Pet najvažnijih arheoloških mjesta u Bosni i Hercegovini

Nemoguće je navesti sva nalazišta, poput prahistorijskih pećina slične onoj u Badnju sa crtežima koji datiraju iz 13 ili 12.000 godina prije nove ere ili brojnih srednjovjekovnih gradova s nevjerovatnim pogledima.

AUTOR: Slavorum
OBJAVLJENO: 26.06.18 u 07:09
http://bit.ly/2XlIOa4
Vrlo je teško odlučiti se za samo 5 najvažnijih arheoloških nalazišta u zemlji koja ima na stotine nacionalnih spomenika (818 ukupno), od kojih mnogi datiraju iz prahistorijskih i rimskih vremena, za Slavorum piše Vedrana T.

Nemoguće je navesti sva nalazišta, poput prahistorijskih pećina slične onoj u Badnju sa crtežima koji datiraju iz 13 ili 12.000 godina prije nove ere ili brojnih srednjovjekovnih gradova s nevjerovatnim pogledima. Zato vam u nastavku teksta navodim listu meni najdražih mjesta koja morate posjetiti.

Daorson

Mnogi arheolozi će se složiti da je Daorson najvažnije pronalazište i u Evropi, a ne samo u BiH. Daorson je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine p.n.e. u dolini rijeke Neretve. Ostatci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, blizu Stoca.

Daorson su činile tri cjeline od kojih je središnja bila citadela – akropola koja je bila opasana »kiklopskim« zidinama od golemih kamenih blokova (sličan onima u Mikeni u Grčkoj). U njoj su bili smješteni svi važniji upravni, javni i vjerski objekti. Obrambeni zid koji se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku bio je dug 65 m, širok 4,2 m, a visok između 4,5 i 7,5 metara, imao je vrata i tornjeve na oba kraja. Ostaci planski organiziranog naselja prostiru se istočno i sjeveroistočno od akropole, izvan utvrđenog dijela.

Nakon prvih iskapanja iz 1963. godine, arheolozi su pronašli ostatke brojnih amfora za vino, te dijelova fine keramike, ali najvredniji nalaz, brončanu kacigu. 

Također je pronađena kovaonica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pr. Kr., te 9 s grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe). Važnost novca je bila velika, značila je neovisnost plemena Daorsa, ali i potvrdu da su imali razvijen obrt, kulturu i trgovinu s drugim narodima. 

Jajce

Jajce je grad u srednjoj Bosni koji će vas osvojiti svojim historijskim i prirodnim ljepotama. Tu možete vidjeti ostatke iz rimskog razdoblja, uključujući jedan od najvažnijih ostataka iz rimskog perioda u ovom dijelu Europe: Mitrej, hram posvećen kultu boga Mitre.

Međutim, većina arheoloških ostataka datira iz srednjeg vijeka kada je Jajce predstavljalo važan strateški grad. U pisanim dokumentima, prvi se put spominje 1396. godine. U 15. stoljeću bio je dio srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i predstavljao je rezidenciju posljednjeg bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića. Osmanlije su opkolile grad i pogubili ga, ali šest mjeseci kasnije Jajce je osvojio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, koji je osnovao Jajačku banovinu.

1527. godine, Jajce je postalo posljednji bosanski grad koji je pao pod osmansku vlast. 

Nekropole Radimlja i Boljuni

Radimlja i Boljuni su poznate nekropole sa stotinama "stećaka". Stećci su monumentalni srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji se uglavnom mogu naći u Bosni i Hercegovini. Predstavljaju simbol ove zemlje budući da ih je 60 000 rasuto diljem Bosne i Hercegovine. 

Stećci su se pojavili u drugoj polovici 12. stoljeća, doživjeli vrhunac u 14. i 15. stoljeću, te su se postupno prestali graditi do sredine 16. stoljeća.

Prvi put stećci se spominju u putopisu Slovenca Benedikta Kuprešića 1530. godine. No, upravo u to vrijeme je došlo do prekida običaja sahranjivanja ispod stećaka, nakon kratkotrajnog razdoblja konfesijskog razlikovanja stećaka, pa čak i pojave hibridnih muslimanskih stećaka-nišana, po osmanskoj okupaciji Kraljevine Bosne i Hercegovine.

Počitelj

Počitelj je malo mjesto u sastavu općine Čapljina. U srednjem vijeku se na mjestu Počitelja nalazilo administrativno-upravno središte župe Dubrava. Kao najzapadnija tačka župe, Počitelj je imao važan strateški značaj. Pretpostavlja se da je graditelj utvrđenog grada i osnivač prigradskog naselja bio bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, 1383. godine. 

Srednjovjekovni grad Počitelj u historijskim izvorima prvi put se spominje 19. februara 1444. godine, u poveljama kralja Alfonsa V. i Fridriha III. Izgrađen je na strmoj kamenoj litici lijeve obale Neretve i proširivan je u nekoliko etapa, a danas predstavlja nezaobilaznu turističku destinaciju ove države.

Domavia

Domavia je važan arheološki lokalitet iz rimskog doba koji je danas, nažalost, relativno nepoznat. Nalazio se kod današnje Srebrenice i predstavljao je središte rudarstva. Zbog veličine i značaja rudnika, i prvenstveno srebra koje se eksploatisalo Rimljani su ovom području dali ime Argentaria (Srebrenišće).

Historija Domavije i izgradnja komunalne infrastrukture najbolje se vidi iz natpisa carskih prokuratora (procuratores Augusti), zaduženih za rad rudnika i talionica.

Urbanizam naselja nije se zasnivao na rimskoj šemi ortogonalnog rastera, jer za to u Gradini nije bilo prirodnih uvjeta. Grad se prilagodio ispresijecanom reljefu terena (konfiguraciji) u uzanim dolinama Saske rijeke i Majdanskog potoka, a svakako i Bjelovačke rijeke u njihovu nastavku.

Kod sastavaka bila je podignuta gradska vijećnica (curia). Imala je oblik pravougla, 38x20 metara, sa trijemom na prednjoj i apsidom na stražnjoj strani. Na trgu pred kurijom, i u samoj kuriji, stajale su počasne baze u čast careva i bronzana statueta božice Venere. Istočno od vijećnice, a s oslonom na nju, stajala je upola manja zgrada tribunala s više prostorija, opremljena uredajem za centralno zagrijavanje (hipokaust).

Istočno od sudnice (tribunal), ali već na desnoj obali Saske rijeke, podignute su javne terme (balneum). Terme su bile najveće zdanje Domavije, sa 45 prostorija razne veličine, od kojih su se neke zagrijavale kroz hipokaust. Neke su podove krasili i mozaici, a zidove freske. Zgrada je bila sagrađena od opeka i kamena, i to od lokalnog vulkanskog andezita i kvarcita.