Uzgoj ljupčaca - biljke koja liječi mirisom

Ljupčac se koristi kod probavnih smetnji, katara želuca te za smanjenje nadutosti. Pomaže kod reume i ima antiseptička svojstva.

AUTOR: Martina Režek
OBJAVLJENO: 28.04.17 u 14:18
MONTHLY_RATE_LIMIT_EXCEEDED
Ljupčac (Levisticum officinale), znan je po imenu i selen, belestika, lesandrina, luštrik, luštek, ljubačac, milobud, selim, trojevac, veleždin. Pripada u porodicu glavočika (Apiaceae). Karakterističnog mirisa, ovo začinsko bilje dodaje se juhama kojima daje posebniju aromu.

Sjemenke imaju najviče eteričnog ulja

Ljupčac naraste do 2 m visine i raspona 1 m. Cvjetovi su sitni, žuto zelene boje koji se nalaze u štiticama. Listovi mogu biti od tamnije do svijetlije zelene boje. Donje strana listova je glatka, a oblik podsjeća na list hrasta. Listovi su jajoliki i perasti, zaobljenog ruba. Korijen je kratak i debeo. Iz korijena se razvijaju veliki prizemni listovi dugih peteljki koji formiraju lisnu rozetu, od kojih biljka poprima grmolik izgled. Sjemenke su duguljasto rebraste, podijeljene na dva dijela. Svi dijelovi biljke imaju jak aromatičan miris koji potječe od eteričnih ulja. Najveća koncentracija eteričnog ulja je u sjemenkama, korijenu i listovima. Okus je vrlo sličan celeru.

Uzgoj na osunčanom mjestu

Kod razmnožavanja iz sjemena, sije se u proljeće u plitice u grijanom prostoru na temperaturi od 15°C. Kada sadnice dovoljno narastu, potrebno ih je presaditi u vrt na razmak od 60 cm. Ljupčac se može razmnožavati i dijeljenjem biljke. Uzimaju se dijelovi biljke na kojima su razvijeni pupovi. Biljka se dijeli u proljeće ili jesen.

Preporučuje se uzgoj na osunčanom mjestu, kako bi se stvaralo što više eteričnog ulja u biljci.

Pretkulture ne smiju biti biljke iste porodice

Pretkulture ne bi trebale biti korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer) jer su u istoj porodici kao i ljupčac. Preferira vlažna i ocjedita tla. Prije sadnje, tlo je potrebno prekopati i pognojiti. Najbolje ga je saditi u jesen izravno u tlo. Puni raspon listova ostvaruje u trećoj ili petoj godini. Za poticanje rasta listova, reže se oko ruba korijena. Uzgoj ljupčaca moguć je i u velikim loncima na otvorenom.

Berba listova prije cvatnje

Berbu listova treba provesti u rano ljeto prije cvatnje. Listovi nisu idealni za sušenje, ali se mogu smrzavati svježi listovi. Sjeme se sakuplja kada budu smeđe boje. Štitci sa sjemenkama beru se po suhom vremenu i spremaju u papirnatu vrećicu. Vrećice treba okrenuti naopako i tako sušiti na prozračnom i suhom mjestu. Korijen se sakuplja u jesen druge ili treće godine i suši.

Ljupčac napadaju bušači listova. Napadnute listove treba ukloniti i uništiti. Biljku je potrebno prikratiti do visine tla, a zaražene grane spaliti. Nakon rezanja biljku treba prihraniti.

Pripravci od ljupčaca

Koristi se u kulinarstvu kao dodatak juhama, raguima te jelima od mljevena mesa. Svježi listovi dodaju se salatama. Svježi ili smrznuti listovi dodaju se u jelo za vrijeme kuhanja. Sušeni korijen se također može koristiti u kulinarstvu, ali njegova se kora prije upotrebe treba oguliti. Korijen se koristi kada je biljka starosti 2 do 3 godine.

Ljupčac se koristi kod probavnih smetnji, katara želuca te za smanjenje nadutosti. Pomaže kod reume i ima antiseptička svojstva. Potiče izlučivanje otpadnih tvari iz tijela te smanjuje vodu u organizmu. Primjenjuju se pripravci od ljupčaca kao: uvarak korijena, listova ili korijena (za smanjenje vode u organizmu) te mješavina za smirenje želuca (žličicu ljupčaca dodati u čašicu konjaka, procijediti i zašećeriti).

Za čaj od ljupčaca potrebne su 2 žličice ljupčaca koje se prelije hladnom vodom. Zagrijati do vrenja. Piju se dvije šalice dnevno.
Bubrežni bolesnici i trudnice ne smiju koristiti pripravke ljupčaca u ljekovite svrhe.

Tekst "Uzgoj ljupčaca - biljke koja liječi mirisom", autorica Martina Režek, objavljen 26. aprila 2017. na portalu Agro Klub.