Komentar

Krastev: Budućnost kao noćna mora

Izvan istočne Evrope videćete da se budućnost vratila, ne kao projekat već kao noćna mora. Dve su vrste apokaliptičnog scenarija. Jedan potiče sa desnice, koji kaže da će budućnost uništiti naš način života. Svet će preplaviti stranci, transseksualci, roboti i tako dalje. S druge strane, imate novu političku generaciju koja kaže: neće biti uništen naš način života, već život kao takav. Zaboravilo se kako je snažan psihološki uticaj atomska bomba imala na evropska društva, a naročito u Americi i zapadnoj Evropi. Ako uporedite antinuklearni pokret sa savremenim ekološkim pokretom, postoje dve značajne razlike. Prvo, tokom 70-ih je bilo dovoljno naprosto zahtevati od vlasti da ne bace bombu. Danas su vlasti pod napadom ne zbog onoga što rade, već zbog onoga što ne rade. Tako demonstranti na ulicama moraju tačno da znaju šta je to što žele od vlasti da rade. Drugo, u nuklearnom ratu svi bismo umrli zajedno. U klimatskoj katastrofi, oni u srednjoj dobi bi preživeli.

Zlatko Dizdarević: Daleko, a među nama

Turska i njeno širenje utjecaja preko osmanskog Balkana do Bihaća ima svoje refleksije na podosta stanovnika ovdje.

Boris Dežulović: Samoubojstvo s leđa

Nevjerojatni slučaj Filipović – Perška samo je logična krajnja konzekvenca historijske revizije, točka u kojoj taj veličanstveni luping završava tamo gdje je započeo: nešto poput metka koji ispaljen u čelo imaginarnog neprijatelja završava u potiljku revolveraša.

Bilježnica Robija K.: Skrin tač je tu mač!

Dida je viknijo: "Jeste vi išta svatili šta san ja priča?" Tata je rekao: "Jesmo!" Mama je rekla: "Od riči do riči!" Dida je pitao: "Aj da čujen?" Mama je rekla: "Sve novo je ukurcu, a sve staro je prva liga!" Dida je rekao: "E, pa onda čestitam!" Tata je pitao: "Čestitaš nam šta smo svatili?" Dida je rekao: "Čestitan vam Dan Republike, papani!"

Avdo Avdić za DW: "Ako me žele likvidirati niko me ne može spasiti"

"Većina građana BiH se osjeća nesigurnim, pa se i ja osjećam nesigurnim prvo kao građanin BiH, a tek onda kao novinar. Uopšte ne ističem da su novinari nešto posebno nesigurni, jer je ovdje ugroženo 90 posto građana", rekao je Avdić u intervjuu za Deutsche Welle.

Boris Dežulović: O prekopavanju konteksta

Čudo je, kako vidite, kontekst. Nešto, kako sam ja shvatio, poput zahodske školjke: svako sranje u tom svom prirodnom staništu prolazi bez ikakvih problema – ili barem seratori ‘s tim nemaju nikakav problem’ – dočim se izvađeno iz konteksta ispostavlja kao obično ljudsko govno. Mjerljivo po slavnom Arhimedovom zakonu, po kojemu je sranje u kontekstu u kojemu je izgovoreno teško onoliko koliko teže riječi istisnute iz konteksta.

Zlatko Dizdarević: Uspješan nastavak velikog poraza

Na inače potpuno eutanaziranom BH političkom terenu, od lanjskih izbora do minule sedmice, stvar je odjednom eksplodirala na način koji je malo ko očekivao. U događaj se "ugradio" svako na svoj način, i domaći i inozemni igrači.

Kemal Kurspahić: Četvrt stoljeća neispunjenih sporazuma

"Sporazum o formiranju vlasti" osim na tom pitanju šta će to značiti za odnose s NATO-om provjeravaće se i u odnosu na ispunjavanje uslova za približavanje Evropskoj uniji. Evropska komisija je, naime, prije pola godine objavila službeno mišljenje navodeći 14 prioritetnih obaveza koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti na tom putu ali nijedna od njih do sada nije ispunjena. Već i samo jedna od njih – održavanje izbora po evropskim standardima – pokazuje koliko je to sa dejtonskom apsolutizacijom "konstitutivnih naroda" balkanska verzija nemoguće misije.

Edin Zubčević: Zlikovci u bijelom

Ništa više nije sveto, čak ni djeca.

Nikos Kostandaras: Nekoliko misli o rasizmu

Rasizam nije bolest, on je proizvod društvenih i političkih faktora, uzgajanja netrpeljivosti. On nije institucionaliziran i počinitelji mogu tvrditi da nisu rasisti, no sve dok država, političari i građani ne postupaju izravno i odlučno prema rasističkom ponašanju, ono će trovati društvo u većoj mjeri nego bilo koja vanjska prijetnja.

Boris Dežulović: Kratka istorija Sićevačke klisure

Čudo je čovečje pamćenje. Ljudi što se još sećaju devedesetih zakleli bi se da je taj ‘omanji rat’ bio u stvari desetogodišnja klanica, započeta u Sloveniji 1991. i završena na Kosovu 1999., prešavši i međuvremenu preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine: ‘omanji rat’ bila su zapravo četiri rata, u svakome od njih učestvovala je slavna srpska vojska, izbrojavši na kraju više od stotinu i trideset hiljada mrtvih na svih pet strana.

Ankica Čakardić za Novosti: Rosa Luxemburg je ciljala u samu srž feminizma

Mislim da je jedan od ključnih razloga taj da feministkinje rijetko čitaju Rosu Luxemburg, napose njezine ekonomske radove, pa radije grade mit o njoj na temelju nekih epizoda iz njezina privatnog života. To nikako ne znači da i te ‘intimne’ teme nisu važne, ali svoditi nasljeđe jedne od najvažnijih političarki, marksistkinja i revolucionarki svih vremena na nekoliko usputnih pisama – mislim da feminizam mora moći bolje od toga.

Sabine Rennefanz: Podjele u Njemačkoj još uvijek postoje

Možda će po prvi put nakon 1989. veliki broj zapadnih Nijemaca sada početi shvaćati da kraj komunizma i uklanjanje diktature nisu bile tako čista pobjeda. Nešto je i izgubljeno. Kraj DDR-a otvorio je mnoge prilike za istočne Nijemce, ali ih učinio i osjetljivijim na promjene. Postoji strah od iznenadnog gubitka životnog zadovoljstva koje su gradili nakon 1989. godine.

Paula Erizan: Zašto nije lako biti levičarka u istočnoj Evropi

Na mnogo načina, problem u istočnoj Evropi je država – velika, korumpirana, neefikasna i opresivna – što objašnjava zašto i reformisti levog centra i nove, mlade levičarske grupe koje nastaju u građanskom društvu, traže rešenja izvan nje.

Dejan Ilić: Šaljivdžija (Simboli pop-kulture u političkim akcijama)

U nedostatku jačih i bolje promišljenih simbola u političkom polju, ljudi posežu za simboličnim resursima iz popularne kulture. Ne tako davno, na protestima su se nosile maske osvetnika, opet iz Moorovog stripa "V kao Vendeta" iz 1988. Gledali smo i kako na Tajlandu studenti podižu tri (srednja) prsta uvis po ugledu na junakinju iz trilogije "Igre gladi" u ime otpora protiv opresivnog vojnog režima. Čak je i ožiljak sa čela Harryja Pottera u restoranima McDonald’s u Sjedinjenim Državama poslužio zaposlenima za oglašavanje i prepoznavanje buntovničkih namera.