Nikad ne biramo tugu

Na današnji dan, prije 24 godine, pravdi nedostupni i sistemski zaštićeni "branitelji" Republike Srpske granatirali su centar Tuzle, mjesto koje zovemo Kapija, mali gradski trg prepun ljudi, uglavnom djevojki i mladića premladih za rat na izmaku.

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 25.05.19 u 16:55
OSVJEŽENO: 25.05.19 u 16:55
http://bit.ly/32239o6
Ne biramo tugu. Tuga nas snađe.
I rado bi pobjegli od nje

Uvuče se u insana bez pitanja i nađe sebi mjesto
U uglu usne, lomeći je zauvijek oštro i nadole
U drhtaju ruke, što savija pitu il' duhan mota
U posljednjoj suzi, onoj od dvajs tona što neće da kane
U nesjaju oka, zagledanog kroz vrijeme u osmijehe drage
Što još zvone, jer živi smo sve dok ih čujemo
I pamtimo
Mirise nepovratne sreće
Nevine i mlade, kao žrtve sa Kapije.

Nikad ne biramo tugu. Tuga nas snađe.
I onda se trudimo
Ili nam i ne ide najbolje...


Na današnji dan, prije 24 godine, pravdi nedostupni i sistemski zaštićeni "branitelji" Republike Srpske granatirali su centar Tuzle, mjesto koje zovemo Kapija, mali gradski trg prepun ljudi, uglavnom djevojki i mladića premladih za rat na izmaku.

Nakon tri godine ratnih užasa, smrti, gladi, nepravde i tuge, nada u život postajala je sve opipljivija u slobodarskoj Tuzli. Sve do par minuta prije devet uveče, trenutka kojeg su "vojni stratezi" pažljivo odabrali i detaljno isplanirali, znajući tačno šta čine dok pripremaju oružje iz kojeg će na "Dan mladosti" pucati u djecu Tuzle.

I jednom jedinom granatom, u jednom jedinom trenu, ugasiti sedamdesetak mladih života, raniti stotine ljudi, a hiljade vječno zaviti u tugu.