U nas se reče, kuća bez serklaža ki crkva bez vitraža. Obiđete li, recimo, Dalmaciju, dočekat će vas cijele betonske favele s grozdovima besprizornih stambenih hangara izgrađenih bez ijednog jedinog papira, i na vrhu svake od tih keopsovskih višekatnica četiri struka šipki što ponosno strše iz kutova betonske deke. Ta četiri željezna buketa zaštitni su znak Dalmacije, veličanstveni spomenik našeg pučkog graditeljskog genija: to su armature koje je ćaća ostavio najmlađem sinu kad se odluči skućiti. Armature oko kojih će mamlaz jednog dana, kad mu dođe vrijeme, nagonski – onako kako to njegova vrsta radi već milijunima godina – šalovati vertikalne serklaže i sazidati svoj kat. Pa na teraci, jasno, ostaviti četiri željezna struka za svoje potomstvo.