Vrijeme je da odbacimo mit o 'plemenitom' lovcu-sakupljaču

U kaosu uništavanja okoliša, otuđenja i tjeskobe prouzrokovanih neuspjelim obećanjima kapitalizma, i kako znanje o tim pitanjima postaje sve raširenije, od ovih lovaca-sakupljača tražimo da nam daju odgovore i suprotstave se svemu što uzrokuje naše patnje. To je "egzotizacija". Ona je i nepravedna i ironična. Istovremeno dok cijenimo ideju plemenitog divljaka, mi nastavljamo doprinositi globalnim procesima klimatske krize, robne trgovine i ekstraktivne industrije koja pljačka njihova sredstva za život.

AUTOR: Alice Rudge/The Guardian
OBJAVLJENO: 02.12.19 u 15:48
http://bit.ly/37UbOfz
Puni brodovi turista pristižu u domove lovaca-sakupljača naroda Batek u Maleziji. Na zahtjev turističkih vodiča, ljudi naroda Batek žurno skrivaju televizore, mobilne telefone i radio uređaje. "Turisti to ne vole vidjeti", objašnjavaju.

Kao antropologinja koja dugi niz godina provodi terenska istraživanja s Batecima, upoznala sam se s tim uobičajenim očekivanjima postavljenim prema lovcima-sakupljačima.

Teško je reći koliko takvih društava ima na svijetu. Postoji opći nedostatak demografskih podataka, a granica između toga tko se smatra, a tko se ne smatra lovcima-sakupljačima nije uvijek jasna.

Postoje također različiti tipovi takvih društava, od Batek naroda u Maleziji do Mbendjele u Kongu ili filipinskih Aeta. Njihove prakse mogu varirati, ali popularna očekivanja o tomu kakvi bi trebali biti su fiksna.

Ona se često oslanjaju na pretpostavku da su današnji ljudi, u suštini, pretpovijesni lovci-sakupljači zarobljeni u modernom životu i da je ta neusklađenost uzrok svih naših boljki. U želji za protuotrovom, promatramo moderne lovce-sakupljače, pomiješamo ih s prapovijesnim reliktima i fetišiziramo ih kao "plemenito divljaštvo": idealan prikaz jednostavnosti i sreće. U konačnici, to više otkriva o nama i našim potrebama nego o njima.

Postajem sve svjesnija da su u Velikoj Britaniji još uvijek aktualna dva rana moderna razumijevanja lovaca-sakupljača, nastala tijekom europske kolonijalne ekspanzije. Prvi je Rousseauov pogled na iskonskog čovjeka koji postoji u jednostavnom "prirodnom stanju", sretan jer ima malo želja. Drugo je Hobbesovo gledište da je predmoderni život bio "gadan, brutalan i kratak" – hvala bogu za "civilizaciju".

U oba slučaja pretpostavka je da amorfni lovac-sakuplač iz prošlosti ili sadašnjosti predstavlja manje složen način postojanja. Ovo je pogrdno, ali postojano uvjerenje. Jedna nedavna književna recenzija, objavljena u časopisu London Review of Books, piše kako je ovaj narod "tragao za hranom, lovio, jeo i kretao se kroz šumu na jedini način na koji su znali, a onda su umrli". U samo jednom zamahu, narodu Penan uskraćena je svaka naznaka ljudskog roda bilo kakve radosti, želja, nada ili čak slobodne volje. Umjesto toga njihovi se životi svode na nepromišljeno, prosto preživljavanje.

Sličan trop prevladava i u popularnim medijima. Kontaktirali su me TV producenti i producentice koji žele snimiti Bateke za dokumentarne ili imerzivne reality emisije. Jedna od njih rekla je da, budući da Bateci žive poprilično blizu malih gradova, ne bi bili dovoljno "autentični" za njezinu emisiju. Živjeti s njima bilo bi "više kao odmor nego kao pravo iskustvo". Bilo je nejasno kako Bateci mogu biti išta autentičniji, s obzirom na to da su Bateci. Emisija nikad nije napravljena.

Aktivnosti u stilu lovaca-sakupljača predstavljene su i kao način promicanja usredotočene svjesnosti. Pomoć ljudima koji pate od anksioznosti je legitiman, ali nesvjesna implikacija je to da su lovci-sakupljači toliko jednostavni da na njih ne utječu anksioznosti suvremenog života. Ovaj se zaključak može proširiti i na zdravlje: kad bismo samo prihvatili tzv. Paleo dijetu i odbacili svu prerađenu hranu, i mi bismo mogli biti u formi i zdravi, poput lovaca-sakupljača.

Kada se lovci-sakupljači drže kao protuotrov suvremenom životu, modernost postaje stvar iz koje su oni isključeni. Ipak, oni postoje na istom planetu kao i svi drugi – i s jednakim pravom na ljudsko dostojanstvo.

U kaosu uništavanja okoliša, otuđenja i tjeskobe prouzrokovanih neuspjelim obećanjima kapitalizma, i kako znanje o tim pitanjima postaje sve raširenije, od ovih lovaca-sakupljača tražimo da nam daju odgovore i suprotstave se svemu što uzrokuje naše patnje. To je "egzotizacija". Ona je i nepravedna i ironična. Istovremeno dok cijenimo ideju plemenitog divljaka, mi nastavljamo doprinositi globalnim procesima klimatske krize, robne trgovine i ekstraktivne industrije koja pljačka njihova sredstva za život.

Često su upravo oni ti koji najviše trpe posljedice nemilosrdnog kapitalističkog uništavanja okoliša. U cijelom svijetu izloženi su diskriminaciji, nasilnom i ilegalnom oduzimanju zemljišta kao i prijetnjama za njihovo zdravlje i dobrobit.

Umjesto da se krenemo hraniti Paleo prehranom, trebali bismo pažljivo osluškivati niz drugih iskustava lovaca-sakupljača o tome kako oni žele živjeti, o pritiscima s kojima se suočavaju, kao i njihovo raznoliko i detaljno znanje o raznim vrstama pitanja, uključujući ekonomiju, jednakost, očuvanje i zaštitu okoliša. Ali od njih ne možemo očekivati da odgovore na probleme koje nisu uzrokovali. Ono što moramo učiniti je slušati ih pod njihovim uvjetima i odlučno se oduprijeti obrascima iskorištavanja resursa i potrošnje koji su prijetnja ljudskoj raznolikosti.

Dok se turisti šetaju stazom do kampa, nekoliko Batek muškaraca odlučilo je tko će obaviti demonstraciju. Jedan od mladića ponudio se da demonstrira paljenje vatre. Vatra se nije uhvatila na drvu za potpalu, vodič se nasmijao. Na engleskom je rekao britanskim turistima: "Još se neće moći vjenčati. Muškarac Batek mora pokazati da može zapaliti vatru prije nego što mu se dozvoli vjenčanje". To je izmišljotina. Jedan od vodiča puhnuo je u cijev napravljenu od bambusa, proizvevši prodoran zvižduk. Rekao je da "to rade Bateci tijekom lova kako bi namamili majmune". Jedna od žena prasnula je u smijeh i šapnula mi: "Da lovac to učini, svi majmuni bi pobjegli".

Zadovoljni turisti kreću kući, puneći svoje blogove autentičnim iskustvima ljudi koji žive "tako jednostavno". Kao što je antropolog Tim Ingold rekao: "Da [lovci-sakupljači] ne postoje, sigurno bi ih morali izmisliti". Ustvari, ljudi ih svakako izmišljaju.


Piše Alice Rudge za The Guardian
Prevela: Ružica Ereš