Komentar, Blog

Faruk Šehić: Od Une do Drine

Postoji nešto što nikad neću razumjeti: rijeku kao grobnicu. Ljepotu i užas u jednom. Kao kad kažeš Bosna i Hercegovina, ili obratno.

Ante Tomić: Urnebesni tekst o neposlušnom umirovljeniku koji nije slušao preporuke Stožera

I onda se dogodilo, kao što se moralo dogoditi. Bilo je to neizbježno. Naprosto suđeno. Fiksni je telefon zazvonio usred noći. Zvonio je dugo jer su svi zaboravili kako zvoni, trebalo je vremena da bunovni shvate koji je to zvuk. Zvali su iz Druge policijske na Bačvicama.

Kako živjeti u apsurdnom svijetu?

Apsurdni čovjek svjestan je svoje smrtnosti, ali je ne prihvaća, svjestan je ograničenja svog razuma, ali i dalje ga cijeni, osjeća zadovoljstvo i bol, ali pokušava ih upiti koliko je god moguće.

Branko Milanović: Zašto kapitalizam nije u krizi

Činjenice pokazuju da kapitalizam ne samo da nije u krizi, već se nalazi na vrhuncu svoje istorijske ekspanzije, kako u pogledu geografske rasprostranjenosti tako i po brzini širenja na nova područja (kao što su slobodno vreme ili društvene mreže) na kojima gradi nova tržišta i komodifikuje stvari koje dosad nisu bile predmet tržišnih transakcija.

Bilježnica Robija K.: Sloboda govora

„He-he, nema te diktature koju pametan čovik ne može okrenit u svoju korist!“

Sophie Scholl: Učinila bih to opet

Vrsta aktivizma koju su koristili članovi Bijele Ruže zove se pasivni otpor, strategija koju su vidjeli kod američkih studenata koji su se na taj način borili protiv rasne diskriminacije. Ovaj način se sastojao od tiskanja pamfleta koje su dijelili na fakultetu i ostavljali na različitim adresama i pisanju rečenica poput „Sloboda“ na pročeljima zgrada.

Semezdin Mehmedinović: Ključ

Život u egzilu je nepodnošljiv ako ga doživljavaš kao privremen. Tu si, sve je u redu, ali već sutra ćeš se vratiti u svoju zemlju. I ja sam odlazio u noćnu smjenu da zaradim za kartu koja će me vratiti u Sarajevo. Ovdje sam bio već punu godinu, dva puta se već selio u gradu, a da kofer koji sam za sobom vukao preko Atlantika još nisam otvorio. I ako bi me neko pitao šta je u njemu, nisam siguran da bih tačno znao odgovoriti. Bio sam spreman da se vratim. Ali se nisam vraćao.

Damir Nikšić: Doći će do raskola u SDP-u. I dobro je što se ovo sve dešava

Vrijeme je da relikvije relikvija (ostaci ostataka) jedne pogrešne "državotvorne" politike i retorike u BH ljevici konačno i neslavno odumru i izumru. Jer u istinskoj ljevici država ni ne zauzima najvažniju poziciju. Ljevici je društvo na prvom mjestu. Socijalna država u službi društva, a ne obratno: društvo u službi autoritarne nacionalne države. Oni koji to ne razumiju ili ne prihvataju - nemaju šta tražiti u ljevici.

Video 'Edek': O mladiću koji je spasio 14 ljudi od sigurne smrti - Janine Webber žrtva holokausta i reper Kapoo

"Smrt je postala uobičajena pojava... Laknulo mi je kada mi je majka umrla i tada sam se samo morala brinuti za sebe i svog mlađeg brata. To je ta emotivna otupljenost kojoj smo bili izloženi. To su nam nacisti učinili, čak i djeci."

Karl Marx i ja - Branko Milanović, svjetski ekonomski stručnjak za pitanja globalne nejednakosti i siromaštva

Verujem da je na ljude koji se bave društvenim naukama Marx najviše uticao ekonomskom interpretacijom istorije. Takvo tumačenje je danas toliko široko prihvaćeno da se više i ne dovodi u vezu sa Marxom

Vedrana Rudan: E, MOJ MARXE!

Bozanić će prije reći da je dobio menstruaciju nego priznati da živi poput cara zahvaljujući “milodaru” koji mu udjeljuje Država bez našeg blagoslova. Jebe se Bozaniću. Zna on sa kakvim narodom ima posla.

Srđan Stojiljković: Religija naše mladosti

Panini sličice su potpuno obojile naše detinjstvo i našu mladost. Nekako, ta boja nije izbledela ni sada.

A, moja zemlja spava

”Autobus za Munchen s perona 505 polazi za deset minuta”, spikerski glas kao presuda.. Ustajem s metalne klupe, gasim cigaretu, vadim kartu za Munchen iz džepa. Vozač stavlja torbe u buksu, ulazim u prepun autobus. U njemu oči u kojima strah možeš rezati kao da je živo tijelo.

Ida Prester: Koliko smo sretni da imamo tako divne susjede!

Slušam Nordijce, maštam i što mi možete.

Markoni: Mostarska Priča

Podijeljen grad, dvije strane mene i sve ono što je ostalo od mene a to nije mnogo. Nije ostalo od Mostara mnogo i vi to ne znate jer možda ne živite u meni. Ovi koji žive u meni znaju da je ovo istina. Vi živite u gradu bez grada.