Komentar

Boris Dežulović: Zemljotres mozga

Na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća, premijer je odgovorio, citiram: "Bit će kad bude spremno." Riješit će se. Gotovo godinu i pol od zagrebačkog potresa. Petsto dvadeset dana. Pet stotina. Dvadeset. Dana. "Nigdje u svijetu ne ide se tako brzo kad je takva šteta u pitanju." Baš nigdje? Konačno, nakon sedamnaest mjeseci, 8. lipnja 1963. godine – petsto dvadeseti dan od potresa! – u Slobodnoj Dalmaciji objavljena je kratka vijest kako "na obali u Makarskoj nema više tragova prošlogodišnjeg potresa". Bio je to, kako bi rekao jedan, "simbol završetka obnove Makarske". Pet stotina dvadeset dana. Sedamnaest mjeseci. U Makarskoj. Prije suvremene mehanizacije, prije interneta, prije magistrale, prije turizma. Prije gotovo šezdeset godina.

Boris Dežulović: Kad su došli po Beru

Ako je SDP u ovih trideset godina išta dosljedno i do kraja radio, bila je to šutnja. O da, drugovi i drugarice: prije trideset godina zbog svoje je srpske nacionalnosti u vlastitoj kući pred ženom uhapšen, odveden u šumu i rafalom u glavu ubijen jedan zastupnik SDP-a – zastupnik u hrvatskom Saboru! – a njegova vlastita stranka to je tada šupački odšutjela, kao što će o tome šupački šutjeti sve do dana današnjeg, i kao što će, najzad, šupački šutjeti i kad za koji dan Trivunčićeva obitelj bude polagala cvijeće na njegov grob.

Boris Dežulović: Dnevno sveža ljudetina

Kada stoga predsednik sa svojim mečkama na svoj termin na Pink televiziju dolazi sa fasciklima fotografija iz podruma Veljine "kuće strave", pa novinarima obeznanjenim od dosade pokazuje raščetvorena ljudska tela, odsečene prste i prosuta creva, to u stvari hoće da kaže: "Dragi Srbi, ne brinite, sve imamo pod kontrolom, stanje je redovno".

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. - Slučaj Tesla

Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“

Ivan Čolović: Kako je Novak Đoković postao Srbenda

Đorđe Vukadinović je za svog junaka Noleta izabrao lakši itinerer, dao mu je da ide putem nacionalnog preumljenja, na kome će on od nevine i naivne žrtve beskrupuloznog Zapada postati prkosni borac protiv njega. Tako je svoju priču o tome kako je Nole postao Srbenda Vukadinović dodao već bogatoj literaturi o srpskoj kobi, žrtvi i slavi. A ta literatura – da kažem i ovom prilikom – predstavlja ideološku armaturu nacionalističkih režima u Srbiji, od Miloševića do Vučića.

Dejan Ilić: Višak virusa

Kako god, sada dva virusa haraju planetom – covid i Pegaz. Pitanje za milion dolara: koji je opasniji? Protiv covida smo dobili vakcinu, istina djelimično efikasnu. Ima li vakcine protiv Pegaza?

Boris Dežulović: Daytonski nesporazum

Gospodo, ovdje imam jedan zanimljiv dokument koji se, kako vidite, zove "Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini", kolokvijalno "Daytonski sporazum". Na tridesetoj stranici imate "Aneks 4", a na trideset sedmoj "Članak 5., Predsjedništvo BiH", u kojemu je propisan izbor članova Predsjedništva. Jeste li pronašli?

Edin Osmančević: Posipanje pepelom

Još je 24 dana ostalo do završetka mandata Visokog predstavnika. I još uvijek se može izbjeći opasna zamka posipanja pepelom i javnog priznavanja greške. Odluka koju je davno obećao, a za koju još uvijek ima vremena je odluka o nametanju Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina u BiH. On je to, da vas podsjetim, posljednji put obećao u svojoj izjavi od 22. novembra 2020. gdje je izjavio da ”ukoliko taj zakon ne bude usvojen do 11. jula 2021. godine, Visoki predstavnik u BiH je spreman nametnuti ga.”

Boris Dežulović: Zoki i Plenki - Kill Debill

Srbi, recimo, to gledaju već dobrih petnaest godina: prvotna ideja bila je, doduše, da nacija svoj život potroši čekajući reality seks, ali dobra stara tučnjava na koncu se pokazala boljom. Više od ženske sise Balkance uzbuđuje samo razvaljena muška čeljust.

DW: Koje smo pouke izvukli iz raspada Jugoslavije?

Je li sve to vrijedilo? Decenija ratova? Bijega, protjerivanja? Ako danas o tome pitate ljude u pojedinim bivšim republikama, dobićete različite odgovore.

Viktor Ivančić: Likvidacija novinarstva

Slučaj odmazde nad pobunjenim novinarima Glasa Istre izoštrava tekuću dramu struke – da bi opstao u profesiji, moraš se ponašati neprofesionalno; dužan si izdati vlastiti zanat da ne bi "izdao svoju firmu". Kako dakle biti novinar u okolnostima nepomirljive napetosti između sušte istine i gole egzistencije?

Selvedin Avdić: Hrđa i Čelik - Ubijanje radničkih klubova i otvorenih gradova

Sve što je povezano sa “radničkim” nekada je bilo sinonim za vrijednost i čestitost. Danas to znači biti ponižen, prevaren i potplaćen. Ni otvorenost nije na cijeni u vrijeme kada smo gradove pretvorili u feude šačice tajkuna, koji ne podnose nikakvu konkurenciju, naročito zdravu

Viktor Ivančić - Bilježnica Robija K.: Park sajd ov lajf

„Čako!? Kakve to gadarije pričaš ditetu?!“ Didi je uletilo čudilo: „Koje gadarije, jebate? Tumačin malcu šta su to demokracki izbori!“ Mama je dreknila: „Pa kako mu tumačiš, krvi ti irudove?! Da se tu bira ko će te silovat, pribit, priklat i opljačkat?!“ Dida je rekao: „Šta? Jesan možda nešto falija?“ Mama je zaškarpunila se po faci: „Pa mislin…“ Dida je meni rekao: „Robi, aj objasni materi šta smo naučili da je građanska dužnost!“ Ja sam rekao: „Građanska dužnost je da čovik samostalno i odgovorno izabere ko će mu jebat mater!“ Dida je rekao: „Eto! Školska defimicija! Nemoj to svatit lično!“

Joseph E. Stiglitz, Project Syndicate: Da li će korporacijska pohlepa produžiti pandemiju?

Čak i uz odricanje od prava proizvođači vakcina će zaraditi mnogo novca. Procenjuje se da će Pfizer i Moderna prodajom vakcina tokom 2021. godine zaraditi 15 milijardi i još dodatnih 18,4 milijarde dolara, iako su države finansirale veliki deo fundamentalnih istraživanja i obezbedile sredstva za iznošenje vakcina na tržište. Da ne bude nikakve sumnje: ono što muči lidere farmaceutske industrije nije mogućnost gubitka ogromne dobiti. Brine ih to što će biti lišeni monopolskih profita, uključujući i profit od budućih buster vakcina koje će se u bogatim zemljama sigurno prodavati po visokim cenama.

Boris Dežulović: Sosin izbor

Nije, naime, u povijesti svijeta bilo mnogo bjednijih i tužnijih paradržavica, u potpunosti ovisnih o svome moćnom gospodaru, kao što je to bila NDH – mala, ušljiva gubernija koja je i nastala kratkim telefonskim pozivom njemačkog ministra vanjskih poslova jednom hrvatskom emigrantu u Italiji. NDH je zamišljena, utemeljena i postojala samo i isključivo zbog njemačkih strateških interesa. Što bi rekao mladi hrvatski povjesničar Josip Šimunić, "Njemačka se vodila svojim interesima i to je u redu." S radosnim "Za dom spremni" na usnama ustaše su tako radili za njemačke interese, ratovali za njemačke interese i ginuli za njemačke interese, jednako su za njemačke interese slali hrvatske Židove u Auschwitz i hrvatske vojnike na Staljingrad. Za Šimunića i Njih Hrvate, međutim, to nikad nije bila "sramotna odluka".