Sascha Baron Cohen o opasnostima društvenih medija

Opisujući Facebook kao "najveći propagandni stroj u povijesti", Cohen tvrdi da bi ova tvrtka, koja ne provjerava istinitost političkih oglašavanja na svojoj stranici, omogućila Hitleru da vodi propagandu na svojoj platformi da je postojala u to vrijeme.

AUTOR: The Guardian
OBJAVLJENO: 29.11.19 u 17:04
http://bit.ly/2OurEpg
U govoru na Anti-Defamation League (ADL) konferenciji, glumac i komičar Sascha Baron Cohen napao je Facebook i druge platforme društvenih medija zbog omogućavanja širenja govora mržnje i dezinformacija.

Govor je bio direktan i iskren, a glumac je ovaj put pred javnost istupio osobno, a ne kao jedan od mnogih satiričnih likova.

Opisujući Facebook kao "najveći propagandni stroj u povijesti", Cohen tvrdi da bi ova tvrtka, koja ne provjerava istinitost političkih oglašavanja na svojoj stranici, omogućila Hitleru da vodi propagandu na svojoj platformi da je postojala u to vrijeme.

Cijeli govor Sache Barona Cohena donosi The Guardian.

"Hvala ADL-u na ovom priznanju i hvala za vaš rad u borbi protiv rasizma, mržnje i bahatosti. Da budem jasan, kad kažem "rasizam, mržnja i bahatost", ne mislim na pse Stephena Millera.

Razumijem da se neki od vas pitaju što jedan komičar ima raditi na jednoj ovakvoj konferenciji. I ja se pitam. Proveo sam posljednja dva desetljeća u ulozi. Zapravo, ovo je prvi put da stojim pred ljudima kao svoj najpopularniji lik – Sascha Baron Cohen, i moram priznati, zastrašujući je osjećaj.

Svjestan sam i da je moja prisutnost ovdje neočekivana i iz drugog razloga. Ponekad su neki kritičari rekli da moj humor riskira pojačavanje postojećih stereotipa.

Istina je da sam se cijeli život borio protiv predrasuda i netolerancije. Kao tinejdžer u Velikoj Britaniji marširao sam protiv fašističkog Nacionalnog fronta i za ukidanje aparthejda. Dok sam bio student, putovao sam Amerikom i napisao referat o pokretu za građanska prava, uz pomoć arhiva ADL-a. Kao komičar pokušao sam svojim likovima natjerati ljude da promisle o tome u što zapravo vjeruju, uključujući i njihove predrasude.

Ne tvrdim da je sve što sam učinio bilo za viši cilj. Da, neka od mojih ostvarenja, u redu, vjerojatno pola njih bila su infantilna, a druga polovina potpuno djetinjasta. Priznajem, nisam donio ništa prosvietljujuće – kao Borat iz Kazahstana, prvi "fake news" novinar koji je trčao prostorijama konferencije hipotekarnih posrednika potpuno obnažen.

Ali, kada je Borat uspio natjerati čitav bar u Arizoni da u glas pjeva "Baci Židova u bunar", to je otkrilo ravnodušnost ljudi prema antisemitizmu. Kada sam, kao Bruno, austrijski modni guru, poljubio drugog muškarca u bokserskom ringu u Arkansasu, umalo pokrenuvši nerede, pokazao sam nasilni potencijal homofobije. Prerušen u "ultra-woke" investitora predložio sam izgradnju džamije u jednoj maloj američkoj zajednici, tjerajući stanovnika da otvoreno kaže "Ja sam rasista, i protiv muslimana sam" te time pokazao koliko je prihvaćena islamofobija.

Zbog toga cijenim priliku da budem ovdje s vama. Danas s širom svijeta demagozi obraćaju našim najgorim instinktima. Teorije zavjere šire se mainstream medijima. Kao da se Doba razuma, era dokaza i argumentiranih rasprava završava, a znanje je delegitimizirano i znanstveni konsenzus je odbačen. Demokracija, koja zavisi o "zajedničkim istinama" je u povlačenju, a autokracija, koja zavisi o "zajedničkim lažima", je u porastu. Zločini iz mržnje rastu, kao i ubilački napadi na vjerske i etničke manjine.

Što je sve zajedničko ovim opasnim trendovima? Ja sam samo komičar i glumac, nisam intelektualac. No, jedna stvar mi je prilično jasna. Svu ovu mržnju i nasilje olakšava nekoliko internetskih tvrtki koje predstavljaju najveći propagandni stroj u povijesti čovječanstva.

Najveći propagandni stroj u povijesti!

Razmislite. Facebook, YouTube, Google, Twitter i drugi – utječu na milijarde ljudi. Njihovi algoritmi ovise o namjernom pojačavanju sadržaja koji korisnike zanimaju – pričama koje se "sviđaju" našim osnovnim instinktima i koje izazivaju bijes i strah. Zbog toga je milijarde puta YouTube preporučio videozapise teoretičara zavjera Alexa Jonesa. Zbog toga lažne vijesti nadmašuju prave vijesti, jer studije pokazuju da se laži šire brže od istine. I ne čudi što je najveći propagandni stroj u povijesti proširio najstariju teoriju zavjere – laž da su Židovi nekako opasni. Kao što u jednom naslovu novina piše "Samo razmislite što bi Goebbels mogao učiniti uz pomoć Facebooka".

Na internetu se sve može činiti jednako legitimnim. Breitbart nalikuje BBC-u. Protokoli Sionskih mudraca (antisemitski spisi) na internetu izgledaju jednako uvjerljivo kao i izvješće ADL-a. Iskazi luđaka izgledaju jednako vjerodostojno kao i pronalasci dobitnika Nobelovih nagrada. Izgleda da smo izgubili zajednički smisao osnovnih činjenica o kojima ovisi demokracija.

Kada sam, kao rap gangster Ali G, intervjuirao astronauta Buzz Aldrina i pitao ga "Kakav je osjećaj hodati po Suncu?", šala je djelovala, jer smo i mi, i publika, dijelili iste činjenice. Ako vjerujete da je slijetanje na mjesec bilo lažirano, šala vam nije smiješna.

Kada se Borat u Arizoni složio sa stavom da "Židovi kontroliraju svačiji novac i nikad ga ne vraćaju", šala je djelovala jer je publika podijelila činjenicu da je prikazivanje Židova kao škrtih teorija zavjere koja potiče iz srednjeg vijeka.

Ali kada se zahvaljujući društvenim medijima teorije zavjere prošire, one lako okupljaju radikalne skupine, lakše se strane obavještajne agencije upliću u političku situaciju države, a u zemljama poput Mjanmara lakše je počiniti genocid nad Rohingya narodom.

Zapravo,prilično je šokantno koliko je lako teorije zavjere pretvoriti u nasilje. U svojoj posljednjoj emisiji What Is America, pronašao sam obrazovanog, mladog, normalnog momka koji je marljivo radio, ali koji je na društvenim mrežama dijelio mnoge teorije zavjere koje je predsjednik Trump, putem Twittera, proširio više od 1.700 puta, svojim pratiteljima, kojih ima oko 67 milijuna. Predsjednik je čak na Twitteru napisao da razmišlja o etiketiranju ANTIFA-e kao terorističke organizacije.

Prerušen u izraelskog stručnjaka za borbu protiv terorizma, kao pukovnik Erran Morad, rekao sam voditelju intervjua da je ANTIFA planirala ubaciti hormone u dječje pelene na Ženskom prosvjedu u San Franciscu, kao bi ih "učinila transrodnima". Povjerovao mi je.

Nagovorio sam ga da za vrijeme prosvjeda postavi male uređaje na tri nedužne osobe i objasnio sam da pritiskom na gumb može izazvati eksploziju koja bi ih sve pobila. Naravno, nisam postavio prave eksplozive, ali on je mislio da su pravi. Htio sam vidjeti – bi li on to sve učinio?

Odgovor je bio – da. Pritisnuo je gumb i mislio da je zapravo ubio tri osobe. Voltaire je bio u pravu "Oni koji vas mogu natjerati da vjerujete u apsurde, mogu vas natjerati da počinite zvjerstva."

I društveni mediji dopuštaju autoritetima da gurnu apsurde među milijarde ljudi.

U njihovu obranu, ove društvene platforme jesu poduzele neke korake kako bi smanjile mržnju i zavjere na svojim stranicama, ali ti koraci su uglavnom površni.

Danas govorim zato što vjerujem da su naše pluralističke demokracije pred propašću te da bi sljedećih 12 mjeseci i uloga društvenih medija mogli biti presudni. Britanski glasači izaći će na birališta, dok teoretičari zavjera na internetu promoviraju groznu teoriju o "velikoj zamjeni" prema kojoj bijele kršćane namjerno zamjenjuju muslimanski imigranti. Amerikanci će birati predsjednika, dok trolovi i botovi održavaju odvratnu laž o "latino invaziji". Nakon godina YouTube videozapisa koji klimatske promjene nazivaju lažima, SAD je već na putu da se službeno povuče iz Pariških sporazuma i to traje već godinu dana. Kanalizacija mržnje i groznih teorija zavjere prijeti demokraciji i našem planetu i ovo nikako ne može biti ono što su tvorci interneta prvotno imali na umu kao cilj.

Vjerujem da je vrijeme za temeljnu analizu društvenih medija koji šire mržnju, zavjere i laži. Prošlog mjeseca Mark Zuckerberg, vlasnik Facebooka, održao je govor koji je, što nije iznenađujuće, upozorio protiv novih zakona i propisa koji su vezani za tvrtke poput njegove. Neki od njegovih argumenata bili su jednostavno apsurdni.

Prvo, Zuckerberg je čitav problem pokušao prikazati kao "izbor.. u vezi slobode izražavanja". To je smiješno. Ovdje se ne radi o ograničavanju nečije slobode govora. Riječ je o pružanju najveće platforme ljudima, uključujući i neke od najgorih ljudi na zemlji, kojom mogu doprijeti do čak trećine planeta. Sloboda govora nije sloboda dosega. Nažalost, uvijek će biti rasista, mizoginista, antisemita i zlostavljača djece. Ali, mislim da bi smo se svi mogli složiti da radikalima i pedofilima ne bismo trebali davati medijski prostor kako bismo pojačali preglede na stranicima a njima omogućili da traže svoje žrtve.

Drugo, Zuckerberg je tvrdio da bi novo ograničenje onoga što se objavljuje na društvenim medijima bila "kočnica za slobodu izražavanja". Ovo je potpuna glupost. Prvi amandman kaže da "Kongres neće donijeti zakon" koji guši slobodu govora, ali to se ne odnosi na privatne tvrtke poput Facebooka. Ne tražimo od ovih kompanija da određuju granice slobode govora. Mi smo želimo da budu odgovorni vlasnici svojih kompanija.

Ako neonacist dođe u restoran i počne prijetiti drugim mušterijama te kaže da želi ubiti Židove, da li bi vlasnik restorana trebao da mu posluži jelo? Naravno da ne! Vlasnik restorana ima zakonsko pravo i rekao bih, moralnu obavezu, da istjera tog nacista. Isto to pravo imaju i internetske tvrtke.

Treće, činilo se da je Zuckerberg regulaciju tvrtki poput njegove izjednačio s postupcima "najrepresivnijih društava". Nevjerojatno. Ovo čujemo od jednog od šest ljudi koji odlučuju o tome koje podatke će vidjet koliko korisnika. Zuckerberg na Facebooku, Sundar Pichai na Googleu, u matičnoj tvrtki Alphabet Larry Page i Sergey Brin, na YouTubeu Brinova bivša šogorica Susan Wojcicki i Jack Dorosey na Twitteru.

Silicijska šestorka – svi milijarderi, svi Amerikanci – više im je stalo do unaprijeđenja cijene dionica nego do zaštite demokracije. Ovo je ideološki imperijalizam – šest neizabranih pojedinaca iz Silikonske doline nameću svoju viziju ostatku svijeta, neuporedivo s bilo kojom vladom ponašaju se kao da su iznad zakona. Kao da živimo u Rimskom Carstvu, a Mark Zuckerberg je Cezar. To bi barem objasnilo njegovu frizuru.

Evo ideje. Umjesto da Silicijska šestorka odlučuje o sudbini svijeta, neka naši izabrani predstavnici, koje bira narod, imaju bar malo utjecaja.

Četvrto, Zuckerberg govori o tome da pozdravlja "raznolikost ideja", a prošle godine dao nam je primjer. Rekao je da su postovi koji negiraju holokaust za njega "duboko uvredljivi", ali nije smatrao da ih Facebook treba ukloniti jer "misli da postoje stvari zbog kojih različiti ljudi pogrešno razumiju". U ovom trenutku, na Facebooku još uvijek postoje ljudi koji negiraju holokaust, a Google vas jednostavnim klikom vodi na mjesta gdje se o tome govori. Jedan od čelnika Googlea jednom mi je rekao da sve te stranice pokazuju samo "obje strane" problema. Ovo je ludilo.

Citirat ću Edwarda R. Murrowa: "Čovjek ne može prihvatiti da u svakoj priči postoje dvije jednake logične strane u jednoj raspravi". Imamo milione dokaza o holokaustu – on je povijesna činjenica. A negirati to nije neko slučajno mišljenje. Oni koji negiraju holokaust žele potaknuti još jedan.

Ipak, Zuckerberg kaže da bi "ljudi trebali odlučiti što je vjerodostojno, a ne tehnološke tvrtke". Ali, u vrijeme kada dvije trećine milenijalaca kažu da nisu čuli za Auschwitz, kako bi mogli znati što je "vjerodostojno"? Kako bi trebali oni znati da je laž – laž?

Objektivna istina postoji. Činjenice postoje. A ako te tvrtke stvarno žele napraviti razliku, trebale bi angažirati dovoljno zaposlenika da stvarno nadgledaju što se događa, surađuju sa organizacijama poput ADL-a, inzistiraju na činjenicama i očiste svoje platforme od laži.

Peto, kada se govorilo o samim teškoćama uklanjanja sadržaja, Zuckerberg je pitao "gdje povući granicu?" Da, povlačenje granice može biti teško, ali ono što on zapravo hoće da kaže jeste da je "uklanjanje zavjera i laži je jednostavno preskupo".

Ovo su najbogatije tvrtke na svijetu za koje rade najbolji tehničari. Ako žele, mogli bi riješiti ovaj problem. Twitter bi mogao uvesti algoritam za uklanjanje rasističkog govora mržnje, ali navodno nije zato jer bi to sa platforme izbacilo neke vrlo ugledne političare! Možda to i nije tako loša stvar! Istina je da se tvrtke neće temeljno promijeniti jer se njihov cijeli poslovni model oslanja na povećanje angažmana, a taj angažman najviše potiču laži, strah i bijes.

Vrijeme je da ove kompanije konačno nazovemo pravim imenom – najvećim izdavačima u povijesti. Evo ideje i za njih: pridržavati se osnovnih standarda praksi, baš kao što to svaki dan čine novine, časopisi i TV vijesti. Imamo standarde i prakse u televiziji i filmovima; postoje određene stvari koje ne možemo reći ili učiniti. U Engleskoj su mi rekli da Ali G ne može psovati u emisijama koje se emitiraju prije 21 sat. Ovdje u SAD-u, Motion Picture Association of America regulira i ocjenjuje ono što gledamo. Cenzurirali su dijelove mojih filmova i natjerali me da ispoštujem standarde. Ako postoje standardi i prakse za ono što kinematografi i televizijski kanali mogu prikazati, onda bi se sigurno i platforme na kojima su milioni ljudi morale pridržavati osnovnih standarda i praksi.

Uzmimo za primjer političko oglašavanje. Srećom, Twitter ih je potpuno zabranio, a Google također uvodi neke izmjene. Ali, ako platite, Facebook će pokrenuti bilo koji politički oglas koji želite, čak i ako je u pitanju laž. Čak će vam pomoći da do najsitnijih detalja odaberete skupine ljudi kojima želite prikazati oglas, radi postizanja maksimalnog učinka. Prema toj logici, da je Facebook postojao 1930-ih, Hitler bi svoje "konačno rješenje židovskog pitanja" mogao oglašavati na Facebooku.

Dakle, evo dobrog savjeta za Facebook: počnite provjeravati političke oglase prije nego što ih pokrenete, mikro-targetirane ciljane laži ukinite odmah, a kada su oglasi lažni, vratite autoru novac i nemojte ih objaviti.

Još jedan savjet: usporite. Svaki pojedinačni post ne mora odmah biti objavljen. Oscar Wilde je jednom rekao da "živimo u vremenu u kojem su nepotrebne stvari naša jedina potreba". Ali, je li svaka misao i videozapis odmah objavljen na mreži, čak iako rasistički, zločinački ili ubilački, zaista potreba? Naravno da ne!

Ubojica koji je masakrirao muslimane na Novom Zelandu uživo je prenosio svoj zločin na Facebooku. Snimak se zatim proširio internetom vjerojatno milionima puta. Bio je to snuff film koji su nam donijeli društveni mediji. Zašto ne možemo odgoditi objavljivanje, tako da se može zaustaviti objavljivanje traumatičnih sadržaja?

Konačno, Zuckerberg je rekao da društvene platforme trebaju "ispuniti svoje odgovornosti", ali on uopće ne govori o tome što bi se trebalo dogoditi kada one to ne urade. Do sada je već sasvim jasno, ne možemo vjerovati da će one regulirati same sebe. Kao i kod industrijske revolucije, vrijeme je da regulacija i zakonodavstvo suzbiju pohlepu tih tehnoloških pljačkaša.

U svakoj drugoj industriji tvrtka može snositi posljedice za štetu koju napravi njen proizvod. Kada motor eksplodira, ili ne radi sigurnosni pojas, automobilske tvrtke povuku tisuće automobila i gube milijarde dolara. U redu je isto tako reći Facebooku, YouTubeu i Twitteru: vaš proizvod je neispravan, dužni ste ga popraviti, bez obzira koliko to košta i bez obzira koliko moderatora trebate zaposliti.

U svakoj drugoj industriji može se tužiti za nanesenu štetu. Izdavače se tuži za klevetu. Tužili su me mnogo puta! Trenutno me tuži netko čije ime neću spomenuti jer bi me mogao opet tužiti! No, društvene medijske tvrtke u velikoj su mjeri zaštićene "člankom 230" od odgovornosti za sadržaj koji objavljuju njihovi korisnici – bez obzira koliko to bilo nepristojno. Apsurdno!

Srećom, internetske tvrtke se sada mogu smatrati odgovornima za pedofile koji koriste njihove platforme da namamljuju djecu. Smatrajmo ih i odgovornim za one koji njihovu platformu koriste za poticanje masovnih ubojstava djece zbog njihove rase ili religije. Možda novčane kazne nisu dovoljne. Možda je vrijeme da kažemo Marku Zuckerbergu i izvršnim direktorima drugih tvrtki: već ste dozvolili da se jedna strana sila miješa u naše izbore, već ste omogućili jedan genocid u Mjanmaru, učinite to ponovno i idete u zatvor.

Na kraju se sve svodi na to kakav svijet želimo. U svom govoru Zuckerberg je rekao da je jedan od njegovih glavnih ciljeva "podržati što je moguće više definiciju slobode izražavanja". Ipak, naše slobode nisu same sebi svrha, one su i sredstvo za drugi cilj – kao što ovdje kažu u SAD-u, pravo na život, slobodu i potragu za srećom.

Ali danas tim pravima prijeti mržnja, zavjere i laži!

Dopustite da vam ostavim prijedlog drugačijeg cilja za društvo. Krajnji cilj društva trebao bi biti osigurati da ljudi ne budu meta, ne budu maltretirani i ubijeni zbog toga tko su, odakle dolaze, koga vole i na koji način se mole.

Ako to postavimo kao svoj cilj, ako damo prednost istini nad lažima, toleranciji nad predrasudama, empatiji nad ravnodušnosti i stručnjacima nad šarlatanima – onda možda, samo možda, možemo zaustaviti najveći propagandni stroj u povijesti i možemo spasiti demokraciju. Još uvijek možemo imati mjesto za slobodu govora i slobodu izražavanja, i što je najvažnije, moje šale će i dalje biti smiješne.

Puno hvala svima."


Prevela: Ružica Ereš