Tri (h)istorije za tri naroda: Šta učenici uče o ratu '90-tih

"Početkom februara 1994. godine na sarajevskoj pijaci Markale eksplodirala je granata, koja je ubila veći broj građana. Za taj napad, uprkos protivrečnim dokazima, optuženi su Srbi."

AUTOR: Vedrana Maglajlija
OBJAVLJENO: 09.04.18 u 11:12
http://bit.ly/2IFelNh
"Šiptarski separatisti su, uz podršku nekih zapadnih zemalja, naročito SAD-a, poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pojačali terorističku aktivnost na Kosovu i Metohiji." - Istorija za deveti razred osnovne škole, Istočno Novo Sarajevo

"Članice NATO-a, naročito SAD, imale su u planu vojnički i politčki potčiniti balkanske države kako bi mogle nesmetano prodirati na Istok i ovladati ogromnim izvorima nafte, gasa, uglja i drugih sirovina." - Istorija za deveti razred osnovne škole, Istočno Novo Sarajevo

"Alija Izetbegović (Bosna i Hercegovina), Franjo Tuđman (Hrvatska) i Slobodan Milošević (Srbija) nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Obrati pažnju na njihova lica. Ko je zadovoljan ovim sporazumom, a ko nije?" - Udžbenik historije za deveti razred osnovne škole, Tuzla.

"Početkom februara 1994. godine na sarajevskoj pijaci Markale eksplodirala je granata, koja je ubila veći broj građana. Za taj napad, uprkos protivrečnim dokazima, optuženi su Srbi." - Radni udžbenik istorije za osmi razred osnovne škole, Srbija

"Bošnjačko je vodstvo na početku agresije bilo neodlučno, a Hrvati su pružili odlučan otpor." - Udžbenik povijesti za deveti razred osnovne škole, Mostar 

"[Vlasti republike srpske krajine] godinama su raspirivali strah pred hrvatskom državom, koju mnogi Srbi, napose nakon petogodišnjeg rata i pod teretom krivnje zbog sudjelovanja u pobuni, i dalje nisu željeli prihvatiti kao svoju." - Udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije, Zagreb

'Učenje (h)istorije koja to još nije'

Ovo su neki od primjera onoga što piše u udžbenicima historije u osnovnim i srednjim školama u zemljama regije, koji uglavnom zastupaju perspektivu jednog naroda, obično prikazanog kao žrtvu, te sadrže manipulativne materijale, tvrde sagovornici Al Jazeere, historičari iz regije.

Kako dodaju, o raspadu Jugoslavije i ratovima 90-ih, u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori uči se uglavnom na nekoliko časova završnih razreda osnovne i srednje škole, što je, prema njihovom mišljenju, nedovoljno. Umjesto toga, djeca o tom periodu uče iz medija, vladajućeg diskursa u zemlji i od roditelja.

Zbog toga su stručnjaci iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, kroz projekat "Učenje (h)istorije koja to još nije", kojeg je pokrenula Asocijacija evropskih edukatora historije - EUROCLIO, zajedno izabrali materijal iz tog perioda i objavili na novoj web stranici Devedesete.net.

"Naša stranica je rezultat rada regionalnog tima istoričara iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, koji su tokom godinu i po dana radili, analizirali i vrednovali materijal. Zadatak nije bio nimalo lak, jer smo se suočili sa obiljem materijala i naša polazna tačka bila je da izdvojimo stotinjak primera sadržaja kojeg možemo preporučiti nastavnicima da koriste u nastavi. Definisali smo određene kriterijume, a suština je u tome da materijali budu relevantni, kritički, multiperspektivni", objašnjava Aleksandar Todosijević, predsjednik Udruženja za društvenu istoriju Srbije Euroclio.

Udžbenici puni stereotipa i manipulacija

Na web stranici mogu se pronaći dokumentarni filmovi, preporučena literatura, kolekcije fotografija, knjige i drugi korisni sadržaji. Tu su i igrani filmovi, kao što su Krugovi, o Srđanu Aleksiću, Muškarci ne plaču, priča o ratnim veteranima iz tri zemlje, Ničija zemlja, nagrađena Oscarom, teKako je počeo rat na mom otoku...

"Govorimo o tematici koja je i dalje dosta svježa i koja izaziva dosta emocija kod učenika i roditelja i šire javnostima. Zaključili smo da je bitno nastavnicima dati, prije svega, alatke kojima će oni što lakše, jednostavnije, predavati materiju", kaže Miloš Vukanović iz udruženja učitelja istorije Crne Gore - Hipmont.

Bitno je i da učenicima bude dostupan ovakav materijal, jer oni mogu uglavnom čuti "jednu stranu", onu koju zastupa vladajući nacionali narativ, dodaje.

Melisa Forić iz bh. Udruženja Euro Clio HIP (historija, istorija, povijest), koja je također učestvovala u izradi stranice, kaže da na obrazovanje utječu politički procesi i vladajuće strukture.

"Mi koji želimo promjenu to možemo raditi vrlo tiho, ako ništa da promijenimo način razmišljanja onih koji predaju, da to bude i kvalitetnije i raznovrsnije i odgovornije, jer ipak mi obrazujemo generacije mladih ljudi koji će sutra odlučiti da li će ovdje ostatiti ili ne."

Prema njenim riječima, školski udžbenici puni su primjera stereotipa, manipulacija fotografijama i nekakvih vrsta indoktrinacija te se učenicima nastoji ponuditi jedna istina, ona koju zastupa vladajući diskurs, što je poražavajuće.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, svaki kanton, entitet i općina ima mogućnost osmišljavati nastavne planove i programe.

"Naše školstvo je podijeljeno na nacionalnom principu, mi imamo obrazovanje koje se izvodi na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, u zavisnosti od nacionalne zastupljenosti. Ono što se može zaključiti j da nastavni planovi i programi zastupaju samo jednu perspektivu i da u fokus stavljaju naciju, različito tumačenje nacije i nacionalne države. U nastavnim planovima i programima na hrvatskom jeziku zapravo se izučava historija Hrvatske, ne historija Hrvata u Bosni i Hercefgovini, tu Bosna i Hercegovina kao neka država apsolutno nije prisutna. Također je isti slučaj u [bh. entitetu] Republika Srpska, gdje se izučava historija Srbije. Možete zamisliti i ta neka suprotna tumačenja i uvijek je jedan narod prikazan kao žrtva, dok su ostali, naravno, krivci", kaže Forić.

Osjetljive teme se 'guraju pod tepih'

S druge strane, prošlogodišnje istraživanje u Srbiji pokazalo je da čak 71 posto mladih ne zna da je tokom devedesetih Sarajevo bilo pod opsadom. Prema riječima Todosijevića, u Srbiji se neke stvari "guraju pod tepih", stoga, dodaje, ne čude rezultati istraživanja.

"Što se tiče bolnih i osetljivih tema, kao što je opsada Sarajeva, Vukovar, Dubrovnik i neka druga pitnaja iz devedesetih, očigledno je da se tome ne posvećuje dovoljna pažnja, ali građani Srbije, pre svega mladi, o tome najviše saznanja stiču iz medija, a kako mediji prenose te osetljive teme, to je veliko pitanje. Zbog toga se mi zalažemo da, pre svega, nastavnici na odgovoran i krajnje kritički način predaju istoriju."

Istraživanja u Crnoj Gori su proteklih godina pokazala da lekcije napisane prije desetak godina samo sadrže štura objašnjenja, okvirnu hronologiju događaja koja su se desila na prostoru bivše Jugoslavije, koje se obično ni ne predaju dovoljno učenicima, tvrdi Vukanović.

"Istraživanje prije dvije godine pokazalo je da veliki broj studenata, dakle tek svršenih srednjoškolaca, ima veoma nisko znanje o osnovim pojmovima ratova devedesetih, napadima na Dubrovnik, zločinima koji su počinjeni. Vremenski okviri su bili nejasni, akteri su bili nepoznati."

Ipak, sagovornici se slažu da treba proći još vremena da bi se ocijenili događaji i zaokružili procesi iz 90-ih. 

"To su, na neki način, procesi koji još traju, dosta je teško pisati o tome. Međutim, ovo je dio historije koji je izuzetno bitan za naše prostore te je bitno da se historičari tim pozabave, da ponude izvorni materijal, bez nekog šireg tumačnje i neke definitvne ocjene, jer to će tek uslijediti nakon što prođe određeni vremenski period, u svakom slučaju da se ponudi neka faktografija", naglašava Forić. 

Reakcije na web stranicu za sada su pozitivne, a ona će se nastaviti proširivati sadržajem za nastavnike i učenike. Do tada, smatra Forić, bitno je učenike učiti da postoje različite interpretacije događaja koji dijelimo iz hsitorije.

"To bi bio nekakav ključ početka uvažavanja i neke tolerancije, koja sad u našem obrazovnom sistemu ne postoji."

Izvor: Vedrana Maglajlija, Al Jazeera