Vijesti, Svijet

Boris Dežulović: Aviondžije

Što to Hrvati plate više od milijardu eura, ofarba se i opremi specijalno za Republiku Hrvatsku, zatim dopremi i čuva tamo dvadeset godina, pa na kraju neiskorišteno i neupotrijebljeno proda u staro željezo?

Schwarz-Schilling: "EU u BiH brani svoje vrijednosti!"

Samo međunarodna zajednica sada može okončati ovu katastrofu i zaustaviti one koji napadaju ustavni poredak države BiH. Evropske vrijednosti i ljudska prava danas se brane u Bosni i Hercegovini u ime cijele Evropske unije. Ako nam to u BiH ne uspije, neizvjesna će biti i demokratska budućnost EU. Ne smijemo zatvarati oči pred ucjenama, niti dozvoliti dvostruke standarde kada su u pitanju ljudska prava – moramo zauzeti jasnu poziciju u skladu sa našim vrijednostima. Zato pozivam međunarodnu zajednicu – EU, Veliku Britaniju i SAD – a posebno Njemačku da djeluju i da hitno zaustave katastrofu u koju srlja Bosna i Hercegovina!

Rudari su krivi za sve

Krivi su što je od 2009. do 2017. u rudnicima u vlasništvu JP Elektroprivreda načinjen gubitak od 543,2 miliona KM. Krivi su za poreski dug rudnika u Federaciji BiH koji je zaključno s krajem prošle godine iznosio 514 miliona KM. Krivi su za kriminalne javne nabavke koje su tajkunima i partijskim gazdama, ali i direktorima, te članovima nadzornih odbora rudnika donijele dobit koja se mjeri stotinama miliona maraka. Krivi su što im decenijama nisu uplaćivani doprinosi, pa ne mogu ostvariti pravo na penziju, a nemaju ni zdravstveno osiguranje. Krivi su što ugalj umjesto mašinama, kopaju krampama i pri tome nerijetko ginu ili često postaju teški invalidi.

BIRN BiH: Šta trebate znati o objavljenom razgovoru Tadić i Mehmedagića

Oko 80 minuta privatnog razgovora između glavne državne tužiteljice Gordane Tadić i direktora OSA-e Osmana Mehmedagića objavljenog u medijima otkriva nastojanja da se utiče na rad tužilaca, zaokupljenost rukovodilaca vlastitim problemima i nemogućnosti da se procesuira visoka korupcija

DW: Ћирилица – političko pitanje prvog reda

Republika Srpska i Srbija nedavno su usvojile iste Zakone o očuvanju jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma. Favorizovanje nematerijalog kulturnog naslijeđa ili politička represija?

Boris Dežulović: Zemljotres mozga

Na pitanje kad će biti obnovljena prva kuća, premijer je odgovorio, citiram: "Bit će kad bude spremno." Riješit će se. Gotovo godinu i pol od zagrebačkog potresa. Petsto dvadeset dana. Pet stotina. Dvadeset. Dana. "Nigdje u svijetu ne ide se tako brzo kad je takva šteta u pitanju." Baš nigdje? Konačno, nakon sedamnaest mjeseci, 8. lipnja 1963. godine – petsto dvadeseti dan od potresa! – u Slobodnoj Dalmaciji objavljena je kratka vijest kako "na obali u Makarskoj nema više tragova prošlogodišnjeg potresa". Bio je to, kako bi rekao jedan, "simbol završetka obnove Makarske". Pet stotina dvadeset dana. Sedamnaest mjeseci. U Makarskoj. Prije suvremene mehanizacije, prije interneta, prije magistrale, prije turizma. Prije gotovo šezdeset godina.

In memoriam Kemal Kurspahić

Zalagao se za jedinstvenu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnu državu svih njenih građana bez obzira na nacionalnu, vjersku, ili bilo kakvu drugu pripadnost

Boris Dežulović: Kad su došli po Beru

Ako je SDP u ovih trideset godina išta dosljedno i do kraja radio, bila je to šutnja. O da, drugovi i drugarice: prije trideset godina zbog svoje je srpske nacionalnosti u vlastitoj kući pred ženom uhapšen, odveden u šumu i rafalom u glavu ubijen jedan zastupnik SDP-a – zastupnik u hrvatskom Saboru! – a njegova vlastita stranka to je tada šupački odšutjela, kao što će o tome šupački šutjeti sve do dana današnjeg, i kao što će, najzad, šupački šutjeti i kad za koji dan Trivunčićeva obitelj bude polagala cvijeće na njegov grob.

Njemačka priznaje sve više diploma stranih radnika, najviše zahtijeva za nostrifikaciju iz BiH i Srbije

Njemačka traži obučene radnike, a tržište rada se sve više oslanja na strance. Uprkos pandemiji, njemačke vlasti su prošle godine priznale veći broj diploma nego ranije. BiH i Srbija su na vrhu te liste.

Afganistan: Fakti i kontrakti

Poznato je da su kontraktori – ne samo kompanije koje prodaju oružje, već i vojska civila koji su godinama radili u Afganistanu – bili presudni za funkcioniranje američke vojne mašinerije u toj zemlji. Štoviše, prema brojnim analizama, upravo je njihov odlazak iz zemlje bio ključni faktor koji je doveo do kolapsa afganistanske vojke pa posljedično i talibanske ekspresne ofenzive osvajanja zemlje. Kontraktori su bili zaduženi za održavanje i popravljanje vojne opreme i oružja, za pružanje zračne podrške afganistanskim kopnenim snagama, za provođenje obavještajnih operacija, onih za nadzor i misije izviđanja terena, ali i za opskrbu, kuhanje, čišćenje i općenito logistiku nužnu za provođenje operacija i funkcioniranje vojnih baza, kojih su Amerikanci ondje izgradili više od 500.

RSE Most: Zašto se priznanje srebreničkog genocida u Srbiji i RS smatra izdajom?

Ne treba zaboraviti da se iza fasade Srpske napredne stranke kriju oni isti ljudi koji su 1990. godine imali itekako važnu ulogu u širenju mržnje i nacionalizma što je dovelo do zločina i genocida. Oni su danas mnogo veštiji. Koriste populizam za negiranje genocida. Tako im u ovom trenutku odgovora. Mada nisam siguran da bi oni jednog dana možda bili spremni i da ga priznaju ukoliko bi im to donelo nekakav dobitak - Milovan Pisarri, direktor Centra za primenjenu istoriju iz Beograda

Boris Dežulović: Dnevno sveža ljudetina

Kada stoga predsednik sa svojim mečkama na svoj termin na Pink televiziju dolazi sa fasciklima fotografija iz podruma Veljine "kuće strave", pa novinarima obeznanjenim od dosade pokazuje raščetvorena ljudska tela, odsečene prste i prosuta creva, to u stvari hoće da kaže: "Dragi Srbi, ne brinite, sve imamo pod kontrolom, stanje je redovno".

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K. - Slučaj Tesla

Dida je rekao: „Sva moguća i nemoguća sranja šta su se ovde desila su došla od veličanja srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Ratovi, koljačine, silovanja, logori, mučenja, kasapljenja, streljanja, genocidi, masovne grobnice… sve se to radilo u slavu srpskog roda i hrvacke domovine, odnosno hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Evo, ja se ne mogu sitit nijedne jedine dobre stvari šta se desila u ime srpskog roda i hrvacke domovine, ili hrvackog roda i srpske domovine, isti kua. Nego samo katastrofa do kataklizme. Strava do užasa. Ko god rekne da je ponosan na svoj srpski rod i hrvacku domovinu – odnosno obratno – taj ne samo da je debil, nego je opasan po okolinu.“

Ivan Čolović: Kako je Novak Đoković postao Srbenda

Đorđe Vukadinović je za svog junaka Noleta izabrao lakši itinerer, dao mu je da ide putem nacionalnog preumljenja, na kome će on od nevine i naivne žrtve beskrupuloznog Zapada postati prkosni borac protiv njega. Tako je svoju priču o tome kako je Nole postao Srbenda Vukadinović dodao već bogatoj literaturi o srpskoj kobi, žrtvi i slavi. A ta literatura – da kažem i ovom prilikom – predstavlja ideološku armaturu nacionalističkih režima u Srbiji, od Miloševića do Vučića.

Valentin Inzko uveo dopunu Kaznenoga zakona BiH: "Ubuduće neće biti moguće nekažnjeno veličati ratne zločince i prekrajati povijesne činjenice"

I ova zemlja ima pravo na univerzalne civilizacijske vrijednosti. Mladim ljudima, rođenim poslije rata, svakodnevno se krade bolja budućnost nauštrb krvave prošlosti. Svi postaju žrtve verbalnoga rata oko interpretacije posljednjega rata, i to mora prestati! Važno je razumjeti da bez istine nema pravde, a bez pravde nužno potrebnoga pomirenja

Boris Dežulović: Daytonski nesporazum

Gospodo, ovdje imam jedan zanimljiv dokument koji se, kako vidite, zove "Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini", kolokvijalno "Daytonski sporazum". Na tridesetoj stranici imate "Aneks 4", a na trideset sedmoj "Članak 5., Predsjedništvo BiH", u kojemu je propisan izbor članova Predsjedništva. Jeste li pronašli?