Književnost

Boris Postnikov: Tito inkognito

A kakva je to bila država, podsjetili su nas memoari Joea Bidena, objavljeni još 2007. godine, ali ponovno popularni nakon Bidenove pobjede na američkim izborima. Sjećajući se službene posjete Jugoslaviji krajem sedamdesetih, tadašnji senator piše o zemlji u kojoj se dobro živi, voze se pristojni auti, osjeća društvena "otvorenost", vidi čak i privatna inicijativa... "Bio je potreban određeni genij kako bi se održala ta multietnička federacija zajedno", zaključuje, "a taj genij bio je Tito."

Selvedin Avdić, intervju: Lijepo je što će Srđan Mandić biti načelnik Općine Centar, a gradonačelnik Bogić Bogićević. Ali, tužno je što se mi hvalimo tim

SNSD, HDZ i SDA su dobro organizirane kriminalne skupine. Na svaki poraz SDA ja gledam pozitivno. To je interesna organizacija koja je nanijela puno štete Bosni i Hercegovini. Odavno su oni prestali biti politička stranka jer više niko i ne zna kakav politički program zastupaju. Godinama energiju troše samo na stvaranje nove klase tajkuna.

Boris Dežulović: Danilo Kič

Danilo Kiš u studiju Pink televizije, usred "Ami Dži šoua" – ništa subverzivnije srpska alternativna scena nije videla još otkako je Aleksandar Vučić na Vračaru otkrio spomenik Kišovu drugu Borislavu Pekiću. Da li je moguće da su to dobre stare, autentične srpske veštačke knjige?

Benjamin Moser za RSE: Susan Sontag je u Sarajevu postala ono o čemu je sanjala čitav svoj život

Ona je uspjela napraviti zaista strašne fotografije u Sarajevu, ubijene djece… i te fotografije staviti u časopise u kojima ljudi žele čitati o TV-u i zabavi. Ona ih je uspjela staviti tu i natjerati ljude da ih vide. To je suptilan način da se promijeni narativ i komunikacija. Ona je stvorila kontekst u kojem ljudi počinju razumijevati, a to čini i političku intervenciju mogućom, pa i vojnu intervenciju. Kroz fotografije u časopisu. Trg u Sarajevu ne zove se ni po Clintonu, ni po Blairu, već po Susan Sontag.

Ricardo Reis: Više volim ruže, ljubavi moja, od otadžbine

"Gdje nema harmonije, gdje ne postoji ravnoteža suprotnosti, ne može postojati nikakva nauka niti umjetnost, jer ne može postojati ni sam život" - Fernando Pessoa

Knjiga.ba, novi naslovi: "Institut" - Stephen King, "Mornar na konju" - Priča o životu Jack Londona - Irving Stoun

Jack London bio je strastveni pustolov koji je živio, volio i borio se s nedaćama onako kako bi se samo rijetki usudili. Prkoseći sudbini i zakonima prirode, neumorno je stvarao, plovio vodama svijeta, uzimao sve što je želio i davao sve što je imao. Kršeći pravila, stvorio je nezaboravnu legendu koja živi i danas

Darko Cvijetić: Mi se zapravo vrtimo u krug, "političke elite", koje nas vode, masovno iskorištavaju te naše vjere...

Prijedor dijeli sudbinu svih gradova u ovoj nesretnoj zemlji. Na žalost, ovdje nikako ne uspijevamo da se oslobodimo nacionalističkih narativa i politika. Kako vrijeme protječe i kako počinjem bivati sve sjeđi, tako uviđam da se mi zapravo vrtimo u krug, da "političke elite", koje nas vode, masovno iskorištavaju te naše vjere u mitološke matrice, koje nam se uporno prikazuju. Nisam preveliki optimist da ćemo mi moći iz ovog kruga da izađemo, barem za naše biologije. To mi je zapravo jedna tužna priča.

Lana Bastašić: Ne zanima me da li pišem o Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima. Zanimaju me ljudi, ljudske priče

Shvatila sam da je i Bosna, na neki način, u tom ratu bila žena, u smislu da je silovana, da je iskorištena, da je niko ni za šta ne pita, da se njeno tijelo gleda kao teritorija za velike muške priče

Ante Tomić: "Ti si, Bekime dušo, naš"

Kazali su da Bekim ne zaslužuje državne počasti, ali ja bih rekao da je prije obratno, da država ne zaslužuje Sejranovića. Kad pogledaš tko je tu netko i nešto, bolje ti je ostati nitko i ništa.

Bekim Sejranović: Ulica bratstva i jedinstva - Ne znaš ni sam što te više boli: sjećanje ili istina

Nema smrti za pisca koji ti "pogodi žicu, zarazi te, opčini svojim skladnim rečenicama a da i ne znaš tačno zašto, pa mu se stalno iznova vraćaš". Ni u vremenu ni u prostoru. Jer umjetnost, za razliku od zanata, "trpi 'grešku' u formi".

Novi naslovi – Knjiga.ba: "Hadžibeg 2" – Kemal Čopra; "Zamalek" – Dejan Tiago-Stanković i "U požaru svetova: Ivo Andrić - jedan evropski život" – Michael Martens

Na nekoliko stotina stranica Martens detaljno, i na osnovu temeljnog poznavanja Andrićevog djela, prepiske, arhivske građe i korištene literature, opisuje Andrićev život od rođenja u Bosni, preko sarajevskog atentata i diplomatske službe u evropskim prestonicama i Trećem rajhu, pa do života u Beogradu pod okupacijom, kada piše djela koja će mu donijeti svjetsku slavu, a priklanjanje Andrića novoj vlasti poslije oslobođenja posebno su intrigantan dio ove iscrpne i pouzdane biografske studije

"Uhvati zeca" - Lana Bastašić dobitnica nagrade Europske unije za književnost

"Uhvati zeca" je priča o nestajanju ljudi pogrešnog imena i prezimena u Banjaluci tokom rata 1992–1995. Ispričana je bespoštedno i beskompromisno, kroz dva narativna toka, precizno i jasno. Radi se o potresnom romanu u kojem Lana Bastašić suvereno vlada formom koju je sebi nametnula

Dževad Karahasan za DW: "Razumjeti a ne osuđivati"

BiH je vjerovatno jedina zemlja na svijetu, koja nema svoje građane. U Dejtonskom ustavu se građani ne spominju a u Bosni žive puke etničke grupe: Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali. Pri tome ovi "ostali" nemaju ljudskih prava. Bitna i odlučujuća razlika između varvarskog i civiliziranog društva je da se u varvarskom vlada uz pomoć straha, dok u civiliziranom društvu ne vlada strah već zakoni.

Sinan Gudžević: Luis Sepúlveda

S ovoga svijeta, iz bolnice u Oviedu, otišao je Luis Sepúlveda. Odnijet je sa svijeta čovjek koji je preživio torture i zatvore zlikovca Pinocheta. Preminuo je od posljedica koje je u njegovom tijelu počinio virus nazvan imenom corona

Buybook: "Djevojčica koja nije voljela svoje ime" - Elif Safak, "Zavjesa" - Kader Abdolah i "Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje" - Chimamanda Ngozi Adichie

"Proljeće u Baybooku" donosi tri nova naslova

Baybook: U prodaji novi roman Darka Cvijetića "Što na podu spavaš"

Selvedin Avdić: "Kada utihnu topovi, himne, sprovodi i dženaze, nastane tišina koju smrt najviše voli, jer nakon nje dolazi zaborav, konačno ništa, njen puni trijumf. Dok piše o smrti, Darko Cvijetić bori se za svaki život"