Zova ili Bazga, sveto drvo

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj. Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja

AUTOR: Bojana Rodaljević
OBJAVLJENO: 13.07.14 u 09:37
http://bit.ly/1jo1UHn
Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od 3 do 10 m visine. Cvijeta sitnim žućkastobijelim cvijetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Listovi su neparno perasti s nazubljenim rubovima. Cvijeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvijetova stvaraju plodovi-bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim djelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.

Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.

Najpoznatiji narodni nazivi za ovu biljku su: bagza, baz, baza, bazgovina, cma zova, zova, zovika, crna jova, grubijan drvo, evropska jova, starac, abzov, obzova, bažovina, bazag, bazdov, bazovika, bazgovina, belika, bzovka, budzova, buzovka, zaovljika, zovik, zovljika, zofa, zoha, obzovka, ovzovina, pitomi boz, crna zovika...

U ljekovite svrhe koristi se cvijet, a nešto ređe plod (zreo) list i kora. Cvijetovi sadrže etarsko ulje sa oko 40 materija: flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C, vitamini B kompleksa i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi djelovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje telesne teperature, jer podstiče rad znojnih žljezda, a djeluje i kao diuretik.

U jednoj studiji koja je objavljena u Journal of Alternative Complemantary Medicine, dokazano je djelovanje zove kod influenze tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija objavljena 2004. pokazala je da su kod 93% pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.

Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade. U našoj tradicije od zove se spravlja i sirup, odnosno sok.

U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protive reumatizma i traumatoloških povrijeda.

U Njemačkoj se prave jogurti sa plodovima i cvijetovima zove, a u Italiji i Austiji cvijetovi zove se kuvaju ili prže, a potom posipaju šećerom u prahu ili cimetom, te se tako služe kao dezerti.

U Slovačkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sličan instrument se pravi i u Mađarskoj.

Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.

U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita. Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.

Ljekoviti preparati i kulinarski specijaliteti od zove

Čaj
Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i svih reumatskih bolesti. Potrebno je da cvijetovi pri sušenju zadrže svoju boju. Ukoliko pocrne nisu za upotrebu.
Dvije kašičice sušenog cvijeta prelije se šoljom vruće, proključale vode i ostavi da stoji 10 minuta. Procijediti i zasladiti po želji. Piju se dvije šolje čaja na dan.

Čaj od kore grana i stabla biljke koristi se za otklanjanja poteškoća pri mokrenju, smetnji pri radu bubrega i bešike, za izlučivanje tečnosti iz organizma,kod edema. Takođe reguliše i stolicu. Za čaj se koristi unutrašnji dio kore, dok se spoljašnji ostruže i baci. Koristi se jedna mala, ravna kašičica na šolju vode. Potrebno je biti veoma oprezan kod doziranja jer se u kori nalazi otrovni glikozid. Pije se jedna šolja dnevno u većim razmacima gutljaj po gutljaj.

Čaj od lišća zove koristi se kod šećerne bolesti, bolesti jetre, bubrega, pluća i crijeva, za čišćenje krvi. Listovi se beru tek kada se potpuno razviju i suše se na promaji. Na šolju ključale vode ide 6 do 7 listića, koji se kuhaju desetak minuta. Ocijediti i piti u razmacima. Listovi zove nisu jestivi zbog otrovnog glikozida.

Sirup (sok)
Sviježi cvijetovi zove (tek procvijetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu.  Na 1l prokuhane i ohlađene vode stavi se 20 cvijetova. Ostavi se da odstoji 24h. Procijedi se kroz gazu, a zatom se doda 700 g šećera i jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji još 24 sata. Potrebno je povremeno promiješati kako bi se šećer bolje rastopio. Nakon što je odstojalo sipa se u flaše. Moze da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvijetovi ubrani u pravo vrijeme sirup će biti kvalitetniji. Pije se razblažen.

Džem od bobica zove
Potrebno je : 1 kg zrelog ploda zove, 700ml vode, 1 kg šećera, 1 kašika limunovog soka, 1 kašičica mljevenog cimeta
Plodove oprati i kuvati dok ne omekšaju, a zatim ispasirati (izgnječiti), potom procijediti. Vodu i šećer prokuhati, dodati procijeđeni sok od bobica i kuhati 45 minuta. Kada počne da se zgušnjava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuhati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.

Slatki liker od zove
Za 1 l likera potrebno je 300 g bobica crne zove, 300 g šećera, 1 kašičica limuntusa, 125 ml vode,  250 ml alkohola (96%, iz apoteke)
Zova se pomiješa sa šećerom i limuntusom i ostavi da odstoji 3 sata. Sve zajedno se stavi da se kuha kratko dok ne počne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u flašu. Doda se alkohol, a flaša zatvori i ostavi da odstoji na sunčanom mjestu nedelju dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u flašu u kojoj će stajati.

Pohovana zova
Pripremi se masa za pohovanje: 7 kašika brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umiješa se žumance, pivo, so i brašno, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osušene cvijetove zove uvaljati u brašno,a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se može jesti slano, ali ukoliko želimo možemo ga posuti šećerom u prahum ili u smjesu za pohovanje dodati dvije kašike šećera. Za četiri osobe uzeti osam cvijetova zove.

Stara vjerovanja u magijske moći zove

Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.

U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da ’’ izokrenu svijest’’ onoga koji spava.

Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvijeta to znači da je duša umrloga otišla u raj. 

U starom Rimu, lica statua bogova o velikim praznicima premazivana su bojom od bobica zove. 

Po starom srpskom običaju, na Badnje veče grančice zove se potapaju u ulje i pale se, jer se vjeruje da se tim plamenom plaše i rastjeruju vještice i demoni.

U narodu se kaže da  tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara. Legende o magijskoj moći zove još uvijek su prisutne, pa se u nekim krajevima ona siječe jer se vjeruje da se ispod nje okupljaju vještice.

Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini. Ljekovita je kod plućnih bolesti, kašlja i gripa, kod reumatskih oboljenja, problema sa urinarnim traktom.