Najučinkovitije metode smanjenja automobilskog prometa u gradovima

Ovakve promjene zahtijevaju promjenu ponašanja i preoblikovanje izgrađenog okoliša. Stanovnici grada i predgrađa moraju imati pristup pouzdanom javnom prijevozu.

AUTOR: Independent
OBJAVLJENO: 10.06.19 u 10:56
OSVJEŽENO: 10.06.19 u 10:56
http://bit.ly/2YfRlR3
Automobili su od 1920-ih revolucinirali način na koji ljudi putuju i uklonili prepreke udaljenosti nudeći brz i prikladan način da dođemo s jednog mjesta na drugo. Gradska prometna infrastruktura je dizajnirana i izgrađena kako bi se stvorio prostor za automobile, a mnogi stoljećima stari gradovi su dolaskom automobila preoblikovali svoje ulice kako bi im se prilagodili.

Automobili su, uz ulaganja u glavnu cestovnu infrastrukturu, omogućili ljudima život udaljen od gradskih središta, objašnjavaju Richard Kingston i Ransford A. Acheampong u tekstu za Independent. To je rezultiralo širenjem stambenih naselja na velika područja – gdje su najbolji primjeri američka predgrađa. Ipak, ovisnost ljudi o automobilima je velika prijetnja javnom zdravstvu i okolišu.

Procjenjuje se da na svijetu ima više od milijardu automobila. Uz to što povećavaju potrošnju energije, automobili doprinose više od 70% otpuštanja ugljikova dioksida u atmosferu u sektoru prometa, a značajno smanjuju i kvalitetu zraka. Također su odgovorni za povećanje stope pretilosti i oboljenja od kroničnih bolesti, a u prometnim nesrećama godišnje strada više od 1,25 milijuna ljudi širom svijeta.

Brojni svjetski gradovi poduzimaju korake smanjenja dominacije automobila u korist stanovnika i okoliša. Naravno, promjene urbanističkih planova i ponašanja pojedinaca potrajat će desetljećima. Iako ne postoji plan koji bi mogao funkcionirati u svakom gradu, postoji nekoliko načina na koje vlast može smanjiti ovisnost ljudi o automobilima i vratiti gradski prostor pješacima, biciklistima i javnom prijevozu.
 
  • Uvođenje pristojbi i zona bez automobila

Sve više svjetskih gradova uvodi plaćanje pristojbi i stvaranja zona bez automobila. Ovakva područja, koja ograničavaju ili zabranjuju upotrebu automobila, mogu se razlikovati po veličini i karakteru. U središnjim dijelovima gradova poput Kopenhagena i Bruxellesa, potpuno je zabranjen promet automobilima.

Neki drugi gradovi su uspostavili djelomične zabrane: primjerice, u Madridu je samo stanovnicima grada dozvoljeno korištenje automobila u centru grada. Belgijski grad Ghent je u potpunosti zabranio privatne automobile – promet je dozvoljen samo javnom prijevozu, taksijima i drugim osobama koje imaju posebnu dozvolu, a automobili smiju voziti brzinom do 5 km/h. Vozačima koji prolaze kroz središte Londona u najprometnijem razdoblju, kao i onima koji koriste vozila koja zagađuju okoliš, naplaćuju se pristojbe.

Kako bi ove mjere funkcionirale, ključno je da gradske vlasti imaju potporu građana u njihovom provođenju. Pokušaj uvođenja najveće zone zaustavljanja prometa u grofoviji Veliki Manchester 2008. godine odbijen je na referendumu, na kojem je odaziv bio 53.2% stanovništva, gdje je 79% glasalo protiv. Opozicijske skupine tvrtki, stanovnika i predstavnika u vijećima mobilizirali su se kako bi porazili ovaj plan.

Mnogi nisu podržali ovaj prijedlog jer su smatrali da nisu imali dovoljan utjecaj na njega. Možda je neki manji eksperiment u samom centru grada i postupno proširenje na druge dijelove grada, mogao pomoći da ga stanovništvo prihvati.
 
  • Osiguravanje alternativnog javnog prijevoza

Mnogi stanovnici predgrađa i periferija gradskih područja vjerojatno smatraju kako je ograničenje prometovanja automobila negativno, neugodno ili čak gubitak slobode. Jedan od najočiglednijih načina rješavanja ovog problema je pružanje pouzdanog, fleksibilnog i isplativog javnog prijevoza.

Adekvatnim ulaganjima u javni prijevoz mogla bi se osigurati dugoročna dobrobit stanovnika. Primjerice, postoje dokazi o padajućem trendu korištenja automobila u mnogim europskim, američkim i australskim gradovima. Čimbenici koji objašnjavaju ovaj pad su pružanje javnog prijevoza, starije stanovništvo koje je manje sklono vožnji i skok cijena goriva.

Štoviše, današnja mladež – posebice mladi muškarci – odgađa učenje vožnje i manje je sklona posjedovanju automobila u usporedbi s prethodnom generacijom. Ukoliko će sve manje ljudi voziti, onda javni prijevoz u budućnosti mora biti pristupačan i dostupan za mladež i starije ljude.
 
  • Preoblikovanje grada

Značajan napredak prema smanjenju korištenja automobila postići će se i kroz rješavanje temeljnih čimbenika urbanističkog planiranja. Potrebno je izgraditi naselja visoke gustoće i mješovite namjene s pristupačnim kućama i izvrsnim zelenim površinama. Ljudima se mora pružiti prilika za život blizu trgovina, radnih mjesta i mjesta za rekreaciju, čime se promovira „aktivno” kretanje poput hodanja i biciklizma.

Postoje primjeri planiranih i trenutačnih razvoja, poput arapskog grada Masdar i kineskog Velikog Grada, kojima je prioritet pješačenje i javni prijevoz, kao i eksperimentiranje s električnim i autonomnim vozilima. Takvim se razvojem nastoji pružiti osnovne usluge u razumnim udaljenostima za pješake, stvoriti siguran prostor za šetnju i pružiti javni prijevoz koji koristi eko-energiju.

Kopenhagen, Amsterdam, Malmo i Utrecht su primjeri gradova koji vrše prenamjenu cestovnog prostora s motoriranog na nemotorirani prijevoz i ulažu u novu, biciklističku gradsku infrastrukturu. Ne bi trebalo biti nezamislivo postojanje zaštićenih biciklističkih staza koje povezuju predgrađa s gradskim središtima, kao što je već desetljećima slučaj s automobilima.

Dakle, postoji niz načina na koje bi gradovi mogli značajno smanjiti ovisnost o automobilima i naposljetku potpuno prestati s njihovom upotrebom. Ali ovakve promjene zahtijevaju promjenu ponašanja i preoblikovanje izgrađenog okoliša. Stanovnici grada i predgrađa moraju imati pristup pouzdanom javnom prijevozu.

Što je najvažnije, ljudi žele da ih se čuje te da budu uključeni u osmišljavanje intervencija koje izravno utječu na njih. Ako ljudi mogu imati viziju i razumjeti prednosti grada bez automobila, onda nema prepreke za vraćanje gradskog prostora pješacima.


Prevela: Ružica Ereš