Pretilost je za kapitaliste znak uspjeha

Pretilost je glavno dostignuće prehrambenih kompanija. Ne moraju plaćati troškove zdravlja zbog pretilosti cijelog društva. Oni samo ostvaruju profit na društvu koje se neprestano deblja i jede prekomjerno prerađene, nutritivno neispravne proizvode koje nam prodaju "dobar osjećaj".

AUTOR: Tina Dupuy/The Huffington Post
OBJAVLJENO: 17.12.19 u 16:00
http://bit.ly/2PYrFRS
Ako uzmemo one s prekomjernom težinom i pretile zajedno, prema časopisu Američkog medicinskog udruženja, oko 70% Amerikanaca je debelo – odnosno, tri od četiri osobe u SAD-u, što je ogromna većina.

Ako govorimo o ovoj kugi zbog koje će nove generacije umirati u mlađoj dobi od svojih roditelja, uvijek pokazujemo prstima prema "lošem izboru" koji debeli ljudi prave. Krivi se žrtva, a ne problem ili biznis. To je otrcano razmišljanje koje se često izgovara, a rijetko se promišlja o njemu. A još uvijek smo debeli.

Ako je u pitanju 2% stanovništva onda to može biti pitanje osobne odgovornosti. Na 70%, stvari su malo kompliciranije.

Ako ste kapitalist i mislite da je kapitalizam jedina stvar koja pokreće našu ekonomiju, date inovacije i stvara "sve što je dobro na svijetu", ako je to ono što Ameriku čini "američkom" – onda je pretilost super.

Ako je kapitalizam vrlina, debeli ljudi su sveci. Oni su dobri potrošači. Očito čine ono što bi trebali činiti – konzumirati.

Prehrambene kompanije odradile su dobar posao po načelima kapitalizma, stvarajući tako neodoljive proizvode – a mi im ne odolijevamo.

Dakle, prestanite kriviti debele ljude za ono na šta ih kompanije godinama nagovaraju. To je kao da uhodite nekoga godinama i onda zovnete policiju kada pristanu s vama izaći na spoj.

Ovaj tjedan završava deveta sezona NBC-ijevog reality showa The Biggest Loser. Kao osrednja trkačica uživam gledati emisije u kojima sudjeluju loši sportaši. U većini sportskih emisija elitni sportaši pokazuju svoje vještine. Koga briga? Gdje mi prosječni, manje sposobni sportaši možemo vidjeti sebe na TV-u? Naravno, u emisiji The Biggest Loser.

Ako gledate ovu emisiju, kao što to čine milijuni ljudi, to je u osnovi dvosatna reklama za pretile ljude. Treneri reklamiraju sponzorske proizvode u insceniranim scenama u kojima natjecatelji pitaju o zdravim obrocima, načinima spremanja zdravih obroka ili su znatiželjni o proizvodima koji se smatraju zdravim. Teretana je glavni sponzor; reklamira vlastitu marku Whey proteina i vlastitu igru Wii Fit. To je poput gledanja TOP Shop reklama uz pauze za reklame.

Neki natjecatelji glume zadovoljne kupce za tvrtke koje se oglašavaju u emisiji. "Učim kako donositi ispravne odluke", u stvari je dogmatska fraza ove emisije, a njen karakter je komercijalan jer ona ne obeshrabruje konzumiranje, već upravo suprotno. Je li The Biggest Loser spriječio epidemiju pretilosti u Americi? Ne, ali je od toga zaradio gomilu novca.

Pretilost i skriveni troškovi koji stoje iza nje klasični su primjer privatizacije zarade i kolektivizacije gubitaka. Što je prehrambena industrija uspješnija, to smo deblji i to više društvo mora apsorbirati te troškove. Američka vojska je, prema izvješćima, od 2005. godine odbila preko 48.000 regruta zbog pretilosti. A, ako ne mogu zadovoljiti kriterije vojske (26% tjelesne masnoće), vrlo vjerojatno neće zadovoljiti ni kriterije za prijem u hitne civilne službe.

Pretilost je glavno dostignuće prehrambenih kompanija. Ne moraju plaćati troškove zdravlja zbog pretilosti cijelog društva. Oni samo ostvaruju profit na društvu koje se neprestano deblja i jede prekomjerno prerađene, nutritivno neispravne proizvode koje nam prodaju "dobar osjećaj".

Jer, kao što je to slučaj sa stambenom krizom, neregulirani veliki poslovi mogu dovesti do katastrofa epskih razmjera. Baš kao i oni epski obroci za koje ćete priznati da su "loš izbor".


Piše Tina Dupuy za The Huffington Post
Prevela: Ružica Ereš