Zašto su ljudi religiozni?

Mi smo društvena bića koja međusobno djeluju i komuniciraju jedni s drugima na kooperativan i podržavajući način. Pri tome neminovno stvaramo jače veze s nekim pojedincima u odnosu na druge.

AUTOR: Independent
OBJAVLJENO: 05.01.19 u 10:35
http://bit.ly/2AyTUzE
Brz i jednostavan odgovor na pitanje zašto su ljudi religiozni je taj da je Bog stvaran i da ljudi vjeruju u to jer komuniciraju s njim i vide dokaze o njegovom sudjelovanju u svijetu.

Samo 16% ljudi u svijetu nije religiozno, ali to još uvijek predstavlja približno 1,2 milijarde pojedinaca koji teško pomiruju religijske ideje s onim što znaju o svijetu.

Zašto ljudi vjeruju je pitanje koje muči velike mislioce već stoljećima. Karl Marx je, primjerice, religiju nazvao "opijumom naroda". Sigmund Freud je smatrao da je Bog iluzija i da se vjernici samo vraćaju potrebama iz djetinjstva, sigurnosti i opraštanju.

Novije psihološko objašnjenje je ideja da je naša evolucija stvorila "nedostatak u obliku Boga" ili nam je dala metaforički "božanski motor" koji nas može privoliti da vjerujemo u božanstvo.

U suštini ova hipoteza tvrdi da je religija nusproizvod niza kognitivnih i društvenih prilagodbi koje su bile iznimno važne u ljudskom razvoju, piše Independent.

Mi smo društvena bića koja međusobno djeluju i komuniciraju jedni s drugima na kooperativan i podržavajući način. Pri tome neminovno stvaramo jače veze s nekim pojedincima u odnosu na druge.

Britanski psiholog John Bowlby demonstrirao je ovaj utjecaj povezanosti na emocionalni i društveni razvoj djece i pokazao kako oni mogu patiti kada im se prijeti razdvajanjem ili zlostavljanjem. Mi se nastavljamo oslanjati na ove veze kasnije u životu, kada se zaljubljujemo i sklapamo prijateljstva, i možemo se čak snažno vezati za životinje i nežive objekte. Lahko je vidjeti kako bi se ove snažne veze mogle prenijeti na vjerska božanstva i njihove glasnike.

Naše veze ovise o sposobnosti predviđanja kako će se drugi ponašati u različitim situacijama i vremenu. Ali stvari za koje se vežemo ne moraju nužno biti pred nama da bi predvidjeli njihove postupke. Možemo zamisliti šta će učiniti ili reći.

Ta sposobnost - poznata kao kognitivno razdvajanje - potječe iz djetinjstva kroz igru pretvaranja. To je mali skok od sposobnosti da zamislimo um nekoga koga znamo do zamišljanja svemoćnog, sveznajućeg, nama sličnog uma - posebno ako imamo religijske tekstove koji govore o njihovim prošlim akcijama.

Još jedna ključna prilagodba koja može pomoći religioznom uvjerenju proizlazi iz naše sposobnosti da antropomorfiziramo objekte. Je li vam se ikad učinilo da vidite nekoga samo da bi shvatili da se zapravo radi o kaputu koji visi na vratima? Ta sposobnost da se ljudski oblici i ponašanja pripisuju ne-ljudskim stvarima pokazuje da mi također spremno pripisujemo ne-ljudskim oblicima, kao što su bogovi, iste kvaltete koje mi posjedujemo i tako olakšavamo povezivanje s njima.

Osim ovih psiholoških aspekata, ritualno ponašanje koje je prisutno u kolektivnom obožavanju doprinosi da uživamo u iskustvu i želji da ga ponovimoo. Plesanje, pjevanje i postizanje stanja sličnih transu bili su istaknuti u mnogim društvima naših predaka, a i danas ih neki praktikuju - uključujući Sentinelce i australske starosjedioce.

Osim što su činovi društvenog jedinstva, formalni rituali također mijenjaju hemiju mozga. Oni povećavaju razinu serotonina, dopamina i oksitocina u mozgu - hemikalija koje čine da se osjećamo dobro, da želimo ponovno raditi te stvari i pružiti bliskost drugima.

Ove kognitivne prilagodbe olakšane su obrazovnim i kućanskim normama koje nisu sklone opovrgavanju religijskih ideja. Iako smo podsticani da se suprotstavimo drugim idejama koje su nam predstavljene u ranom djetinjstvu i koje možda nemaju čvrstu bazu dokaza - kao što je Djed Mraz ili Zubić vila - to nije slučaj s religijom. Ti su izazovi često obeshrabreni religijskim učenjima, a ponekad se smatraju i grešnima.

Bez obzira na vaše gledište, utjecaj religije i religioznog razmišljanja na ljudsko funkcioniranje i evoluciju je zadivljujuća intelektualna rasprava koja ne pokazuje znakove završetka. Naravno, neki mogu tvrditi da Bog stvara sve gore navedeno, ali onda nas to vodi do drugog, većeg pitanja: gdje je dokaz za postojanje Boga?

Za Front Slobode prevela Esma Klico