Trideset godina "paneuropskog piknika": Početak pada željezne zavjese

Ni danas, nakon 30 godina kasnije, ne zna se točno tko je orkestrirao ovaj događaj, iako postoje različite teorije.

AUTOR: Deutsche Welle
OBJAVLJENO: 19.08.19 u 11:55
http://bit.ly/2ZcMpbp
Veliki povijesni trenuci ponekad krenu od jako malih događaja, kao što je bilo 19. kolovoza 1989. godine. Taj dan nije se činio obećavajućim: teški sivi oblaci nadvili su se nad mađarskim gradom Sopronom koji se nalazi nedaleko od granice s Austrijom. Za taj dan isplaniran je jedan piknik – no ne bilo kakav piknik, nego "paneuropski piknik", političko i simbolično okupljanje na području granice u svrhu podržavanja Europe bez granica.

Planirani roštilji i pivo bili su neuspjeh. Jaka kiša ugasila je roštilje i prije nego su se stigli zagrijati. Ovaj dan ne bi ni ušao u povijest da se nije dogodila rijetka kombinacija prilika, šansi i odlučnosti koja je utjecala na ljude koji su se tamo nalazili.

Tisuće Mađara i Austrijanaca okupilo se na granici između dvije zemlje koja je predstavljala i granicu između komunističkog bloka i Zapada. Došli su održati paneuropski piknik solidarnosti i prijateljstva uz željeznu zavjesu kako je jačao zamah političkih promjena, a i nezadovoljstvo stanovništva zemalja istočnog bloka. Pridružilo im se i na stotine Nijemaca iz Istočne Njemačke koji su odlučili iskoristiti ovu priliku kako bi preko ove granice stigli u Austriju, a potom i u Zapadnu Njemačku. Do kraja dana to je uspjelo učiniti skoro 700 njih. Probili su kroz klimavu drvenu kapiju na granici i krenuli ka slobodi pronašavši se u austrijskom gradiću Sveta Margareta.

Tog su dana na suprotnim stranama austrijsko-mađarske granice dežurali Johann Göltl i Arpad Bella. Prisjećajući se ovog dana, Göltl je za Deutsche Welle rekao: "Imali smo Glockove. Devet milimetara! Glock je užas, prelako se odapinje, a morali smo skinuti osigurače dok smo bili na dužnosti". I dan danas ova dvojica stražara zbunjena su onim što se dogodilo tog dana nešto prije 15 sati. Stajali su na granici i čekali okupljanje ljudi na ovom političkom pikniku. Livada je s mađarske strane bila poprilično nepregledna zato što je brdo ometalo pogled. Odjednom se pojavilo na stotine muškaraca, žena i djece koji su sišli nizbrdo, a zatim pretrčali pored Arpada i nekoliko drugih graničara, provalili kroz granična vrata i ušli na teritorij Austrije, na Zapad.

To će, tijekom ljeta 1989. godine napraviti još tisuće Istočnih Nijemaca. DDR je već bio pred raspadom i u stalnom i snažnom ekonomskom padu. Čak i dok su Erich Honecker i njegova vlada proslavljali 40. rođendan "države radnika i poljoprivrednika", ljudi su prosvjedovali. Glasali su nogama, odlazeći na Zapad.

Tijekom kolovoza deseci tisuća Istočnih Nijemaca odlazili su na odmor u područje oko jezera Balaton u Mađarskoj, najzapadnijoj zemlji Istočnog bloka. Govorkalo se da granice s Austrijom više gotovo da i nema. Točnije, već u svibnju te 1989. godine, ministri vanjskih poslova obiju zemalja već su simbolično srušili granicu.

Za ljude iz Istočne Njemačke to je bila odlična prilika – toliko dobra da je mnogo ljudi dozvolilo da im isteknu mađarske vize i pripremalo svoj bijeg. Lokalno stanovništvo pomoglo im je s informacijama i savjetima o tomu koji stražarski tornjevi ponekad budu prazni i koji su najbolji načini za prilazak granici.

Paneuropski piknik – ideja Otta von Habsburga, sina posljednjeg austrougarskog cara i predsjednika paneuropke unije – bio je prilika za bijeg iz Istočne Njemačke.

Mađarska je tada već napravila značajne korake u ublažavanju socijalističke doktrine. Godinu dana prije ovog povijesnog piknika, vlada u Budimpešti dozvolila je svojim građanima slobodu putovanja. Mađarski državni ministar Imre Pozsgay je 1988. godine opisao željeznu zavjesu kao "moralno i politički zastarjelu".

Ni danas, nakon 30 godina kasnije, ne zna se točno tko je orkestrirao ovaj događaj, iako postoje različite teorije. Walburga von Habsburg kaže kako je njen otac došao na ideju političkog piknika, što je mađarska vlada ubrzo odobrila. Drugi tvrde kako je roštilj organizirao novoformirani oporbeni savez MDF – Mađarski demokratski forum kako bi testirao kretanja ka demokratizaciji u toj zemlji. Jedan intrigantan dio ovog događaja je i to da je ministar Pozsgay kontaktirao dobrotvornu službu Malteškog reda i prenio im poruku da će granica nekoliko sati biti otvorena i da će turisti iz Istočne Njemačke (koji su bili na Balatonu) "moći pronaći put preko granice ukoliko se nađu u blizini".

Mnogi sumnjaju da je bilo i drugih diskretnih, ali učinkovitih snaga koje su učinkovito obavile posao tog dana. Laszlo Nagy, bivši aktivist MDF-a, rekao je da ga je iznenadilo kada je vozač zapadnonjemačke ambasade u Budimpešti, podijelio vreće pune letaka za ovaj događaj u području Balatona – "pozivnica" na piknik tiskanih na njemačkom i mađarskom jeziku. Uloga zapadnonjemačke obavještajne službe i drugih sigurnosnih službi danas se smatraju javnom tajnom.

Mađarski pogranični službenici pronašli su se tako u poprilično opasnoj situaciji. Njihov je zadatak bio zaustaviti bjegunce čak i oružjem ukoliko je to potrebno. Dopuštanje njihovog prelaska granice bilo je ozbiljno kršenje dužnosti. No, Bella je našao jedan zanimljiv način da se izbjegne taj problem – Mađari su okrenuli leđa 700 ljudi koji su se zaputili prema vratima i umjesto toga, usredotočili su se na provjeravanje dokumenata austrijskih gostiju piknika. Kada je Göltl ispričao bivšem njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu o Bellinom hrabrom potezu i da su odmah poduzete disciplinske mjere, Kohl je navodno rekao da je Bellin šef idiot te da je "sve prethodno dogovoreno".


Prevela: Ružica Ereš