Komentar

Viktor Ivančić: Protuvirusni šovinizam - Koga to hrvatska politička medicina zajebava?

Ipak, najinteresantnija je friška odluka medicinsko-političke vlasti da se zapriječi pristup Hrvatskoj putnicima iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i drugih zemalja u „istočnom okruženju“, dok je istodobno omogućen i svim sredstvima ohrabrivan dolazak turista iz Italije, Amerike ili Belgije. Kakav bi bio epidemiološki rezon te odluke? Zar prema svim raspoloživim podacima, na primjer, epidemiološka situacija u Crnoj Gori nije neusporedivo povoljnija nego u Italiji, Americi ili Belgiji?

Nikolaidis: Kijametsko doba - Hoće li ta Apokalipsa?

Taktika Evropske unije, nasljednice Svetog Rimskog carstva, poznata nam pod nazivom „politika motke i šargarepe“ tek je verzija crkvene politike Apokalipse: crkva koja te handri je motka, a Apokalipsa, kojom će Isus ukinuti svijet kakav znamo i uspostaviti svoje kraljevstvo je šargarepa. Kao što bi nama na Balkanu moralo biti poznato: u praksi, politika motke i šargarepe politika je motke.

Dario Hajrić: Krizni štab i krizni štap

Građani se osećaju prepušteni sami sebi i uveliko se prema pandemiji odnose oslanjajući se na sopstvene procene, a to je recept za propast. Meni se čini da opasnost još nije prošla pa nosim masku i dezinfikujem sve što kupim u supermarketu, a komšiji se čini da je to bezopasni sezonski grip pa liže prst listajući novine u kafiću. Ni on ni ja ne slušamo šta govori krizni štab jer se pokazao kao izvor kontradiktornih informacija – uzdamo se u lični osećaj.

Kemal Kurspahić: Ofanziva anti-antifašista

Protest protiv „blajburške mise“ pokazao je da tri decenije vladavine „bratstva i posestrimstva“ tri nacionalna pokreta – koji neminovno razgrađuju sve zajedničko u Bosni i Hercegovini – nisu mogle poništiti sjećanje i poštovanje za doprinos njenih naroda u najuzvišenijem zajedničkom podvigu: pobjedi nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu

Boris Dežulović: Slučaj građanina Andreja P.

Onoga dana kad je građanka Branka K. privedena zbog šetnje na splitskim Bačvicama, u Republici Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno sedam stotina trinaest zaraženih koronavirusom, a preminulo njih šest; onoga pak dana kad predsjednik Vlade Andrej P. nije priveden zbog guranja i gužvanja zajedno s tisućama posjetitelja teniskog turnira na zadarskom Višnjiku, u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno dvije hiljade i tri stotine zaraženih, a preminulo njih stotinu i sedam

Andrej Nikolaidis: Šta će ti stanovništvo kad ti crkne ekonomija?

Junačka, slavna covid free Crna Gora čeka eksploziju virusa. A turistička sezona, zbog koje smo dozvolili povratak zaraze, još nije ni počela. Srbija bi, po svemu sudeći, odmah poslije izbora na kojima će Vučić dobiti 276 posto glasova, mogla u karantin. Zaraženih je sve više i u Bosni i Hrvatskoj. Da je februar ili mart, rekoh li, svi bismo već bili u karantinu, a ljudski životi bi, ipak, bili najvažniji. Ovako, na ljeto, dobar je i „švedski model“. Jer šta će ti ljudi ako nema para? Kakav je to život u siromaštvu?

Stabilokrata Vučić: SNS nije jedna, nego jedina stranka – aparatura moći kao nekada Komunistička partija

Sistem je stabilan, baš kao nekada komunistički. To znači da može da funkcioniše samo dok ima nešto da podijeli. To se do sada radilo spretno: novac iz EU ili investicije iz Kine su, do korona-krize, donijele Srbiji drugi najveći rast u regionu, poslije Rumunije.

Adis Nadarević: Švedski model i štokholmski sindrom

Tako su građani Bosne i Hercegovine došli u situaciju da za svoje ponašanje tokom prvog vala budu pohvaljeni od strane vlasti koje im nisu ostavile nikakvog drugog izbora nego da istraumirani ostanu u svojim domovima i da strahuju kako od pandemije tako i od života poslije nje, znajući da će ekonomski teret krize prije ili kasnije morati podnijeti sami. No, nije da su te pohvale nezaslužene – građani su se stvarno pridržavali mjera i isključivo je njihova zasluga što je prvi val pandemije u BiH prošao relativno dobro, ako je uopšte i prošao

Almir Muhamedbegović: Almin zakon

Alma Šehović nije dočekala kraj istrage o svim prijavama o nepravilnostima u Službi za zapošljavanje Tuzlanskog kantona. U junu 2018., nakon dvoipogodišnjeg suđenja Šemso Berbić, bivši direktor Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, je osuđen prvostepenom presudom zbog krivičnog djela – nesavjestan rad u službi, čime je prouzrokovana šteta za fond Službe u iznosu od oko 111.000 KM. Berbić je propustio da naplati potraživanja od osoba koje su nezakonito dobijale naknade biroa, pa su dugovi zastarili. Izrečena mu je uslovna kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine. O netransparentnom zapošljavanju i mogućim zloupotrebama položaja u presudi nije bilo niti riječi.

Balkan zabija glavu u pijesak pred domaćim rasizmom

Globalni protesti zbog rasizma kao da su zaobišli Balkan. Tretman Roma u balkanskim društvima pokazuje da rasizam nije problem samo tamo daleko, piše za DW bugarski autor Ivajlo Dičev.

Boris Dežulović: Ne daj se, Marko - Javni red i mir, ljudi, nisu šala i zajebancija

Otklonjena je tako i posljednja sitna historiografska nedoumica, sad je konačno i pravomoćno, jednom za svagda: pozdrav ‘Za dom spremni!’ zapravo je drevni tradicionalni pozdrav hrvatskog pjevača i skladatelja Marka Perkovića Thompsona, koji datira još iz vremena Domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća

Vladimir Ilić: Bojkot nije revolucija

Imaćemo rastanak sa naprednjačkom samovladom, promenu političkog sistema i dalju degeneraciju društvenog sistema. Očekujem dalji porast već drastičnih socijalnih razlika, skraćivanje očekivane dužine trajanja života, porast funkcionalne nepismenosti i porast nasilja, koje neminovno prate rastuće društvene nejednakosti.

Faruk Šehić: Od Une do Drine

Postoji nešto što nikad neću razumjeti: rijeku kao grobnicu. Ljepotu i užas u jednom. Kao kad kažeš Bosna i Hercegovina, ili obratno.

Nesrine Malik: Rasizam u Americi nije izuzetak - To je norma

Posle ubistva Georga Floyda laskava slika Sjedinjenih Država o sebi počinje da se raspada.

Andrej Nikolaidis: Ako vam donacije šalje Dječiji hor - Ne trebate šefa diplomatije nego socijalnog radnika!

Ponovimo, da bismo povjerovali: dječiji hor je poslao pomoć državi. Ne bi li trebalo biti obratno: da država pomogne dječijem horu? Država na koju se sažalio dječiji hor ne treba šefa diplomatije, a bogami ni vladu, nego staratelja, socijalnog radnika i bolnički smještaj.