Šta je paraliza sna i zašto se dešava?

Nacionalna zdravstvena služba Velike Britanije (NHS) navodi kako paraliza sna nije štetna, ali da samo iskustvo može biti izuzetno zastrašujuće. Glavni simptomi uključuju svijest o okolini, ali i nemogućnost pokreta i govora. Neki ljudi haluciniraju, dok drugi mogu pomicati oči.

AUTOR: IflScience
OBJAVLJENO: 28.03.18 u 14:14
http://bit.ly/2J0wWUT
Jeste li se ikad probudili a da se niste mogli pomaknuti dok se tamna figura nadvija nad vama ispunjavajući vas ogromnim užasom? Ako jeste, možda imate nešto što se zove paraliza sna – i niste jedini.
 
Paraliza sna je malo razumljivo stanje za koje se smatra da pogađa čitav niz ljudi. Može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a može biti veoma neprijatna, toliko da se ljudi plaše zatvoriti oči i odlaska na spavanje.
 
Obično se dešava kada se osoba probudi ili spava. Njihovo tijelo se zamrzne, ali osjećaju prisustvo u sobi – bilo da vide neku vrstu halucinacije ili samo osjete strah. To se može kretati od opšteg osjećaja užasa do toga da osoba vidi zastrašujući lik u sobi u kojoj se i sama nalazi.
 
''Broj trenutaka u kojima sam osjećao da ću biti ubijen je nevjerovatan,'' izjavio je 31-godišnji Joey iz Ohia za IFLScience. ''Imam osjećaj da neko ulazi u moj stan. Ta osoba se nadvije nad mnom odlučujući hoće li me ubiti ili pustiti da nastavim spavati.''
 
Joey nije sam. Deseci ljudi su poslali svoje priče o vlastitim iskustvima, mnogi sa zajedničkom temom straha i strave. Neki ljudi su samo jednom u životu imali paralizu sna, dok je za druge to stalna noćna mora.
 
Studija iz 2011. godine u kojoj je sudjelovao 36.000 ljudi pokazala je da je oko 8% opće populacije iskusilo paralizu sna barem jednom u životu. Ustanovljeno je da je učestalija kod studenata i psihijatrijskih bolesnika.
 
Nacionalna zdravstvena služba Velike Britanije (NHS) navodi kako paraliza sna nije štetna, ali da samo iskustvo može biti izuzetno zastrašujuće. Glavni simptomi uključuju svijest o okolini, ali i nemogućnost pokreta i govora. Neki ljudi haluciniraju, dok drugi mogu pomicati oči. Mnogi navode da imaju poteškoće pri disanju i da se osjećaju skrhano.
 
Smatra se da se paraliza sna dešava kada najdublju fazu spavanja poznatu kao REM prekidaju periodi budnosti. Postoji neka vrsta upada u budnost u nekom dijelu REM spavanja, zbog čega se tako dobro možemo sjetiti proživljenog iskustva.
 
''Paraliza sama po sebi može biti nezvisna od haluciniranja u snu koje se često dešava,'' rekao je profesor Tore Nielsen sa Odsjeka za psihijatriju na Univerzitetu u Montrealu.
 
''Neki ljudi osjete samo paralizu mišića iako im se čini da su budni, i to može biti užasan osjećaj. Ali tipični snovi o prisutnosti i drugim strašnim stvarima mogu se pojaviti na vrhuncu paralize i dodatno pogoršati strah.''
 
Za većinu, to iskustvo može biti jednokratni događaj, dok se kod drugoih dešava redovno tokom više godina. Ako se kod vas radi o drugom slučaju i ako to utječe na vaš san bilo bi dobro da razgovarate sa svojim ljekarom. Iako ne postoji direktan lijek, redovan san od šest do osam sati, održavanje stroge rutine spavanja i izbjegavanje cigareta i alkohola prije odlaska u krevet su stvari koje navodno mogu pomoći.
 
''Imam paralizu sna bar jednom sedmično više od 15 godina, a sad mi je 30,'' rekao je Steve Graham iz Toronta u Kanadi. ''Godinama me plašila, ali nakon što sam čitao o njoj naučio sam je donekle kontrolisati, što obično može dovesti do lucidnih snova.''
 
Poput Stevea, puno ljudi koji imaju kontinuranu paralizu sna kažu da su je naučili kontrolirati ili čak uživati u njoj. Mnogi su rekli da što im češće dešavala, samo iskustvo bi bilo manje traumatično – iako to svakako nije slučaj kod svih.
 
Ta početna iskustva mogu biti zastrašujuća. Mogu dovesti do straha od odlaska na spavanje, kao što je već navedeno, i može uzrokovati nemir partnerima koji nisu sigurni šta da urade kada osoba pati od paralize sna.
 
''To je uvijek zastrašujuće iskustvo, svaki put,'' rekao je 32-godišnji Trevor Elkins iz Kansansa. ''Prije sam upozoravao prijatelje kada bih spavao kod njih da me protresu ako bih spavao otvorenih očiju kada se probude. Međutim, niko me nikad nije spasio.''
 
Tačni uzroci paralize sna nisu poznati, iako mnogo ljudi navodi slične simptome. Spavanje na leđima je izgleda uobičajan uzrok, a ljudi koriste tehnike kao što su spavanje uza zid ili držanje teniske loptice na leđima kako bi im onemogućila okretanje tokom sna.
 
Drugi su ustanovili da je paraliza sna uzrokovana, barem djelimično, apnejom u snu – poremećaj koji uzrokuje prekid disanja tokom sna, iz bilo kog razloga.
 
''Ispostavilo se da su moji krajnici i uvula bili ogromni i da su ometali moje disanje,'' rekla je 42-godišnja Cindy Smith iz New Orleansa. ''Mjesec dana kasnije operisala sam krajnike. Od dana kada sam otišla kući, moja apneja i paraliza sna u potpunosti nestale.''
 
U pričama koje smo čuli, iskustva su se dramatično razlikovala od općeg osjećaja straha do vjerovanja da se u prostoriji nalazi uljez. Drugi su navodili da doživljavaju vanzemaljske otmice ili napade vještica. Osoba obično shvati da to nije bilo stvarno nakon buđenja, ali to ne smanjuje osjećaj u to vrijeme.
 
''Na vratima je stajala visoka mračna figura, a sve što sam čuo bio je zvuk vode kako teče i žene koja vrišti, a zvučalo je kao da je tačno pored moje glave,'' rekao je 24-godišnji Nathan Weaver iz Južnog Velsa.
 
''Pokušao sam nešto reći, ali ništa nije izlazilo iz mojih usta i očito se nisam mogao pomaknuti. Izgledalo je kao da traje godinama, ali vjerovatno je trajalo samo 30 sekundi.''
 
Paraliza sna je još uvijek relativno nedovoljno poznata, ali za mnoge je to strašno iskustvo koje se redovno dešava, piše Jonathan O'Callaghan za IFLScience.
 
 
Za Front Slobode prevela Esma Klico