Ostaci Frankove fašističke diktature: Brojna književna djela su cenzurisana, a da čitatelji toga nisu svjesni

U razdoblju između 1936. i 1966. godine, svaka knjiga objavljena u Španjolskoj morala se predavati na uvid nacionalnoj cenzorskoj komisiji za ispitivanje.

AUTOR: Quartz
OBJAVLJENO: 11.05.19 u 12:28
MONTHLY_RATE_LIMIT_EXCEEDED
Prije točno osamdeset godina završio je Španjolski građanski rat kada su nacionalističke snage generala Francisca Franca prevladale ljevičarski otpor i uvukle zemlju u potpunu diktaturu. Desetljećima nakon njegove smrti, Franco je ostavio traga na Španjolsku, počevši od rasta radikalne desničarske stranke Vox do postojanja stotina masovnih grobnica ljudi poginulih u ratu čija tijela još uvijek nisu ekshumirana.
 
Drugo važno nasljedstvo, kojeg mnogi nisu svjesni, stalni je utjecaj na književnost, kako u Španjolskoj, tako i u ostatku španjolskog govornog područja. Prevodi mnogih svjetskih klasika i djela španjolske književnosti ponovno se tiskaju koristeći se tekstovima koje su odobrili diktatorovi cenzori, čega često nisu svjesni ni izdavači, a kamoli čitatelji. To je, tijekom godina, imalo zastrašujući utjecaj na slobodu govora te se mora hitno riješiti, prenosi Quartz.
 
U razdoblju između 1936. i 1966. godine, svaka knjiga objavljena u Španjolskoj morala se predavati na uvid nacionalnoj cenzorskoj komisiji za ispitivanje. Cenzori bi odlučili hoće li se tekstovi zabraniti ili pak objaviti, a u potonjem slučaju, odlučili bi o potrebnim izmjenama. Nakon 1966., kada je novi zakon djelomično liberalizirao slobodu govora, izdavači su mogli donijeti dobrovoljnu odluku žele li predati tekst na cenzuriranje. Ipak, vlasti su i dalje zadržale mogućnost povlačenja iz opticaja bilo koje knjige koju su smatrale neprihvatljivom.
 
Frankovi zakoni o cenzuriranju imali su svrhu nametanja katoličanstva i promoviranja ideološke i kulturne uniformnosti. Cenzori su nametali konzervativne vrijednosti, sprječavali neslaganje i manipulirali poviješću, posebice sjećanjem na građanski rat.

Svi oblici seksualno eksplicitnog sadržaja bili su zabranjeni, kao i drugačiji politički stavovi, neprimjereno izražavanje i kritika Katoličke Crkve.
 
Nakon Francove smrti 1975. godine, Španjolska je odbacila ove politike, no većina tekstova napisanih u tom razdoblju ostaje dostupna do danas. Knjiga Ira Levina Rosemaryna beba dostupna je u više od dvadeset izdanja na španjolskom jeziku, čak i u elektronskom obliku, ali u svakoj od njih nedostaju dva pasusa koja su, prema stavovima cenzora, predstavljala slavljenje Sotone. Knjiga Jamesa Baldwina Idi i reci to na gori dostupna je jedino u verziji koja ne sadržava dijelove u kojima se spominju kontracepcija i seksualni život glavnih likova. Ovaj 'pročišćeni' tekst sponzorira ni manje ni više nego UNESCO.
 
Mnoga književna djela najslavnijih španjolskih književnika 20. stoljeća prošla su istu sudbinu, poput djela Ana Maríe Matute, Camila Joséa Cela, Juana Marséa i Ignacia Aldecoa. U nekim slučajevima poput Orwellova djela Burmanski dani i Flemingove Operacije Grom, cenzurirani dijelovi su preostali i u novijim prevodima i obnovljenim izdanjima.
 
Iako nitko mlađi od 40 godina nije ni živio u vrijeme Francove diktature, malo tko je svjestan postojećeg problema. Javne knjižnice potiču ljude na čitanje tisuća knjiga, bez da su svjesni da je riječ o cenzuriranim djelima. Mnogi tekstovi uvezeni su u zemlje Latinske Amerike, ponekad čak i ponovno objavljeni, bez da su promijenjeni cenzurirani dijelovi. To znači da veliki dio ljudske populacije nema pristup literaturi onakvoj kakva bi trebala biti.
 
Dobro je poznato da se Španjolci teško suočavaju sa svojom traumatičnom bliskom prošlošću. Takozvani „pakt zaborava“ za mnoge je bio presudan faktor tranzicije u demokratsku zemlju tijekom '70-ih i '80-ih godina prošlog stoljeća, a on je prešutna odluka španjolskih elita o nepreispitivanju prošlosti. Ljudi su godinama živjeli u „općem zaboravu“ i šutnji o Francovim kulturalnim politikama, čak i onda kada u novim prijevodima knjiga nisu vraćeni cenzurirani dijelovi.
 
Najveći odmak od prakse zaborava bio je Zakon o oporavku povijesnog sjećanja, koji je osudio diktaturu i omogućio naknadu štete za sve one koji su prošli kroz političko nasilje u Francovom režimu. Njime je također započeto i micanje kipova i drugih javnih simbola koji slave Francov režim. Međutim, knjige i drugi kulturni artefakti su zanemareni.
 
Stoga kao posljedicu Španjolska još uvijek ima problem književne cenzure, koji nedvojbeno postaje sve veći: elektronska izdanja ovih (cenzuriranih) klasika još su lakša, čime Francova politika dospijeva u Kindle aparate i tablete. Ovdje je riječ o jednom od najdugovječnijih, a opet nevidiljivih nasljedstava njegova režima. Nemoguće je procijeniti koliki utjecaj ono ima na kulturu Španjolske i drugih latinskih zemalja. Cenzura je zasigurno iskrivila viđenja mnogih ljudi o građanskom ratu i njegovim posljedicama. Mnogi čitatelji tako će ostati zakinuti za stvarne stavove autora o važnim društvenim pitanjima poput rodnih uloga, kontracepcije ili homoseksualnosti.
 
Postavlja se pitanje kako se nositi s ovim problemom, posebice sad kada je rastuća stranka Vox, koja bi u sljedećim izborima mogla ostvariti značajne rezultate, obećala opozvati Zakon o povijesnom sjećanju na temelju, kako kažu, manipuliranja prošlošću.
 
Stoga je najvažniji zadatak stvoriti svijest među čitateljskom publikom, što zahtijeva jaku podršku španjolske vlade i ozbiljan angažman cijelog književnog sektora uključujući knjižnice, izdavačke kuće, prevoditelje, arhive, kulturalne publikacije i same pisce. Tehnologije koje trenutno samo doprinose problemu, mogu se iskoristiti za njegovo rješavanje, primjerice stvaranjem javne baze podataka s obnovljenim necenzuriranim tekstovima.
 
Stvar je u tome da je Španjolska daleko od završetka procesa pomirenja sa svojom prošlošću, unatoč činjenici da se bavila utjecajem Francovog režima na društveno i povijesno sjećanje zemlje još od početka 2000-ih. Pakt zaborava nije samo narušio proces demokratizacije u Španjolskoj, nego je ozbiljno naštetio kulturnoj baštini zemlje. Španjolska i ostatak španjolskog govornog područja neće biti oslobođen Francove cenzure sve dok se ovom problemu javno i odlučno ne posveti. Sad kad su na pomolu ljudi koji bi vratili vrijeme unatrag, nema vremena za gubljenje.
 
Za Front Slobode prevela Ružica Ereš