Književnost

Sinan Gudžević: Puškin i pištolji

Puškinu je dvoboj sa d’Anthèsom bio trideset i drugi po redu. Od trideset i dva, održano ih je pet, ostali su otkazani nakon mirenja, izvinjavanja i posredovanja. U trideset i drugom zakazanom, a petom neotkazanom dvoboju, konjički gardijski oficir d’Anthès je ubio petrogradskog kamer-junkera Aleksandra Puškina

Knjiga.ba: "Bukača" Martine Mlinarević najtraženiji naslov u decembru

"Bukača" je do kosti iskren zapis o snazi ljubavi ali i ličnoj snazi Martine Mlinarević koja ne odustaje i kada najbliži iznevjere. Doći će ova knjiga do svih koji su voljeli Huzur, a ako ima onih koji za Martinu ne znaju, onda će i takve pronaći. Ipak, mnogo je važnije da stigne do djevojčica kojima je posvećena i da im bude nauk za budućnost, a valjda stigne i do onoga kojem je adresirana, jer imao ju je zašto roditi

Elisabeth Phillippe: Peter Handke nije samo fini čika koji voli da bere pečurke

Džonatan Litel je 2008. za Handkea imao teške reči koje prenosi London Review of Books: "Kada neka porodica mirno sedi u svojoj kući u Foči i kad im u kuću naprasno upadne čovek s mitraljezom, ćerku lancem veže za radijator i pred ukućanima je siluje, to ne može biti predmet šale. Okej, možete reći da je svet prosto naprosto takav. Ali vas ništa ne primorava da tim zločincima pođete u susret i da ih pozdravite. To je opsceno, a to je upravo ono što je Peter Handke uradio. Možda je on zaista fantastičan umetnik, ali kao ljudsko biće, on je moj neprijatelj… Okej, Peter Handke nikog nije ubio. Ali je zato jedna obična šupčina."

Burhan Sönmez: "Erdoğanova politika je potpuno propala"

Iako je prošlo gotovo četrdeset godina Turska se još uvijek nalazi u 1980. godini. Sadašnje tursko društvo i politička scena posljedica su tog državnog udara. Recep Tayyip Erdoğan i njegova politika dijete su tog državnog udara. On danas primjenjuje politiku tadašnje vojne hunte. Bez ikakvog pretjerivanja, možemo reći da Turska nije napredovala od 1980. godine. Ona je kao četrdesetogodišnji čovjek koji još uvijek nije prevladao traume iz najranijeg djetinjstva. To je tursko društvo danas i to je izvor mnogih naših problema.

Darko Cvijetić: U soliterima su bukvalno susjedi napadali susjede

Živjeli smo do 1992. godine normalno, možemo reći i nesvjesni onoga što će se dogoditi. U tom crvenom soliteru se vidi Jugoslavija koja postoji, a onda i Jugoslavija koja počinje da tone kat po kat. Taj lift biva giljotinom, krećući se po vertikali i skidajući glave, barem metaforički.

Tuzla: Promocija knjige "PTSP Spomenar" - Dragan Bursać

"Tuzla i Tuzlaci - toliko nam je lijepo. Da mi je i Tuzlu i Tuzlake nekako sakrit da se sva ova dobrota sačuva, pa da se i mi preselimo ovamo!"

Orhan Pamuk: Demokratija ne treba da se zasniva na sili - Izbori u Istanbulu branili sekularizam u Turskoj

Ja samo pišem o stvarnosti. Moj posao nije da prikrivam greške drugih, već da pišem o njima.

Tuzla: Promocija knjige "Pogled na moj svijet", Omer Ć. Ibrahimagić

Namik Kabil i Aleksandar Ristić predstavit će knjigu "Pogled na moj svijet" u Međunarodnom ateljeu Ismet Mujezinović 29. juna 2019. u 20.00 sati

Aleksandar Hemon: Moja majka i propali jugoslovenski eksperiment

I pored svega, život u Jugoslaviji se ne može svesti na njegove ideološke prakse i javne rituale indoktrinacije, mada su oni bili od suštinskog značaja za kulturu. Napredak i optimizam koji su obeležili decenije posle Drugog svetskog rata bili su očigledni u nastanku srednje klase, sačinjene od ljudi nalik mojim roditeljima koji su, mada rođeni u kući sa zemljanim podom, stekli diplomu i dobar posao u gradu. Imali su auto i vikendicu, letovali su na moru, putovali u inostranstvo bez viza. Živeli su u stanovima bez kirije, koje su delile državne firme u kojima se radilo do penzije. Brinuli su se o svojim ostarelim roditeljima na selu, često ih posećivali (ali nikad dovoljno) i vraćali se kući sa zalihama dobre seoske hrane

Damir Šabotić: Bitka za Andrića

- Zašto stranci obaraju oči i skreću razgovor kada govore o nama, zašto se naša zemlja pominje prva kada je govor o bratoubilačkom bezumlju i teškim, nerazumljivim katastrofama?

Ivan Ergić: Vlast se mora bojati naroda, a ne narod vlasti

Bio sam na protestima, naravno. Što se same opozicije tiče, ona je inače katastrofa. Mislim na ovu službenu, političku i stranački organizovanu opoziciju. Srbija se diči bunama, ustancima, revolucijama, slobodarstvom, što, i pored svih naslaga mitologije, ipak ima uporište u istoriji. Tako da, iako ovi protesti nisu programski i politički osmišljeni, a kamoli vizionarski, imaju moju podršku, jer su u najvećem delu izraz nezadovoljstva, koje dolazi odozdo, i njih doživljavam svedene na zajednički imenilac antiautoritarizma

Ostaci Frankove fašističke diktature: Brojna književna djela su cenzurisana, a da čitatelji toga nisu svjesni

U razdoblju između 1936. i 1966. godine, svaka knjiga objavljena u Španjolskoj morala se predavati na uvid nacionalnoj cenzorskoj komisiji za ispitivanje.

Države u kojima se čita najviše knjiga: Zemlje regiona nisu među top 30

Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje provedeno je istraživanje u 2005. godini, s indeksom NOO's Culture Score Media Habits.

Damir Ovčina: Fašizam nastaje u društvima u kojima je ukinuta književnost

Nikome ne odgovara to da postoji neko ko govori istinu, nepotkupljiv, neko koga ne plaća nikakav fond, koga ne plaća nikakva strana, ni domaća organizacija, koji ne mora da sluša šta je neki blesan za nekom govornicom rekao pa da iz toga izvlači neke zaključke. Niko tu ulogu neće dati piscu. Pisci se moraju nametnuti društvu i moraju biti uvjerljivi i jaki u tome što rade. Onda će se taj prostor otvarati. Svaka pervertirana ideologija, kakva je fašizam, može opstati samo tamo gdje je ukinuta mogućnost govora, slobode, dopisivanja, problematiziranja.

Zlatko Dizdarević: Džaba im šanse

Naslov je za šutnju s hiljadu razloga, "PTSP Spomenar". Priče poput biča nad glavom, sjećanja na bolna odrastanja, istine danas nebitne matematici karijera unaokolo, razarajuće opservacije nad onim što duša ne zaboravlja, o dilemama ko smo i kuda ćemo ovako mali a opet vjerom u istinu poput vanzemaljaca... Dragan Bursać je knjigom kroz koju je prošao metak čudovišni hroničar života što se šprda sa nama, ovom kobajagi državom, našim lažima i bezobrazlucima, zloćom ali i bolnim uspomenama koje imamo mada ih se, neupitnih, odavno odriču mnogi

Ko je mladić koji svaki dan ispred zgrade hrvatske Vlade čita odlomke iz protjerane lektire?

Znao mu je prići i policajac, čisto da zavede da mu se obratio. Mladić se na sve to pretjerano ne obazire, jer lektira ne može da čeka…