane čovjeka koji je osuđivan, a kome će se vjerovatno opet suditi, te seljačina zbog kojih su drugi bijesni na vas i čiji glas je u vaše ime i stidite se što se komisijskim pismom pokušavaju "oprati" nebrojene afere.

Reagovanje na "Pismo iz Banovića građanima Tuzle: Već dugo traje haranga na nas i naše predstavnike, naši rudari su izgrađivali Tuzlu" koje  je Komisija za zaštitu ljudskih prava, sloboda i nacionalnih manjina Općinskog vijeća Banovići uputila građanima Tuzle, poslao nam je pisac Modrić Mirnes, diplomirani pravnik, Bosanac, agnostik, građanin "drugog reda", čovjek sa sela, dijete i potomak rudara koji su više od dvadeset puta bili udarnici.