Budućnost je stigla samo nije ravnomjerno raspoređena - Skoro 50% svijeta je online. Šta sa ostalih 50%?

Facebook program Free Basics nudi besplatni internet u 22 zemlje, uz ograničeni pristup na 20 i nešto web stranica, među kojima su Wikipedia, AccuWeather i naravno - Facebook

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 20.01.19 u 14:12
http://bit.ly/2SZxJtI
Postoje dvije vrste ljudi na svijetu, oni koji imaju pristup na internet, i oni koji ga nemaju. Nakon decenija nastojanja da se cijeli svijet poveže internetom postavlja došlo je do dramatičnog usporavanja u globalnom rastu pristupa internetu te se postavlja pitanje da li je tako nešto uopšte moguće. 
 
Stvarnost je ipak mnogo manje crna i bijela nego što je čini statistika. Ljudi pristupaju internetu na različite načine, vođeni različitim motivima, a neki završavaju i na potpuno različitim dijelovima tog umreženog svijet na kojem živimo posljednjeg desetljeća, internetu. Kao što je prije 25 godina rekao William Gibson: Budućnost je stigla, samo nije ravnomjerno raspoređena.
 
Internet povezivanje je bio lak proces za razvijeni svijet tokom 1990-ih i 2000-ih godina. U jednom trenutku zabilježen je rast korisnika interneta od skoro 20 posto. 2000. godine samo su tri zemlje imale stopu penetracije interneta iznad 50 posto. Sada, ih ima više od 100.
 
S druge strane, u 15 zemalja dostupnost interneta je manja od 10 posto, a sljedećoj grupi je 50 zemalja sa 30 posto – omogućiti online pristup stanovnicima ovih zemalja bit će puno teže.
 
Velike tehnološke kompanije pokušavaju - ali njihov pristup problemu nerijetko znači i da internet u zemljama u razvoju nije ni blizu "webu bogatog svijeta".
 
Facebook je, naprimjer, shvatio da sa razvojem mobilnog interneta, veliki dio svijeta ostaje bez interneta, ne zato što mjesto u kojem žive nije pokriveno mrežom, već jednostavno zato što ne mogu kupiti pametni telefon i nemaju novca za platiti paket usluga sa internetom.

Tako im je Facebook počeo plaćati internet. Njihov program Free Basics nudi besplatni internet u 22 zemlje, uz ograničeni pristup na 20 i nešto web stranica, među kojima su Wikipedia, AccuWeather i naravno - Facebook.

Kroz ovaj program tako 100 milijuna ljudi ima internet. No nije to bio posao bez ikakvih problema, pa čak i kritika. U većini zemalja u kojima je program bio najuspješniji, internet je zasjeo na drugom mjesto, po korištenju, i našao se iza Facebooka, koji drži čvrsto i stabilno prvo mjesto.

U anketi iz 2014. godine skoro svaki korisnik interneta u Nigeriji i Indoneziji rekao je da je koristio Facebook. Neki od ispitanika su rekli da su koristili samo Facebook, ali internet ne.

Sada se Facebook mora suočiti i sa rezultatima. Od problema poput etničkog nasilja u Mianmaru, u kojem su prema nalazima UN-a, dezinformacije koje su se širile Facebookom odigrale vrlo bitnu ulogu u pogoršanju situacije, do religioznog nasilja u Indiji gdje su putem WhatsApp, aplikacije u vlasništvu Facebooka, širene zlobne glasine tolikom brzinom da istina nije uspijevala da uhvati korak – kompanija je naučila da želja da zamijeni internet ima svoje i dobre i loše strane.

Internet se ne razlikuje samo u zemljama koje ovise o Facebooku zbog pristupa. Male različitosti znače da je to sasvim drugačija zvijer čak i u zemljama sa mnogo sličnosti, piše Alex Hern za The Guardian. .
 
Tako razlike postoje i među zemljama kao što su Velika Britaniji i SAD koje preklapa zajednički internet na engleskom jeziku, kao i medijske organizacije, društvene mreže i kulturni fenomeni. Uzmimo naprimjer pretraživače (search engine): Google dominira u boje zemlje ali je popularniji u Velikoj Britaniji. Razlika je u popularnosti koju Yahoo uživa u SAD-u, gdje ima tri puta veći udio u tržištu nego u Velikoj Britaniji.

Primjeri različitosti se mogu evidentirati i u drugim razvijenim zemalja sa visokim pristupom internetu. U Njemačkoj, naprimjer, Mozilla Firefox je bio pretraživač broj 1. do maja 2017., a sada je na 2. mjestu sa 27 posto. Web u Njemačkoj je fundamentalno drugačiji: druga tehnologija prezentirana u različitim prozorima i filtrirana različitim ekstenzijama (zbog Firefox dominacije Njemačka ima vrlo visok nivo 'ad blockinga', gdje skoro trećina koristi adblocker na desktop računaru).

Teško je ustanoviti tanku liniju na kojoj različiti ekosistemi pretraživača, stranica i usluga počinju izgledati kao sasvim drugačiji web, ali gdje god ta linija bila, Kina je definitivno sa druge strane. „Graet Firewall“, kineski strogi režim filtriranja doveo je do konvergentne evolucije dok su kineske kompanije služeći kineske korisnike rasle popunjavajući mjesta giganata iz Silikonske doline. Tako postoji „kineski Google“ – Baidu; „kineski Amazon“ – Alibaba; „kineski Twitter“ – Weibo i „kineski Facebook“ - Tencent.

Ovih dana, ovakva kratka poređenja su uveliko nepoštena. Tencent ima tržišnu kapitalizaciju jednaku Facebooku; Weibo ima 100 milijuna korisnika više od Twittera Čak i Alibaba i Baidu, koji nisu dosegnuli razmjere svoje konkurencije, su izrasli u tržišne divove.

Njihovi uspjesi pomogli su da se filtriranje interneta proširi i na druge države. Prijetnja od ekonomske štete bila je dovoljna da uvjeri represivne režime da dozvole samo malu količinu slobode na internetu. Ali primjer Kine sugerira dvostruko uspješan pristup - čvrsta ruka nad informativnom dijetom populacije i razvoj vlastitih, domaćih kompanija tokom procesa. Tim je putem krenula i Rusija, sa Yandex i VKontakte, njihovim odgovorom na Google i Facebook, a sličnim putem krenule su i Turska i Kuba.

Još nije u potpunosti jasno što leži iza usporavanja rasta interneta. Može biti da je ubrano voće sa donjih, dostupnijih grana, ostavljajući regione i demografiju do kojih je teže doći; možda i najveći pokretači razvoja, poput Facebooka i Googlea, strahuju da ih se ne bi kritiziralo zbog onih loših strana koje internet povezanost eventualno donosi. Ali bez obzira koji je razlog, biti online nije kraj procesa; za mnoge, to je tek početak.