Kunica, hajdučka ili Ahilova trava

Latinski naziv biljke, Achillea millefolium, veže se za grčkog mitskog ratnika Ahila, koji je prema legendi ovu biljku uvijek nosio u vojne pohode i koristio za zacjeljivanje rana kod vojnika. U našim krajevima dobila je ime hajdučka trava, po hajducima koji su je koristili u iste svrhe

AUTOR: Bojana Rodaljević
OBJAVLJENO: 27.04.14 u 09:57
OSVJEŽENO: 27.04.14 u 09:57
http://bit.ly/1hDjYWP
Hajdučka trava ili kunica, Achillea millefolium, od davnina je poznata u narodu kao lijek za zacjeljivanje rana, popravljanje apetita, kod stomačnih tegoba, kao i ginekoloških problema. Poznati su još i nazivi sporiš, kostrijet, hajdučica, jalovi mjesečnjak, ranjenik.

Kunica je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Njeno stablo može dostizati visinu do 1m i grana se samo u gornjem dijelu. Listovi su trojno perasto dijeljeni na veliki broj sitnih rježnjeva, po čemu je biljka dobila naziv, kako jedan od narodnih stolisnik, tako i naučni millefolium (mille = hiljadu; folium = list). Kod mladih biljaka, stablo i listovi su prekriveni sitnim dlačicama koje tokom sazrijevanja otpadaju. Cvasti su raspoređene u obliku štita na vrhovima, a cvijetovi su bijeli ili rozkasti, u centru žuto obojeni. Imaju prijatan i jak, vrlo karakterističan miris.

Kunica raste po livadama, pašnjacima, šumskim obodima i grmlju. Stanište joj je Evropa, Azija i Sjeverna Amerika.

Latinski naziv biljke, Achillea millefolium, vezan je za grčkog mitskog ratnika Ahila, koji je prema legendi ovu biljku uvijek nosio u vojne pohode i koristio za zacjeljivanje rana kod vojnika. U našim krajevima dobila je ime hajdučka trava, po hajducima koji su je koristili u iste svrhe.

Biljka u sebi sadži izovalerinske keiseline, salicilnu kiselinu, tanine, flavonoide, sterole, asparagin. Ona je dijaforetik (podstiče znojenje), adstrigens (djeluje na površinsko skupljanje tkiva, isušuje, zacjeljuje rane), antiflogistik (protiv upala svih sistema), koleritik (pospješuje rad jetre i podstiče lučenje žuči), emenagog ( stimuliše i normalizuje menstrualni ciklus) i blag aromatik.

Tamno plavo aromatično ulje dobijeno iz cvijetova biljke koristi se kao antiinflamatorno sredstvo. Utrljava se u grudi kod prehlade i gripa. Listovi biljke sadrže materije koje podstiču zgrušavanje, tako da se svježi mogu upotrebljavati kod krvarenja iz nosa.

Nadzemni dijelovi biljke se korite kao gorki digestivni tonik, koji podstiče protok žuči i djeluje kao diuretik. Odličan je tonik za krv, podstiče cirkulaciju, a koristi se i za snižavanje visokog krvnog pritiska. Veoma je koristan i kod poremećaja u menstrualnim ciklusima.

Čaj je koristan kod bolova u stomaku, svih gastrointestinalnih poremećaja i krvarenja.

U XVII vijeku lišće hajdučke trave dosta se upotrebljavalo u ishrani. Mlado lišće se kuhalo u supi ili pripremalo kao špinat (spanać, slatko je sa blago gorkim ukusom.

Navaho indijanci su je zvali ''životni lijek''. Žvakali su je kod zubobolje, a čajem ispirali uši kod jakih bolova. Čiroki indijanci su je koristili za snižavanje tjelesne temperatute i miran san.

Zuni narod ju je žvakao pre izvođenja ''gutanja vatre'' ili se mazao njenim sokom prije ''hodanja po vatri''. Biljku u obliku praha pomiješanu sa vodom, koristili su kao obloge kojima su liječili opekotine.

Kineska poslovica kaže da hajdučka trava podstiče inteligenciju. U njihovoj tradiciji se smatra da donosi sreću.

U srednjem vijeku kunica je bila sastavni dio mješavine ''gruit'' koja se upotrebljavala za davanje arome pivu, prije upotrebe hmelja. Cvijetovi i listovi su se koristili u pravljenju alkoholnih pića i davali su im blagu gorčinu (pelinkovac).

Kunica se upotrebljava i u veterini. Podstiče apetiti i zdravu probavu životinja. Pomaže kod grčeva u crijevima, pa se životinjama može davati i u obliku čaja.

Pripravci od kunice

Čaj: Jedna kašika suhe biljke prelije se sa četvrt litre vode i ostavi da odstoji. Pije se dva do tri puta dnevno.                    
                                                                                                                                      
Mast : Maslaca 90g, 15g svježe isitnjenih cvijetova hajdučke trave. Maslac staviti da se otopi na ringli i kada prokjuča skloniti sa štednjaka I pomiješati sa biljkom. Ostaviti da odstoji do narednog dana. Nakon što je odstojala, ponovo je zagrijati, potom procijediti i ostaviti na hladnom ili u frižideru. Tako ćete dobiti odličnu mast za sve rane i uboje.                                                                                    
                                                                                                                                                              
Kupka :  Stotinu grama Hajdučke trave (100 g. ali od cijele biljke) ostaviti preko noći da odstoji u hladnoj vodi. Sutradan zagrijati dok ne proključa, pa dodati u vodu za kupanje. Odlično za skidanje visoke tjelesne temperature i kod menstrualnih tegoba, ali i kao kupka za opuštanje ili kod tegoba sa reumom.
 
Napomena: Pri upotrebi hajdučke trave trebalo bi znati da može izazvati alergije kod osjetljivih ljudi ili onih koji već imaju neku alergijsku reakciju na određene biljke. Oni bi trebali koristiti samo mlade biljke za spoljašnju upotrebu, da ne bi došlo do reakcije na koži, a čaj piti u malim količinama.
 
Gajenje

Biljka se nekada gajila uz druge biljke jer odbija insekte i štetočine. Privlači ose koje piju nektar, a insekte štetočine koriste kao hranu za svoje larve. Takođe se sadila jer se smatralo da poboljšava kvalitet zemljišta, jer su njeni listovi kvalitetno đubrivo i koristan dodatak za kompost. Odlično se bori protiv erozije zemljiša jer ima jako korijenje, a veoma je otporna na sušu.

Biljka preferira isušena zemljišta na suncu, ali se može uzgajati na svim tipovima obradivog tla, neutralne do slabo kisele reakcije. Za razliku od mnogih kultura, stolisnik ne zahtijeva duboku obradu tla. Oranje treba obaviti na dubinu od 20 do 25 cm. Za sijanje se koristi sjeme ili sadnice.

Direktna sjetva sjemena obavlja se sijačicama u redove na razmaku od 50 do 60 cm. Sjeme se sije u brazde, bez naknadnog pokrivanja. Nakon sjetve površinu treba povaljati glatkim valjkom. Sjetva se obavlja krajem avgusta. Sjeme klija za 10 do 15 dana, pa su do zime biljke dovoljno razvijene da mogu prezimiti. Sjetva se može obaviti i u proljeće, u martu ili najkasnije do polovine aprila. Za sjetvu na razmaku između redova od 50 do 60 cm, potrebno je 300 g. sjemena, ako se sije 50 zrna po m2.

Ako se zasađuju sadnice, potrebno ih je saditi na dobro poravnatu i usitnjenu površinu u brazde duboke 5 do 8 cm na razmaku između redova od 50 do 60 cm. Nakon sadnje sadnice se prekriju zemljom i dobro pritisnu. Za površinu od 1 hektara potrebno je 65.000 do 80.000 sadnica.
Ne zahtjeva posebnu njegu. Povremeno bi je trebalo okopati i ukloniti korov. Bere se u fazi punog cvjetanja i to cvijet sa stabljikom dužine 25 cm ili samo cvijet. Berba se na manjim površinama može obavljati ručno. U prvoj godini uzgoja dobija se jedna berba, dok u drugoj godinu budu dvije berbe.