Video 'Edek': O mladiću koji je spasio 14 ljudi od sigurne smrti - Janine Webber žrtva holokausta i reper Kapoo

"Smrt je postala uobičajena pojava... Laknulo mi je kada mi je majka umrla i tada sam se samo morala brinuti za sebe i svog mlađeg brata. To je ta emotivna otupljenost kojoj smo bili izloženi. To su nam nacisti učinili, čak i djeci."

AUTOR: Esma Klico
OBJAVLJENO: 29.01.19 u 10:34
http://bit.ly/2Xct5tK
"Preživjela sam holokaust zahvaljujući strancu po imenu Edek koji me sakrivao u rupi iskopanoj ispod štale na farmi cijelu godinu dana. Nakon rata ga više nikada nisam vidjela", tako Janine Webber započinje svoju ispovijest.

Janine danas ima 86 godina, živi u Velikoj Britaniji i dobar dio života je posvetila pričanju svoje priče mlađim generacijama u školama kako se nikada ne bi zaboravili užasi holokausta. Njen posljednji projekat je muzički video kojeg je snimila s američkim reperom Kapoo-om nazvan "Edek".

1932. godine sam se rodila kao Jevrejka

Janine je rođena 1932. godine u poljskom gradu Lvov. Njeno djetinjstvo je bilo ispunjeno užasima rata u kojem je izgubila skoro cijelu svoju porodicu: otac, majka, brat, bliža i dalja rodbina... svi su stradali u holokaustu.

"U pokušaju da nas sakriju od nacista, moji roditelji su iskopali rupu ispod ormara u koju smo mogli stati moja majka, brat i ja. Međutim, jednog dana 1941. godine Gestapo je provalio u našu kuću gdje su pronašli mog oca i nenu koji su se krili na tavanu. Mog oca su upucali. Ubili su ga. I on je bio samo mladić koji je imao cijeli svoj život ispred sebe i djecu koju nije vidio kako odrastaju."

Već krajem te godine, 120.000 Jevreja je bilo osuđeno da živi u getu u jednom malom dijelu grada Lvov.

"Prenapučenost je bila strašna. Sanitarni odvodi praktično nisu postojali i ljudi su umirali od gladi. Moja majka je bila samo jedna od njih. Razboljela se i umrla u 29-toj godini.

Možda očekujete da vam kažem kako sam se slomila od boli i plakala jer sam postala siroče sa svojih 10 godina starosti. Ali, nisam. Laknulo mi je kada mi je majka umrla i tada sam se samo morala brinuti za sebe i svog mlađeg brata. To je ta emotivna otupljenost kojoj smo bili izloženi. To su nam nacisti učinili, čak i djeci. Smrt je postala uobičajena pojava budući da su nam drugi članovi porodice umirali od bolesti ili su završili u logoru smrti Belzec."

Bilo mu je samo 7 godina

Janina je imala i sedmogodišnjeg brata Artura koji nikada nije dočekao 8. rođendan. Naime, zajedno sa svojom tetkom i bratom je našla utočište kod jednog poljskog farmera. Međutim, njegova kćerka je odala njihovu lokaciju jednom pripadniku SS jedinica.

"Zaista sam mislila da je to kraj. Bila sam sigurna da će me taj časnik SS-a ubiti. No, iz nekog razloga je odlučio da me poštedi. Nikada neću znati zašto. Da li je to bila iznenadna milost? Možda i jeste, ali bila je kratkog daha. On i njegovi drugovi su hladnokrvno pucali u mog malog brata. U mog Artura. Ranili su ga metkom i zatim su ga živog zakopali. Sedmogodišnjak... Ubijen je," prisjeća se Janine.

Spas se zvao Edek

Janine je preživjela zahvaljujući hrabrosti jednog mladića kojeg nikada prije nije upoznala.

"Nakon što su nacisti ubili mog brata, ostala sam posve sama. Dakle, još sam bila dijete, lutala sam po selima često nalazivši posao kao pastirica."

Janinina tetka, Rouja, je prije rata imala starijeg momka koji je bio povezan s Pokretom otpora i koji joj je dao ime i adresu jednog mladića kojem se treba obratiti u trenutku kada ne bude imala drugog izbora. 

Spas, u Janininom slučaju, je imao ime. On se zvao Edek. Bilo mu je tek 19 godina i spasio je 14 Jevreja sigurne smrti.

"Sakrio je mene, tetku Rouju, ujaka Seliga i 11 drugih Židova na imanju. Prvo smo se krili u konjušnicama, ali boravak na površini zemlje je bio previše rizičan. Edek nam je pomogao da iskopamo podzemni bunker gdje smo živjeli u izuzetno lošim uslovima. Sjećam se da smo imali električnu žarulju, kantu i vrlo malo hrane, samo luk i hljeb. Ostala sam u toj rupi skoro godinu dana, a da nijednom nisam izašla na površinu. Bez svježeg zraka i bez dnevne svjetlosti," prisjeća se Janine.

Janinina tetka je uspjela dobiti lažne papire i novi identitet za Janinu. Tada, 11-godišnja djevojčica je morala naučiti sve detalje novog identiteta. Od tog trenutka je postala mlada katolkinja kojoj su roditelji ubijeni. Uspjela je doći do Krakowa gdje je primljena u samostan.

Janina je naučila sve kršćanske molitve kako bi održala iluziju novog identiteta. Iz samostana je, zajedno sa još tri djevojčice, preselila kod svećenika odakle je otišla u dom jednog starijeg bračnog para. Tamo je radila kao sluškinja sve do oslobođenja Krakowa početkom 1945. godine. Iako se čini kao da je prošao jedan cijeli život, u trenutku kada je Krakow oslobođen, Janina je imala samo 13 godina.

"Svoj život dugujem hrabrosti jednog mladića koji je spasio mene i 13 drugih Jevreja: Edeku. Ne zaboravite da bi i njega ubili da su ga uhvatili kako nas krije. Njegova hrabrost je gotovo nezamisliva."

"Voljela bih da barem znam njegovo prezime... Edek je vrlo često ime u Poljskoj, nešto kao Edward u Engleskoj. Tokom godina sam ga pokušavala pronaći, ali nisam uspjela. Uz pomoć ovog filma ćemo opet pokušati da ga pronađemo."