Komentar

Edin Zubčević: Na Drini NATO

NATO je svakako na Drini – po Dejtonskom mirovnom sporazumu NATO, a ne Rusija, je dužan za provođenje vojnog dijela sporazuma. Tako da već ima mandat za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini u slučaju bilo kakvog oblika vojne odnosno sigurnosne opasnosti koja bi mogla ugroziti mirovni sporazum i nedajbože dovesti do rata. Ne treba nikakva i ničija rezolucija, ni Vijeće sigurnosti, jer NATO ima mandat, koji je skoro pa ustavna kategorija jer je sastavni dio mirovnog sporazuma. Crna Gora je svakako NATO, i ubuduće ruski špijuni i domaći izdajnici, njihovi saradnici, neće slobodno vršljati. Nije im ovo više nehladnoratovsko stanje. Ovdje se znaju strane. A Rusija, Bjelorusija i Srbija su na istoj strani.

Tomislav Marković: Smrt fašizmu, slava Ukrajini!

Nakon ruskog upada u Ukrajinu 2014. godine, Nova srpska politička misao objavila je Duginov tekst “Đavo je uvek bio jak na Zapadu, zato je bitka za Ukrajinu Sveti rat” u kojem su izloženi osnovni dogmati ideologije koju i danas Putin sprovodi u delo avionima, bombama, oklopnim vozilima, tenkovima i bojevom municijom. Ukratko, ruski narod je narod bogonosac, božji i nebeski narod, i to najbukvalnije, prema tome – Rusi su viša bića. Svi ostali narodi na svetu treba njima da se pokore i da postanu Putinovi robovi, što bi se reklo u carskoj Rusiji – mužici. “Zato finalna bitka Rusije tek sad počinje. Sve prethodno bio je uvod, istorijski preludijum za sadašnji trenutak. Tek sada je sve stavljeno na kocku. Ne samo naša sudbina, nego i sudbina Duha. Bitka za Ukrajinu – nije politika, čak ni geopolitika. To je – Sveti rat. Rat Kraja Istorije. On se istog časa vodi na svim nivoima, ali je njegova suština – završni sudar sila svetlosti i tame. Rusi su nosioci Hrista, Sina Božjeg, Svetlosti. Njihovi protivnicu su đavolske horde”

Viktor Ivančić: Vika i Salama

Zbog tako veličanstvene nesposobnosti – da pustiš da ti poklonjene milijarde propadnu, jer kroz godinu i pol dana nisi u stanju organizirati obnovu bez uobičajenih koruptivnih makinacija, te će zbog "vrijednog rada" državnih institucija unesrećeni građani do daljnjega živjeti u kontejnerima – u svakoj bi iole pristojnoj zemlji vlada neslavno pala, a zatim decenijama bila opanjkavana kao primjer vladajućeg rugla, politička formacija koja je naciji nanijela najveću sramotu. No ne i u Hrvatskoj: usudiš li se ovdje zucnuti o nesposobnosti Vlade, poduzimaš neprijateljski čin prema Hrvatskoj, srljaš u ilegalni, zavjerenički dio društva, priključuješ se "orkestriranim napadima" s ciljem "demontaže države", za koju su, kako je poznato, proliveni hektolitri krvi.

Drago Bojić: Izborni zakon

Bosansko-hercegovačke politike manifestiraju se u doslovnom smislu kao „radikalno zle politike“ antihumane politike, politike mržnje, isključivosti i pljačke, koje sve obesmišljavaju, ubijaju društvenu nadu i razaraju sve što jest i što bi moglo biti zajedničko.

Bilježnica Robija K.: Čokolada bez folije

Mama je dreknila: „Robi!“ Ja sam u roku munja otvorijo oči i dignijo sam glavu sa stola. Mama je viknila: „Kako moš zaspat dok rješavaš domaći iz matuše?! Ti nisi normalan, majkemi isukrstove! Biće si i sanja svakakve šporkarije!“

Boris Dežulović: Aviondžije

Što to Hrvati plate više od milijardu eura, ofarba se i opremi specijalno za Republiku Hrvatsku, zatim dopremi i čuva tamo dvadeset godina, pa na kraju neiskorišteno i neupotrijebljeno proda u staro željezo?

Boris Dežulović: Zemljotres mozga

Na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća, premijer je odgovorio, citiram: "Bit će kad bude spremno." Riješit će se. Gotovo godinu i pol od zagrebačkog potresa. Petsto dvadeset dana. Pet stotina. Dvadeset. Dana. "Nigdje u svijetu ne ide se tako brzo kad je takva šteta u pitanju." Baš nigdje? Konačno, nakon sedamnaest mjeseci, 8. lipnja 1963. godine – petsto dvadeseti dan od potresa! – u Slobodnoj Dalmaciji objavljena je kratka vijest kako "na obali u Makarskoj nema više tragova prošlogodišnjeg potresa". Bio je to, kako bi rekao jedan, "simbol završetka obnove Makarske". Pet stotina dvadeset dana. Sedamnaest mjeseci. U Makarskoj. Prije suvremene mehanizacije, prije interneta, prije magistrale, prije turizma. Prije gotovo šezdeset godina.

Boris Dežulović: Kad su došli po Beru

Ako je SDP u ovih trideset godina išta dosljedno i do kraja radio, bila je to šutnja. O da, drugovi i drugarice: prije trideset godina zbog svoje je srpske nacionalnosti u vlastitoj kući pred ženom uhapšen, odveden u šumu i rafalom u glavu ubijen jedan zastupnik SDP-a – zastupnik u hrvatskom Saboru! – a njegova vlastita stranka to je tada šupački odšutjela, kao što će o tome šupački šutjeti sve do dana današnjeg, i kao što će, najzad, šupački šutjeti i kad za koji dan Trivunčićeva obitelj bude polagala cvijeće na njegov grob.

Boris Dežulović: Dnevno sveža ljudetina

Kada stoga predsednik sa svojim mečkama na svoj termin na Pink televiziju dolazi sa fasciklima fotografija iz podruma Veljine "kuće strave", pa novinarima obeznanjenim od dosade pokazuje raščetvorena ljudska tela, odsečene prste i prosuta creva, to u stvari hoće da kaže: "Dragi Srbi, ne brinite, sve imamo pod kontrolom, stanje je redovno".

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. - Slučaj Tesla

Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“

Ivan Čolović: Kako je Novak Đoković postao Srbenda

Đorđe Vukadinović je za svog junaka Noleta izabrao lakši itinerer, dao mu je da ide putem nacionalnog preumljenja, na kome će on od nevine i naivne žrtve beskrupuloznog Zapada postati prkosni borac protiv njega. Tako je svoju priču o tome kako je Nole postao Srbenda Vukadinović dodao već bogatoj literaturi o srpskoj kobi, žrtvi i slavi. A ta literatura – da kažem i ovom prilikom – predstavlja ideološku armaturu nacionalističkih režima u Srbiji, od Miloševića do Vučića.

Dejan Ilić: Višak virusa

Kako god, sada dva virusa haraju planetom – covid i Pegaz. Pitanje za milion dolara: koji je opasniji? Protiv covida smo dobili vakcinu, istina djelimično efikasnu. Ima li vakcine protiv Pegaza?

Boris Dežulović: Daytonski nesporazum

Gospodo, ovdje imam jedan zanimljiv dokument koji se, kako vidite, zove "Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini", kolokvijalno "Daytonski sporazum". Na tridesetoj stranici imate "Aneks 4", a na trideset sedmoj "Članak 5., Predsjedništvo BiH", u kojemu je propisan izbor članova Predsjedništva. Jeste li pronašli?

Edin Osmančević: Posipanje pepelom

Još je 24 dana ostalo do završetka mandata Visokog predstavnika. I još uvijek se može izbjeći opasna zamka posipanja pepelom i javnog priznavanja greške. Odluka koju je davno obećao, a za koju još uvijek ima vremena je odluka o nametanju Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina u BiH. On je to, da vas podsjetim, posljednji put obećao u svojoj izjavi od 22. novembra 2020. gdje je izjavio da ”ukoliko taj zakon ne bude usvojen do 11. jula 2021. godine, Visoki predstavnik u BiH je spreman nametnuti ga.”

Boris Dežulović: Zoki i Plenki - Kill Debill

Srbi, recimo, to gledaju već dobrih petnaest godina: prvotna ideja bila je, doduše, da nacija svoj život potroši čekajući reality seks, ali dobra stara tučnjava na koncu se pokazala boljom. Više od ženske sise Balkance uzbuđuje samo razvaljena muška čeljust.

Slapšak: Senka crnog pantera na sunčanoj strani Alpa

Nosilac revizionističke politike Janez Janša bio je od samog početka glavni politički smutljivac, koji je za tada ogromne sume i protiv međunarodnog embarga prodavao oružje, možda samo na bosanskom ratištu, i pokušao da napravi puč; suđeno mu je, nije osuđen u krajnje sumnjivom procesu.