Efekti portugalskog modela dekriminalizacije droga

João Goulão uvijek naglašava da uspjeh Portugala nije zbog dekriminalizacije, nego zato što se njegova zemlja od 2001. godine obvezala pružiti sve što je građanima potrebno da bi bili zdraviji i što više uključeni u društvo.

AUTOR: Daphne Bramham/Vancouver Sun
OBJAVLJENO: 26.09.19 u 15:20
http://bit.ly/2lZMNMK
Tijekom 1990-ih Portugal je bio pred nacionalnom krizom s prosječnih 360 smrtnih slučajeva zbog predoziranja u zemlji u kojoj živi oko 10 milijuna stanovnika. Danas Portugal ima jednu od najnižih stopa upotrebe droga, alkohola i duhana u Europi, a u 2016. godini bilo je 26 smrtnih slučajeva zbog predoziranja.

Gotovo svaki dan stranci kucaju na vrata Joãoa Goulãoa tražeći savjete za rješenje problema ovisnosti o drogama u svojim zemljama. Goulão je glavni portugalski direktor za politike droga i arhitekt radikalnog pristupa koji je uključivao dekriminalizaciju svih droga za osobnu upotrebu. Među onima koji su došli u Portugal po pomoć bili su filantrop Richard Branson, kanadska ministrica Jody Wilson-Raybould i hrpa političara i kreatora politike iz Norveške.

Srećom, bivši obiteljski ljiečnik Goulão beskrajno je strpljiv i već 20 godina odgovara na gotovo ista pitanja.

Krajem 1990-ih, Goulão i 10 drugih dobili su zadatak savjetovati portugalsku vladu kako se nositi sa 100.000 ljudi – dakle jedan na 100 stanovnika – koji uzimaju heroin. Smrt zbog predoziranja u prosjeku je iznosila oko 360 ljudi godišnje, a Lisabon se smatrao prijestolnicom narkotika u Europi.

Goulão je bio neobičan izbor, nije imao prethodne obuke o ovisnosti, a bio je i jedan od rijetkih Portugalaca koji nije imao izravnu vezu s ovisnicima. Najbliža obiteljska veza s drogom bila mu je 40-godišnja nećakinja koja je živjela u terapijskog ustanovi zbog shizofrenije uzrokovane konzumacijom droga. Kada su u pitanju njegova djeca, Goulão je rekao da se "nada da nitko od njih neće imati problema".

Zbog njegovih intervencija, Portugal sada ima jednu od najnižih stopa upotrebe droga, alkohola i duhana u Europi u svim dobnim skupinama, ali i najnižu stopu infekcije HIV-om/AIDS-om i hepatitisom povezanim s uporabom injekcijskih droga. U 2016. godini se broj umrlih od predoziranja smanjio na 26, u odnosu na 40 samo godinu dana ranije.

Jedino što većina stranaca zna o portugalskim zakonima jeste da su sve droge dekriminalizirane za osobnu upotrebu. Međutim, ono što većina ne razumije je da su i dalje sve droge, osim duhana i alkohola, ilegalne. Ako vas policija nađe s drogom, bit ćete uhapšeni i odvedeni u policijsku stanicu gdje će se droga vagati. Ukoliko je količina droge koju posjedujete veća od strogo utvrđenih graničnih količina – koje su dizajnirane kao desetodnevna opskrba za osobnu upotrebu, 25 grama marihuane, 5 grama smole kanabisa, 2 grama kokaina ili 1 gram ekstazija ili heroina – možete biti optuženi da ste diler. Ukoliko se to na sudu potvrdi, možete dobiti zatvorsku kaznu između jedne i četrnaest godina.

Ako je količina manja od ograničena, sutradan ćete biti poslani Komisiji za suzbijanje ovisnosti o drogama – čak i ako ste turist. Tamo će vas intervjuirati psiholog ili socijalni radnih prije nego što se pojavite pred tročlanim panelom koji će vam ponuditi prijedloge za zaustavljanje vašeg korištenja opijata. Odatle ćete biti prebačeni do svih usluga pomoći na koje pristanete. Ako ipak odbijete pomoć od vas se može zatražiti da radite u zajednici, a može se dogoditi da platite i novčanu kaznu, čak i da dođe do oduzimanja i prodavanja vaše imovine kako bi se platila tražena novčana kazna.

To je razlog zašto Goulão uvijek naglašava da uspjeh Portugala nije zbog dekriminalizacije, nego zato što se njegova zemlja od 2001. godine obvezala pružiti sve što je građanima potrebno da bi bili zdraviji i što više uključeni u društvo.

"Dekriminalizacija nije magično rješenje", rekao je. "Ako samo dekriminalizirate drogu i ne učinite ništa drugo, stvari će se pogoršati. Najvažniji dio je besplatno pružanje pomoći svima kojima je potrebna. To nam je bio prvi cilj".

U osnovi svih politika je nacionalno uvjerenje da je ovisnost kronična, ponavljajuća bolest koja se najbolje rješava kroz liječenje, a ne u zatvoru. "Naš pristup temelji se na poštovanju", objasnio je Goulão. "Ono je inkrementalno. Naš sustav funkcionira tako što pita građane što im možemo dati u određenom trenutku. Ukoliko je riječ o potpunom ovisniku, ne mogu ga privući silom volje".

Portugal je otvorio putove zdravlju koji se ne temelje na kazni, a to je zahtijevalo ulaganja u usluge liječenja i oporavka i uspostavljanja mreže koja će pravovremeno povezati građane s onim što im je potrebno, bilo da je to vanbolničko savjetovanje, vrijeme u detoks centru ili komune. To je značilo da se portugalska vlada dugoročno obvezala osigurati te usluge svim građanima. A onda je došlo do ekonomskog kraha i velike gospodarske krize 2008. godine.

Kao jedna od najsiromašnijih europskih zemalja prije 2008. godine, Portugal je nakon globalne ekonomske krize postao nesolventan. Pomoć od 115 milijardi dolara koju je dobio od MMF-a i Europske unije, podrazumijevala je ispunjavanje određenih uvjeta. Vlada je morala povećati poreze i smanjiti potrošnju. Ipak, usluge liječenja i oporavka od ovisnosti su iz toga izašle gotovo nedirnute.

Zbog procvata turizma portugalsko se gospodarstvo oporavlja. Koalicijska je vlada prošle godine uspjela smanjiti potrošnju za 30% u većini područja, s izuzetkom liječenja i oporavka od ovisnosti.

"Imali smo smanjenja od 10% jer smo uspjeli objasniti političarima da će nas povlačenje investicija kasnije puno više koštati", rekao je Goulão. "Morali smo žrtvovati neke stvari – studije, istraživanja i ankete. Ali zadržali smo zdravstvene i ustanove za liječenje".

To pokazuje koliko su portugalski političari, građani pa čak i bankari daleko došli u razumijevanju onoga što je u toj zemlji postignuto.

Državna politika o opijatima ne samo da je spasila živote, nego i štedi portugalski novac. Kroz prvih pet godina od uvođenja novog zakona socijalni troškovi povezani sa zloupotrebom droga smanjili su se za 12%, pokazalo je istraživanje iz 2014. godine, objavljeno u International Journal of Drug Policy. Kroz prvih deset godina, ušteda troškova porasla je na 18%. Ta smanjenja podrazumijevaju zdravstvene troškove zbog upotrebe droge, smrtne slučajeve zbog predoziranja, ali i uštede pravnog sustava kada su u pitanju zločini povezani s drogom i smanjenja broja pojedinaca koji su u zatvoru zbog zločina povezanih s drogom.

Naravno, to nije bilo jasno odmah na početku. Tako su Ujedinjeni narodi 2001. godine Portugalu zaprijetili sankcijama, kako bi ga kaznili zbog dekriminalizacije, a neki su u Europskoj uniji prijetili zatvaranjem granica. Prve naznake promjena bile su vidljive već 2002. godine. Ljevičarska stranka koja je donijela promjene je poražena, ali nova se desničarska vlada odlučila držati istog zakona jer su prvi pokazatelji poboljšanja stanja već bili primjetni.

Danas je Antonio Guterres, premijer koji je odobrio ovu politku, glavni tajnik UN-a, a Norveška je jedna od zemalja koja će slijediti portugalski model.

"Naš je prvi cilj pomoći ljudima da vrate svoje dostojanstvo", kaže Goulão. "Ovisnici će učiniti bilo što kako bi došli do svoje dnevne doze. Ne mogu od njih tražiti da se ponašaju kao slobodni građani". Zato je prvi zadatak dobiti ono što Goulão opisuje kao "potrebne alate za državljanstvo – osobnu i zdravstvenu iskaznicu".

Ako su u pitanju ovisnici o heroinu, imat će mogućnost upisa u program supstitucije opioida kako bi mogli dobiti metadon ili buprenorfin za smanjivanje želje dok ne dođu do sljedećeg koraka. Jednom kada se stabiliziraju "od njih mogu tražiti više, ali uvijek im pomažemo s tim novim ciljevima".

Medicinska marihuana legalizirana je u Portugalu prošle godine u lipnju. Samo pomisao na legalizaciju marihuane u rekreativne svrhe je anatema. Nijedan ovisnik otvoreno ne ubrizgava heroin ili puši i udiše nezakonite tvari, a ne postoji ni tržište droga na kojem trgovci otvoreno prodaju. Još nije pronađen fentanil u nedozvoljenim drogama. Dakle, nema potrebe za davanjem naloksona, kao ni za šatorima za liječenje ili specijalnim savjetovalištima za hitne slučajeve.

Do srpnja prošle godine nije bilo mjesta za ubrizgavanje droga pod nadzorom, a tog su mjeseca otvorena tri takva mjesta – dva u Lisabonu i jedan u Portu, drugom najvećem gradu u Portugalu.

Na pitanje što bi učinili da vide da netko prodaje ili koristi drogu u javnosti, većina građana kaže da bi im rekli ili da to čine negdje drugo ili da će pozvati policiju u nadi da će korisnik biti primoran na liječenje i oporavak.

Postoji i nacionalni program zamjene opijata koji ovisnicima nudi besplatan metadon kao sredstvo za stabilizaciju i korak prije liječenja. Kombi za dijeljenje metadona kruži gradom po stalnom rasporedu za one ovisnike čiji liječnici ne dopuštaju uzimanje višestrukih doza za ponijeti. Unatoč laganom pristupu nadomjesnoj terapiji opijatima, upotreba je stabilna, uz blagi pad primjetan 2016. godine na 16.368 osoba. To pokazuje padajući trend u ovisnosti o drogama.

Apstinencija – potpuni prestanak bilo kojeg oblika ilegalne upotrebe droga – dugoročni je cilj svim ovisnicima, kažu Goulão i Nuno Capaz, potpredsjednik Lisabonske komisije za odvraćanje od uporabe droge. Međutim, obojica priznaju da to možda nije moguće za sve ovisnike.

"Portugalski sustav nije savršen", kaže Goulão. "Ali vjerujem da imamo alate da odgovorimo na ove izazove". Jedan od takvih izazova je i kako se nositi s tisućama bivših ovisnika o heroinu koji se u starijoj životnoj dobi vraćaju drogi. "Prije dvadeset godina bilo je nemoguće pronaći posao za ljude koji su u završnoj fazi liječenja od ovisnosti. Bilo je puno malih i mikro tvrtki koje smo uvjeravali da zaposle te ljude".

Tvrtke koje bi to ispoštovale, imale bi porezne olakšice i pomoć države s plaćama. Ovisnici bi u procesu oporavka imali pristup terapeutu koji bi im bio dostupan za pomoć i motiviranje. Međutim, od 2008. naovamo, dio tih tvrtki je zatvoren. Vladine subvencije nestale su u ograničenom smanjenju troškova jer nisu bile izravno povezane s liječenjem i oporavkom od ovisnosti. "Održivost takvih programa je problematičan. Ti ljudi su izgubili svoje nove živote. Srušili su se poput kule od karata i ponovno se počeli drogirati. Dakle, više nisu toliko sigurni u naš sustav skrbi", tvrdi Goulão. "Sada otvaramo mjesta za ubrizgavanje pod nadzorom, jer više ne prihvaćaju naše pozive za liječenje".


Piše: Daphne Bramham za Vancouver Sun

Prevela: Ružica Ereš