Skoro 600 biljnih vrsta je izumrlo od industrijske revolucije do danas

Tim znanstvenica je također upozorio i na to da su nama poznati broj izumrlih vrsta i stopa izumiranja vjerojatno značajno podcijenjeni u odnosu na stvarne razine izumiranja biljaka.

AUTOR: Independent
OBJAVLJENO: 12.06.19 u 14:36
http://bit.ly/324NGDO
Ljudi su uzrokovali nestanak skoro 600 vrsta biljaka kroz proteklih 250 godina u dugoročnom trendu koji su znanstvenici opisali kao nezapamćenu stopu izumiranja.

Analizom svih zapisa o izumiranju biljaka diljem svijeta, koje su zabilježili znanstvenici Kraljevskog botaničkog vrta u Kewu i Sveučilišta u Stockholmu, pronađeno je 571 poznatih biljnih vrsta koje su potpuno nestale iz divljine od razdoblja industrijske revolucije.

To je dvostruko više od ukupnog broja ptica, sisavaca i vodozemaca koji su izumrli u istom razdoblju.

Izumiranje biljaka se događa čak 500 puta brže od prirodnih stopa izumiranja među biljnim vrstama i normalnih stopa gubitaka biljnih vrsta u povijesti planeta prije značajne ljudske intervencije.

Iako je izumrlo manje vrsta životinja, njihova je stopa izumiranja brža – barem tisuću puta brža od prijašnjih, čime se naglašava utjecaj koji ljudi imaju na život našeg planeta.

Izumiranje biljaka "ugrožava druge organizme, ekosisteme i ljudsku dobrobit te se mora razumjeti kako bi se mogao napraviti učinkovit plan zaštite," rekle su autorice studije objavljene u časopisu Nature Ecology & Evolution.

"Većina ljudi može navesti barem nekoliko vrsta sisavaca ili ptica koje su izumrle u zadnjim stoljećima, ali jako malo njih može navesti neku biljku," rekla je glavna autorica studije dr. Aelys Humphreys, docentica na Sveučilištu u Stockholmu.

"Ovo je prvi put da imamo pregled o tom koje su biljke već izumrle, odakle su nestale i koliko se to brzo događa. Čuli smo mnogo o broju vrsta koji će se suočiti s izumiranjem, ali ove brojke pokazuju biljke koje smo već izgubili, stoga pružaju dosad neviđen pristup izumiranju biljnih vrsta u modernim vremenima."

Najviše stope izumiranja biljaka su na tropskim otocima i područjima s mediteranskom klimom, tvrde znanstvenice.

Ova inače biološki raznolika područja su dom mnogim jedinstvenim vrstama, ali su jako ugrožena zbog ljudskih aktivnosti, piše Independent.

Drveće i grmlje koje obitava na malom zemljopisnom području, vrste ograničene na malim otocima, su među onima za koje je najveća vjerojatnost izumiranja.

Autori tvrde kako ovo otkriće ukazuje na povećanje stope izumiranja zbog istih čimbenika koji prijete mnogim drugim biljkama: fragmentacija i uništavanje izvorne vegetacije koja rezultira smanjenjem ili gubitkom staništa mnogih vrsta koje žive na ograničenom području.

Dr. Eimear Nic Lughadha, ko-autorica i stručnjakinja za očuvanje vrsta u Kraljevskom botaničkom vrtu u Kewu, je rekla: "Biljke podupiru sav život na zemlji, one pružaju kisik koji dišemo i hranu koju jedemo, one su oslonac ekosustavima na svijetu – stoga, izumiranje biljaka je loša vijest za sve vrste."

"Nova saznanja o izumiranju biljaka će nam pomoći predvidjeti i pokušati spriječiti buduća izumiranja biljaka, ali i drugih organizama. Preživljavanje milijuna vrsta ovisi o biljkama, uključujući ljude, tako da će znanje o tomu koje biljke gubimo i u kojem području pomoći u programima očuvanja koji ciljaju i na druge organizme."

Ovaj tim znanstvenica je također upozorio i na to da su nama poznati broj izumrlih vrsta i stopa izumiranja vjerojatno značajno podcijenjeni u odnosu na stvarne razine izumiranja biljaka.

Primjeri jedinstvenih biljnih vrsta koje smo izgubili posljednjih godina uključuju čileansku sandalovinu (Santalum fernandezianum), drvo koje je raslo na otocima Juan Fernandez između Čilea i Uskršnjeg otoka. Otprilike 1634. godine, ovo se drvo počelo intenzivno iskorištavati za aromaterapiju, a do kraja 19. stoljeća većina je stabala bila posječena.

Posljednje stablo fotografirao je Carl Skottsberg 28. kolovoza 1908. godine na otoku Robinsona Crusoea. Nakon toga ih više nije bilo.

Znanstvenici su naglasili i nestanak vrste Thismia americana, koje je "vjerojatno jedna od najneobičnijih biljaka ikad." Ova biljka nije imala lišće, a iznad zemlje su samo cvjetovi bili vidljivi. Otkrivena je 1912. godine u južnom Chicagu na aveniji Torrence. Međutim, to je područje uništeno samo pet godina kasnije i ova biljka više nikad nije viđena. Provedeni su redovni pregledi preostalih područja sličnog staništa u Chicagu, no nije bilo uspjeha u pronalaženju ove biljke.

Dr. Maria Vorontsova, jedna od ko-autorica studije i znanstvenica koja se bavi taksonomijom biljaka u Kraljevskom botaničkom vrtu u Kewu, kaže: "Kako bismo zaustavili izumiranje biljaka, moramo popisati sve biljke na planeti – naziv za nove vrste je ključni dio u širem naporu za stavljanje prioriteta na očuvanje naše dragocjene prirode za buduće generacije."

"Kako bismo ovo napravili, trebaju nam herbariji i proizvodnja vodič za identifikaciju biljaka, trebamo naučiti našu djecu da vide i prepoznaju njihove lokalne biljke, a što je najvažnije, trebamo buduće botaničare."


Prevela: Ružica Ereš