Vremeplov: Cigle od pepela

Nauka je na putu da lebdeći pepeo iz Termoelektrane “Tuzla“ i “crveni mulj“ iz Tvornice glinice “Birač“ u Zvorniku iskoristi kao građevinski materijal

AUTOR: Dino Šakanović
OBJAVLJENO: 19.06.16 u 10:39
http://bit.ly/2XnLRmH
Evo nas u radnoj sobi doktora inženjera Zijada Pašića, naučnog saradnika u SOUR-u “Igmin“ u Romanijskoj ulici u Tuzli. Na stolu epruvete, komadići "presovanog" pepela, grafikoni, brojke, opisi, potpisi. U ovom "čudu" brojnih predmeta naročito se izdvajaju fotografije čestica lebdećeg pepela iz Termoelektrane "Tuzla" i "crvenog mulja" iz Tvornice “Birač“ iz Zvornika. Uvećane su pomoću elektronskog mikroskopa za oko 2.300 puta. Izgledaju kao površina neke planete ili platno nadrealističkog slikara.

-Šta ovo znači, laički pitamo našeg domaćina, predusretljivog mladog naučnog radnika koji je prije nekoliko godina doktorirao na Zagrebačkom sveučilištu na tezi o iskorišćavanju pepela u građevinskoj industriji.

 - Ovo su rezultati laboratorijskih ispitivanja lebdećeg pepela i "crvenog mulja". Iskustva do kojih sam došao su značajna, jer se u ovim "otpacima" kriju neslućene mogućnosti da se iskorišćavaju kao sirovine u proizvodnji građevinskog materijala, kaže dr Zijad Pašić. Saznadosmo i nekoliko drugih podataka. Ovaj naučnik je prošle godine više od četiri mjeseca boravio u Bratislavi (Čehoslovačka) kao gost Slovačke akademije nauka. Iz Tuzle je uprtio pun kofer lebdećeg pepela iz Termoelektrane "Tuzla". Drugo koferče bilo je napunjeno "crvenim muljem" iz zvorničke glinice. To putavanje i boravak organizovani su u vidu specijalizacije s temom: mehanizmi i kinetička reakcija u području sintetskih hidrosilikata, a u okviru međunarodne razmjene naučnih kadrova u području tehnoloških nauka, jer je Pašić i nastavnik Tehnološkog fakulteta u Tuzli.

Izbor Bratislave za moju specijalizaciju nije slučajan, ističe dr inž. Zijad Pašić. Poznato je da čehoslovačka danas ima 12 fabrika gas-betona i da sedam koristi lebdeći pepeo kao osnovnu sirovinu. Mi u tuzlanskom bazenu imamo i termoelektranu i fabriku gas-betona (siporeksa). Udaljene su svega kilometar. Poznata je i činjenica da Termoelektrana "Tuzla" svakog dana "proizvede" oko 2.000 tona ledbećeg pepela.
-I šta ste dokazali u Bratislavi?                    

Naučnim ispitivanjima na Slovačkoj akademiji nauka (u kojoj se nalaze vodeći svjetski eksperti za ovu tematiku, među kojima i prof. dr inž. Zdenek Šauman, profesori Jambor, Petrovič i drugi), došli  smo do zaključka da se lebdeći pepeo Termoelektrane "Tuzla" može koristiti kao sirovina u proizvodnji gas betona.

 - Šta znače ove kesice na stolu?

Upravo su to uzorci gas-betona koje sam dobio laboratorijskim ispitivanjem u Bratislavi i Brnu. Istraživanja su vršena na uzorcima iz Jugoslavije (pepeo iz Termoelektrane "Tuzla" i "crveni mulj" iz zvoničke glinice). Rezultati do kojih sam uz pomoć kolega došao pobudili su veliki interes u naučnim krugovima Čehoslovačke i Jugoslavije, naglašava Pašić.

Vrijeme će pokazati stvarne rezultate ovih napora. Utire se put za dobijanje značajnih sirovina iz nečega što sada obilato bacamo i "trujemo" okolinu. Poznato je da "Tehnograd" i "Igmin", uz pomoć Univerziteta u Tuzli i Akademije nauka BiH privode kraju osnivanje Instituta za građevinarstvo, građevinske materijaIe i nemetale. I napori dr. inž. Zijada Pašiča i njegovih kolega doprinijeće obogaćivanju saznanja da i otpadne sirovine koristimo u industriji.

-Sada bi trebalo učiniti novi korak: početi ispitivati lebdeći pepeo i "crveni mulj" u - pogonskim uslovima, zaključuje naš sagovornik. Laboratorijski nalazi su pozitivni.

Tekst “Cigle iz pepela“ objavljen je 12. januara 1982. u Frontu Slobode broj 2162. Današnji bolonjski proces zasniva se na ideji kako obrazovanje i tržište moraju biti usklađeni. Nekad smo u imali “bolonju prije bolonje“. Industrijska preduzeća u suradnji s Tehnološkim fakultetom i Akademijom nauka poslala bi stručnjake u svijeti da “kradu znanje“ i vrate ga u svoju zemlju gdje bi to znanje postalo nova industrijska grana. Danas ne da se stručnjaci ne šalju besplatno na usavršavanja nego se čak i fakultetsko obrazovanje plaća, a znanja sve manje i manje. Industrije već odavno nema.