Društvo

Almir Muhamedbegović: 25. maj – dan prekinute mladosti

Zbog istine bez koje nema pravde i istinskog pomirenja moramo glasno zahtijevati od nadležnih da svi zločinci za ubijene na Kapiji budu kažnjeni. Moramo to tražiti bezuvjetno i za sve, baš sve zločine nad svim nedužnim civilima koji su se desili u ratu Bosni i Hercegovini i zbog kojih i danas pate brojni građani koji su poslije smrti i stradanja svojih najbližih osuđeni da žive bez prava na istinu i pravdu.

Viktor Ivančić - Bilježnica Robija K.: Park sajd ov lajf

„Čako!? Kakve to gadarije pričaš ditetu?!“ Didi je uletilo čudilo: „Koje gadarije, jebate? Tumačin malcu šta su to demokracki izbori!“ Mama je dreknila: „Pa kako mu tumačiš, krvi ti irudove?! Da se tu bira ko će te silovat, pribit, priklat i opljačkat?!“ Dida je rekao: „Šta? Jesan možda nešto falija?“ Mama je zaškarpunila se po faci: „Pa mislin…“ Dida je meni rekao: „Robi, aj objasni materi šta smo naučili da je građanska dužnost!“ Ja sam rekao: „Građanska dužnost je da čovik samostalno i odgovorno izabere ko će mu jebat mater!“ Dida je rekao: „Eto! Školska defimicija! Nemoj to svatit lično!“

Dragan Markovina: Oskar i nerealna očekivanja

Teško je ovo napisati, ali projekt suočavanja s prošlošću doživio je poraz

Dragoslav Dedović: Topli zečevi za „njega“ i „nju“

Javno tjeranje kroz „toplog zeca“ nije ništa drugo nego šutiranje nekoga ko je posrnuo, zarad pokazivanja sopstvene moralne superiornosti ili pripadnosti plemenu ispravnih. Ne vjerujem da je onečovječenje ružnih, prljavih i zlih dobar put da pokažete da ste lijep, čist i dobar čovjek. Nešto od te pljuvačke, kada vjetar okrene, uvijek vam se vrati u lice. Osjećam da se ispravna stvar ponekad zastupa na pogrešan način. Ili da je tu i tamo zastupaju pogrešni ljudi

Andrej Nikolaidis: BOŠNJACI I KOMUNJARE - Da nije bilo komunista, šta bi demokrate krale?

Ovdašnje političke elite već trideset godina ne rade ništa osim što rasprodaju, krčme, na sebe prepisuju ono što su komunisti napravili za četrdeset. I još nisu sve hapili. Komunisti su napravili više nego što ovi za isto vrijeme mogu ukrasti i uništiti.

Pandemijska strategija Vlade Federacije: Vodi se biološki rat protiv Bošnjaka

Siguran sam da su se kompletne nacionalne “elite” već cijepile u tajnosti, van dosega fotoaparata, u onom mraku gdje inače dogovaraju kupovinu glasova i kompanija, zapošljavanja i slične mutne radnje. Kad malo bolje razmislimo, Fadil se realno nema više zbog koga truditi oko nabavke vakcina – nezaštićena je ostala samo sirotinja. A kad je sirotinja mogla računati na zaštitu ove države od bilo čega? Što bi rekao bivši reis: “Koga ba, mi da vakcinišemo?”

Almedin Šišić: Kako smo "bačeni niz vodu"

Porodice koje imaju gubitke u ljudskim životima imaju i legitimno i svako drugo pravo da tuže državu i sve predstavnike vlasti za nečinjenje, jer su direktno odgovorni za stotine umrlih

Boris Dežulović: Šala o guzonjama

To bi dakle bila baš loša satira: u nekom gradu sravnjenom u katastrofalnom potresu vijećnici na čelu s gradonačelnikom – koji je sve gradske pare potrošio na spomenik Tuđmanu i kojega tjednima nakon potresa nitko uopće nije ni vidio u gradu – dočuju za humanitarnu akciju nekog lanca dućana sa ženskim ulošcima, pa se jave na njihov natječaj tražeći pedeset novih, vrhunskih fotelja prilagođenih svojim debelim guzicama.

Međunarodni dan žena je najljepši dan u BiH i podsjetnik na najstariju društvenu nepravdu koju moramo ispraviti

Borba za ženska prava nije tamo neka "ženska stvar", kao onaj "mamin usisivač" u hodniku kojeg muški članovi porodice uredno preskaču. U biti, koliko god se pravili mutavi, borba za prava žena je najviše "muška stvar" jer su muškarci i patrijarhalno društvo najveća prepreka ravnopravnosti spolova. I jedina prava adresa za ispravljanje najstarije nepravde.

Novinarka Nidžara Ahmetašević nakon hapšenja: Godinama trpim torturu policije

"Dok sam jučer prolazila kroz svu tu torturu, dok sam slušala kako me vrijeđaju, deru se na mene, prijete mi, čak i dok su me zatvarali i naredili mi da se skinem kako bi me pretresli, nisam mogla prestati razmišljati o svim drugim ljudima kojima se dešavaju ovakve i slične stvari, kojima su sva prava poništena, i koji su ostavljeni na milost i nemilost ovdašnje policije i silnika", napisala je Ahmetašević

Heni Erceg: Zlo banalnosti - "Nijedna palanka ne prašta, hrvatska naročito, makar se radilo o piscu koji je činio sve da obuzda srpsku agresiju i ratove devedesetih"

Filosofija palanke, knjiga Rade Konstantinovića, napisana davne 1969. nemilosrdna je analiza porijekla i duha palanke kao pogleda na život, poruka o životu plemena u agoniji i destrukciji. To je knjiga za kojom se poseže kad god zlo uzme maha, kao upozorenje na onu vrstu provincijske egzistencije koja proizvodi ksenofobiju, a zatim i fašizam.

Dani Balkana u Minhenu: Festival koji Balkan želi prikazati u novom svjetlu

"Često se ljudi sa Balkana i u dijaspori organizuju u zasebne, nacionale grupe", ističe dugogodišnja humanitarka i aktivistkinja Sadija Klepo, te dodaje da to ne vodi nikuda: "Na taj način nijedna od tih grupa nikada neće imati dovoljno veliku snagu da bude veliki lobi. Taj lobi će samo kroz jedinstvo biti snažan, jer, na kraju krajeva, treba da shvatimo da govorimo jednim jezikom i da se skoncentrišemo na jednu zajedničku temu i cilj".

In Memoriam Đorđe Balašević: Izbjeglica iz besmisla

Pjesma koja je nadživjela destrukciju devedesetih jeste Provincijalka. Jedna od meni najdražih. Raspored mladeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao je pjesniku Balaševiću u koju zvijezdu treba da se zagleda. Želim mu da se njegova duša na tu zvijezdu naseli.

Ante Tomić: Gospoda s Rolexima i njihove supruge u bundama cijepili su se kao kriminalci, pod okriljem noći. Prošli su mimo svih koji su disciplinirano čekali

Dodatno izbezumljuje i činjenica da takvi nisu nepismeni ološ, bagra bez alata i zanata za koju znate da će se laktovima probijati kroz gomilu, već listom nekakav bolji svijet. Usprkos svim knjigama koje su pročitali, i zvučnim naslovima koje su stekli, i parama koje su zaradili i prestižnim adresama u koje su se uselili, svi do jednoga čine se kao da su jučer s brda sišli.

RSE: Preživjeti u BiH sa €75 mjesečno - Javne kuhinje spas za siromašne

Zlatko ističe da je do 1992. godine radio u fabrici alatnih mašina ˝Jelšingrad˝, te da je početkom rata protjeran iz Banjaluke, jer je Hrvat. Vratio se nakon završetka rata u BiH (1995.), ali nije uspio da ostvari pravo na penziju, uprkos 35 godina radnog staža. "Otimaju mi 106 mjesečnih penzija koje sam zaradio. Ja se borim da dobijem svoje pare nazad, ali mi penziono ne da. Otimaju moju penziju i borim se da je dobijem od kad sam se vratio"

Andrej Nikolaidis: Komisija za lijepo - Siromaštvo, pohlepa i bezakonje su ružni

Koja komisija može uljepšati građevine-spomenike vremena u kojem ljudi bez posla, oni što do sljedećeg rata zapravo nikome ne trebaju, po poljima jure ljude koji takođe nikome ne trebaju, ni tamo odakle su ni tamo kamo su pošli, a onda snimaju kako ih nasmrt tuku, jer vjeruju da je krvoproliće lijepo i vrijedno da bude sačuvano od zaborava?