DW: Velike države rade ono što mogu, male ono što moraju

"U međunarodnom pravu je ovako: Velike države rade ono što mogu, a male ono što moraju. To nedvosmisleno važi i u ovom slučaju", rekao je Folker Pertes za njemački javni servis ARD odgovarajući na pitanje – da li je ciljano ubistvo iranskog generala Kasima Sulejmanija, i to ne u Iranu nego u Iraku, u skladu sa međunarodnim pravom.

AUTOR: Dijana Roščić/DW
OBJAVLJENO: 13.01.20 u 12:00
https://bit.ly/382Vkkp
Napetosti koje su počele kada je američka vojska usmrtila vodećeg iranskog generala Kasima Sulejmanija, nakon čega je Iran raketirao američke baze u Iraku. Međutim, u debati stalno izmiče pitanje koje bi valjalo prvo postaviti – ko je ovdje prekršio međunarodno pravo?

"U međunarodnom pravu je ovako: Velike države rade ono što mogu, a male ono što moraju. To nedvosmisleno važi i u ovom slučaju", rekao je Folker Pertes za njemački javni servis ARD odgovarajući na pitanje – da li je ciljano ubistvo iranskog generala Kasima Sulejmanija, i to ne u Iranu nego u Iraku, u skladu sa međunarodnim pravom.

Folker Pertes je svjetski priznati stručnjak za Bliski istok, direktor berlinske Fondacije za nauku i politiku. Glavni zadatak te nezavisne institucije je da savjetuje njemački parlament i Vladu o spoljnoj i politici.

Da li su SAD u ratu i protiv koga?

U nastavku je Pertes iznio možda ključnu dilemu, kada je riječ o međunarodnom pravu u aktuelnoj situaciji između SAD i Irana: "Ako su SAD i Iran u ratu, onda se može opravdati i ciljano ubistvo viskorangiranog generala. A ako između SAD i Irana ne postoji ratno stanje – onda je ovo što su učinile SAD bio čin državnog terorizma."

SAD su napad u kojem je ubijen i Sulejmani izvršile u Iraku, a tamo ih je svojevremeno zvanično u pomoć pozvala legitimna vlada te zemlje. Međutim, napad na Sulejmanija očigledno nije izvršen uz pristanak Iraka jer je ta zemlja prije nekoliko dana zvanično ukinula gostoprimstvo vojsci SAD i žalila se Savjetu bezbijednosti UN.

Po međunarodnom pravu, to bi značilo da su SAD višestrukim ubistvom dronovima izvršile ratna dejstva protiv Iraka.

Međutim Štefan Talmon, šef katedre za međunarodno pravo na univerzitetu u Bonu, iznosi drugačije viđenje: "Neposredno pred ubistvo iranskog generala je američko Ministarstvo odbrane objavilo dugo saopštenje. U njemu je pobrojano nekoliko napada na američke jedinice koje su od novembra 2019. izvele šiitske paravojske koje navodno kontroliše Iran. SAD su se legitimno branile od ove serije oružanih napada."

Da li SAD imaju pravo da budu u Siriji?

Talmon ipak kaže da to ne znači da su sve akcije SAD na Bliskom istoku u skladu međunarodnim pravom. "Na primjer, u Siriji. Tamo su samo Rusija i Iran aktivni na sigurnoj međunarodnopravnoj osnovi, jer su došle na poziv međunarodno priznatog šefa države Bašara al Asada."

"Sve ostale države prisustvo temelje na sumnjivom pravu na kolektivnu samoodbranu od terorističke paravojske Islamske države. Ali, najkasnije od marta 2019, to opravdanje više ne važi. Tada je zvanično rečeno da je IS pobijeđena i to znači da niko ko nije pozvan, tamo nema šta da traži – uključujući i Bundesver", ocijenio je Talmon.

Folker Pertes je tu drugačijeg mišljenja. On je za list Velt rekao da Islamska država nije pobijeđena. "Već vidimo da su mjere za borbu protiv takozvane Islamske države obustavljene. To je zabrinjavajuće, jer IS ni u kojem slučaju nije poražena u regionu. Naprotiv: nestabilnost je plodno tlo na kojem IS ponovo jača."

"Ako Sjedinjene Države povuku snage iz Iraka, Iran će postati jedini hegemon u Iraku. To bi izazvalo otpor iračkih nacionalističkih, sunitskih i kurdskih snaga, i moglo bi razbije ionako krhki Irak", dodao je Pertes.

Šta je najveća slabost međunarodnog prava?

Štefan Talmon priznaje da je glavna slabost međunarodnog prava u tome što faktički nema institucije koja može da konstatuje da li je neka država prekršila međunarodno pravo i da je kazni.

"Međunarodni sud (u Hagu) doduše postoji, ali on može da bude aktivan samo ako ga određena država priznaje. Do sada su to učinile samo 74 od 193 države članice UN. Ali, većina deklaracija kojim su 74 države priznale sud, pune su rupa kao kao švajcarski sir. Dakle i te države – uključujući Njemačku – isključuju brojne sporove iz nadležnosti Međunarodnog suda, jer nijedna država ne želi da bude zvanično potvrđeno da je prekršila međunarodno pravo."

Mada se države na međunarodno pravo često pozivaju kada im to odgovara, Štefan Talmon kaže da ono nije postalo običan politički instrument: "Činjenica da se sve strane pozivaju na međunarodno pravo pokazuje da je ono od ogromne važnosti. Pogotovo u zapadnim demokratijama, gdje se vlade moraju suočiti sa javnim mnjenjem, teško da mogu učiniti bilo šta što bi bilo očigledno protivno međunarodnom pravu."

"Međutim, to također često dovodi do toga da vlade tumače međunarodno pravo kako im odgovara, samo da bi legitimisale svoje postupke. Time mu čine medvjeđu uslugu", ocjenjuje profesor Talmon.

On ističe da Međunarodno pravo privileguje međunarodno priznatu vladu neke države: "U Siriji je to Asad, a u Venecueli je to još uvijek Nikolas Maduro. Oni vam ne moraju biti simpatični, ali međunarodno pravo ne dozvoljava da ih neko jednostavno eliminiše vojnim sredstvima, čak ni u slučaju najozbiljnijih kršenja ljudskih prava."

On također kaže da je upitno da li su ljudska prava zaista uvijek motiv vojne intervencije: "Da se stvarno radi o ljudskim pravima, međunarodna zajednica bi morala da interveniše u mnogim drugim zemljama. Međutim, ona to ne radi."


Tekst objavljen 12. 1. 2020. godine na portalu Deutsche Welle. Autorica: Dijana Roščić.