Skriveni cimeri: Koja prostorija u kući ima najviše buba?

Istraživači su prikupili više od 10.000 buba, kako živih tako i mrtvih, iz 50 kuća u glavnom gradu Sjeverne Karoline, Raleighu. Oko 47 porodica bezopasnih buba pojavilo se u većini kuća, uključujući srebrenu ribicu, grizlice, vinske mušice i bubamare. Štetočine poput stjenica, termita i buha su bili rjeđa pojava, iako je važno imati na umu da se ovdje govori o raznovrsnosti buba, a ne njihovoj gustoći

AUTOR: The Verge
OBJAVLJENO: 02.12.17 u 17:28
http://bit.ly/2AA00kJ
Naše kuće su dovoljno udobne za bube koje gmižu kroz naše podrume, kuhinjske podove i tepihe, navodi tim etnomologa sa državnog Univerziteta u Sjevernoj Karolini i Kalifornijske akademije nauka. Mnogo različitih buba živi u dijelovima naših kuća koji imaju pristup s vana, bez obzira koliko su uredni i čisti, rekao je tim u petak za časopis Scientific Reports.
 
Istraživači su prikupili više od 10.000 buba, kako živih tako i mrtvih, iz 50 kuća u glavnom gradu Sjeverne Karoline, Raleighu. Oko 47 porodica bezopasnih buba pojavilo se u većini kuća, uključujući srebrenu ribicu, grizlice, vinske mušice i bubamare. Štetočine poput stjenica, termita i buha su bili rjeđa pojava, iako je važno imati na umu da se ovdje govori o raznovrsnosti buba, a ne njihovoj gustoći. Studija se više fokusira na vrste buba, a manje na njihov broj.
 
Prizemni dnevni boravci prekriveni tepihom sa mnogo pristupa otvorenom su dom više vrsta buba od ostalih soba u kući. To bi moglo biti zbog nekoliko razloga: zato što je tipičan dnevni boravak uglavnom veći od recimo zajedničkog kupatila, ima i više prostora za bube. Pored toga, veći broj prozora i vanjskih vrata mogao bi omogućavati pristup bubama unutrašnjosti kuće. Tepih je teže objasniti: to bi moglo biti zato što više buba voli živjeti tamo ili zato što se više buba obično zaglavi i umre u plišanim vlaknima tepiha.
 
Nije bilo važno koliko su kuće bile čiste. Stanovnici su popunili ankete o tome koliko biljki i kućnih ljubimaca živi s njima, a istraživači su bodovali kuće po neredu i prljavštini. Kućni ljubimci su bili važniji od čistoće – ali ne dovoljno da bi se mogli izvući pouzdani zaključci. Kuće sa psima imale su nešto više vrsta buba. Kuće sa mačkama su imale manje, vjerovatno zato što mačke jedu bube.
 
Tim je istražio samo 50 kuća u jednoj geografskoj oblasti, tako da se obrasci mogu promjeniti u različitim regionima, čak i različitim godišnjim dobima. (Tim će povećati svoje istrage na šest kontinenata za buduće studije.) U studiji se također ne navodi da li su istraživači upozorili ljude prije nego što su ih posjetili; stanovnici su možda pospremili kuću znajući da ih tim etnimologa namjerava posjetiti. To bi moglo iskriviti vezu između čistoće i buba koje žive u zajednici.
 
Ipak, studija je korak ka upoznavanju raznovrsne zajednice jezivih stvorenja koji žive s nama. Na kraju krajeva, provodimo oko 90% vremena unutra i obraćamo pažnju samo na stvorenja koja nam izazivaju neugodnost. Krajnje je vrijeme da se upoznamo s našim skrivenim cimerima, piše Rachel Becker za The Verge.

Za Front Slobode prevela Esma Klico