Tri paralizovana pacijenta ponovo prohodala zahvaljujući tehnologiji implanta kičmene moždine

Jedan od najstarijih snova medicine korak je bliže stvarnosti. Tri osobe koje su zbog povrede kičmene moždine ostale paralizovane, uglavnom ispod struka, najmanje četiri godine koristile su generator električnog impulsa ugrađen u njihovu kralježnicu i štake kako bi ponovo prohodali.

AUTOR: IflScience
OBJAVLJENO: 04.11.18 u 08:01
http://bit.ly/2SD6IN3
Jedan od najstarijih snova medicine korak je bliže stvarnosti. Tri osobe koje su zbog povrede kičmene moždine ostale paralizovane, uglavnom ispod struka, najmanje četiri godine koristile su generator električnog impulsa ugrađen u njihovu kralježnicu i štake kako bi ponovo prohodali.
 
Otkako su naučnici ustanovili da se upute iz našeg mozga do naših udova prenose kao električni signali kroz kičmenu moždinu, ljudi se pitaju možemo li zaobići štetu uzrokovanu nesrećama. Uvođenje ideje u praksu bilo je mnogo teže, ali nekoliko laboratorija je uspjelo povratiti sposobnost pokreta kod štakora s oštećenom kičmom.
 
Sada je Univerzitetska bolnica Lausanne najavila sličan uspjeh kod ljudi. Dr. Jocelyne Bloch stavila je implantate u tri pacijenta da aktiviraju mišiće nogu. "Svi pacijenti mogli su hodati koristeći tjelesnu težinu u roku od sedam dana. Odmah sam znala da smo na pravom putu", rekla je Bloch u saopštenju.
 
Ovaj rad nije samo stvar pružanja staze koja nosi električne signale od mozga do nogu. "Ciljana stimulacija mora biti precizna kao švicarski sat", rekla je Bloch.
 
Bloch i kolege mapirali su dijelove kičmene moždine odgovorne za svaki pokret koji se kombinira kako bi nam omogućili hodanje, te su uspostavili slijed električnih impulsa koji čine da dođe do pokreta. Zatim su koristili poruke koje dolaze iz mozga niz neoštećeni dio kičmene moždine kako bi potaknuli potrebne signale ispod ozljede.
 
Pokretanje zanemarenih živaca potiče izgradnju veza koje će zamijeniti one koje su izgubljene.
 
Rad je objavljen u časopisu Nature s popratnim člankom u Nature Neuroscience o nekim izazovima koji se prevladavaju u tom procesu.
 
I prije su postojale najave o površinski sličnim postignućima, ali ovaj rad ima presudnu razliku od svojih prethodnika. Sudionici u drugim eksperimentima koji su počeli hodati uz pomoć električne stimulacije pali bi kada se terapiji prekinula. Međutim, dva od tri sudionika u Lausanne eksperimentu su uspjela zadržati svoja postignuća kada su ostavljeni da nastave sami.
 
Eksperimenti drugih naučnika, od kojih su dva objavljena u septembru ove godine, obično su zahtijevali duže periode usklađene obuke kako bi imali neke koristi. Za osobe s povredama kralježnice i ograničenim pristupom rehabilitacijskim objektima, ove razlike su od značaja.
 
Do sada nitko od sudionika nije hodao više od nekoliko metara bez pomoći, a sva tri su imala preostali pokret prije operacije. Jedan je prethodno mogao vući noge, dok je drugi mogao premjestiti jednu nogu, ali ne i drugu. Sva tri pokazala su velika poboljšanja nakon toga, ali najveći test tehnologije se ogleda u odgovoru na pitanje da li oni koji nikako nemaju osjećaj u nogama mogu imati korist od nje, piše Stephen Luntz za IFLScience.
 
 
Za Front Slobode prevela Esma Klico