Povelja Kulina bana: Diplomatski dokument zapisan u genetskom kodu Balkanaca

Povelja Kulina bana je dokument koji je napisan 29. augusta 1189. godine. Budući da je situacija na Balkanu i danas napeta, i da svaki narod ima svoju verziju historijskih događaja, najsigurnije je reći kako je Povelja Kulina bana jedan od najstarijih dokumenata na ovim prostorima

AUTOR: Aleksandra Kojic
OBJAVLJENO: 21.11.16 u 11:27
https://bit.ly/2XsBFcV
Balkan je veoma čudno mjesto. Ljudi su tamo isti, ali opet nekako različiti. Svaka osoba, biljka ili čak stijena na Balkanu ima svoje mišljenje, a kada je riječ o historiji, onda taj dio zavisi o tome ko je piše. Ako se nađete na Balkanu, najvjerovatnije ćete čuti izraz "Od Kulina Bana", što znači pričati o nečemu naveliko i naširoko, drugim riječima dosađivat nekome, za Slavorum piše Aleksandra Kojić.

Balkanci vole tu frazu, no malo njih zna za porijeklo iste. Dakle, zašto se kaže "Od Kulina bana"?

Prvo, morate znati da je "ban" srednjovjekovni naziv za vladara, a Kulin je bio bosanski vladar. Fraza "Od Kulina bana" dolazi od narodnih sjećanja na sretna vremena (vrijeme vladavine Kulina bana). Iako nije bio najveći i najbolji vladar (Tvrtko I je bio mnogo bolji i za vrijeme njegove vladavine je bilo mnogo bolje), zašto se danas kaže "Od Kulina bana", a ne "Od Tvrtka I"? Razlog za to leži u malom diplomatskom dokumentu, odnosno u Povelji Kulina bana. Zašto je taj dokument toliko važan?

Povelja Kulina bana je dokument koji je napisan 29. augusta 1189. godine. Budući da je situacija na Balkanu i danas napeta, i da svaki narod ima svoju verziju historijskih događaja, najsigurnije je reći kako je Povelja Kulina bana jedan od najstarijih dokumenata na ovim prostorima.

Ovaj mali diplomatski dokument sadrži slavensko ime grada Dubrovnika, što je  prvi put da se pojavljuje u tom obliku u službenim dokumentima. Povelja je napisana na ćirilici, a jedna od najzanimljivijih stvari je da se u Povelji gotovo ne koristi Crkvenoslavenski jezik i poetika, što je neobično za to razdoblje. Kada govorimo o fonologiji, i tu možemo primjetiti neke velike promjene u tekstu.

Osim jezika, veoma je zanimljivo i putovanje ovog dokumenta. Izvorno je sačuvan u tri primjerka. U 19. stoljeću je jedan primjerak ukraden i poslan u Sankt Peterburg, drugi je bio poslan u Beč, a treći je ostao u Dubrovniku. 1947. godine, kopija iz Beča je vraćena natrag u Dubrovnik, no Rusija je do današnjeg dana zadržala primejrak Povelje. Najbolji dio priče je da je original najvjerovatnije kopija Povelje koja se nalazi u Sankt Peterburgu.

Ovaj dokument nije samo važno historičarima i lingvistima, već i običnim ljudima. Povelja ima nacionalnu vrijednost i zapisana je u genetskom kodu ljudi s Balkana. Traje već stoljećima i ostala je u kolektivnom sjećanju, i bit' će prisutna i u generacijama koje tek dolaze. Zato je izraz "Od Kulina bana" toliko čest među Balkancima.

Povelja Kulina bana glasi:

"U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.“

Za Front Slobode prevela Esma Klico