Metode održive proizvodnje i distribucije hrane

Mnogo više pozornosti treba posvetiti održivosti urbanih prehrambenih sustava planeta. Ako situacija ostane ista, naši trenutni lanci opskrbe hranom uskoro bi mogli postati jako problematični.

AUTOR: Big Think
OBJAVLJENO: 20.07.19 u 12:17
http://bit.ly/2YifQgj
Globalna opskrba hranom sada gotovo svugdje nailazi na ozbiljne izazove. Primjerice, intenzivna upotreba gnojiva u zapadnom dijelu SAD-a dovodi do toga da hranjive tvari završavaju u rijekama i potocima, što smanjuje kvalitetu vode, a uzrokovalo je i stvaranje ogromne "mrtve zone" u Meksičkom zaljevu. Zatim, proizvodnja čokolade u zapadnoj Africi vrlo brzo bi mogla postati upitna. U ovom dijelu svijeta proizvodi se više od polovice ukupne svjetske količine čokolade. Zbog povećanih razina CO2 u atmosferi doći će do smanjenja razina proteina u hrani, što bi moglo povećati stope pothranjenosti. Ovo je samo jedan mali dio predviđenih problema koji će pogoditi lanac opskrbe hranom.

Budućnost hrane bi se stoga mogla činiti poprilično sumornom. Ali to ne mora biti tako. Ako bi se sustav prehrane promijenio, on bi mogao biti dio rješenja za ekološke izazove današnjice i biti instrument za poboljšanje ljudskog zdravlja, dobrobiti, dostojanstva i života – a ne rizik. Međutim, to se ne može dogoditi bez radikalnog preispitivanja naših prehrambenih sustava i obrazaca potrošnje hrane širom svijeta – osobito u kontekstu urbanih sredina. Više od 75% stanovništva na sjevernoj hemisferi je urbanizirano, a jug se također brzo kreće u istom smjeru. Zato su od presudne važnosti strategije o tome kako se urbana područja mogu hraniti koristeći više lokalnih resursa.

Oni koji žive u razvijenim dijelovima svijeta već su naviknuti na dostupnost hrane koju žele tijekom cijele godine. To, naravno, ima visoku ekološku cijenu. Zračni transport hrane dovodi do četiri puta viših količina emisija CO2 u odnosu na kamione i čak 38 puta viših u odnosu na željeznički transport, piše Big Think. Opadanje biološke raznolikosti i gubitci ekosistema velika su prijetnja za proizvodnju hrane – a poljoprivreda je glavni uzrok ovim gubitcima. Također, prekomjerno korištenje vode u izvozu poljoprivrednih dobara u područjima koja se suočavaju s nestašicom vode može negativno utjecati na hranu koja se proizvodi u određenim dijelovima svijeta. Jedan od primjera je osiguravanje velikih količina avokada za opskrbu velikih tržišta razvijenih zemalja.

Ako želimo izbjeći ili zaustaviti neke od ovih problema, moramo ponovno razmisliti odakle zapravo naša hrana dolazi i pokušati se barem djelomično hraniti "sezonski", uz manje iskorištavanje zemljišta i značajno smanjenje globalne trgovine – posebice voća, povrća i proteina.

Sve to može se učiniti rješavanjem glavnih čimbenika koji su pogoršali i pojačali ekološke katastrofe u svjetskom sustavu prehrane.

Obrasci prehrane

Vrlo je važno smanjiti potrošnju mesa i prekomjernih kalorija u zemljama s visokim razinama pretilosti i konzumiranja mesa. Manje mesa dalo bi najveću šansu da se nahrani veći broj ljudi smanjenim iskorištavanjem zemljišta. Sva globalna istraživanja povezanosti prehrane i stakleničkih plinova pokazuju da je smanjena potrošnja mesa najveći okidač i za smanjivanje količina emisija stakleničkih plinova kada je riječ o prehrambenim promjenama. Trenutno je potrebno oko 1.1 milijuna hektara kukuruza da bi se mogle proizvesti prekomjerne količine hrane, odnosno tzv. 'višak kalorija', koji samo Amerikanci konzumiraju na godišnjoj razini.

Način proizvodnje

Jačanje organskih i agroekoloških strategija trebalo bi biti prioritet u odnosu na visoko industrijalizirane poljoprivredne prakse. Spomenuti oblici poljoprivrede koriste mnogo manje gnojiva, koja ne samo da su loša za biološku raznolikost, nego dovode i do visokih stopa emisija stakleničkih plinova. Primjerice, američka savezna država Michigan je 2011. godine kupila oko 200.000 tona dušičnog gnojiva, što je rezultiralo otpuštanjem otprilike 1.34 milijuna tona CO2. Ta brojka je ekvivalent emisija koje proizvede otprilike 291.000 automobila godišnje. S druge strane, proizvodnja organske pšenice u Velikoj Britaniji ima drastično manju potrošnju energije po toni proizvoda od konvencionalne proizvodnje, a jako malo te energije je posljedica proizvodnje i upotrebe dušičnih gnojiva.

Lanac opskrbe

Za urbane sredine potrebne su velike količine hrane, posebice kada je riječ o velikim svjetskim gradovima. Primjerice, američki gradovi iziskuju oko 900 milijuna kilograma hrane godišnje. Pored toga, veliki ekološki problem predstavlja i transport te hrane. Zbog toga bi se gradske sredine možda također trebale usmjeriti ka lokalnim i kraćim lancima opskrbe koji bi otvorili mogućnost korištenja transporta npr. električnim vozilima, a u konačnici i obnovljivih izvora energije. Dakle, u tom slučaju, gradovi bi se trebali usredotočiti na nabavljanje hrane u bližoj regionalnoj razini umjesto globalne. Pored toga, unutar gradskih regija trebalo bi se ojačati recikliranje otpada, izmjenjujući cikluse ugljika i biogeokemijske cikluse za tvari kojima se biljke hrane poput fosfora i dušika. Budući da je fosfor jako bitan (a neobnovljiv) te da proizvodnja dušičnih gnojiva iziskuje velike količine energije, ova metoda bi mogla biti vrlo korisna.

Hranidbeni otpad

Iako se hrana gubi kroz cijeli lanac opskrbe, podaci procjena govore da se najveći gubitci događaju na razini potrošača u razvijenim zemljama. Osim toga, velika količina proizvoda gubi se zbog neispunjavanja estetskih standarda u maloprodaji. Treba uzeti u obzir i gubitke energije tijekom proizvodnje, transporta i prerade ove hrane. Vrlo je važno riješiti modernu kulturu odbacivanja.

Koncentrirana proizvodnja

Neki se usjevi uzgajaju u vrlo koncentriranom, odnosno gustom rasporedu, što ih može učiniti posebno ugroženim od štetočina i klimatskih promjena. Na primjer, više od polovice svježih proizvoda i orašastih plodova u SAD-u uzgaja se u Kaliforniji, a veliki dio tih usjeva pogodit će negativne promjene još tijekom ovog stoljeća. Iako se radi na stvaranju vrsta koje bi mogle imati veću otpornost na sušu i vrućinu, čini se da bi se i proizvodnja morala proširiti na neka druga područja. Ipak, promjene u vremenskim obrascima bi to mogle otežati. No, treba znati da postoje metode, poput uzgoja u plastenicima, kojima se nastoji učiniti nešto po ovom pitanju, primjerice proširiti sezonu za sadnju i uzgoj određenih kultura i slično. Također, neke od kultura mogu ostati svježe na duže vrijeme ukoliko se skladište u kontroliranim uvjetima.

Nagrađivanje proizvođača

Potrebno je postizanje transparentnosti negativnih posljedica ili troškova u procesu proizvodnje, kao što je primjerice gubitak zdravog tla ili usjeva, kako bi se svi ti troškovi mogli opravdati, ali i nagrađivanje poljoprivrednika koji smanje količine ugljika u tlu, smanje njegov unos izvana, smanje potrošnju energije, dakle, nagrađivanje za metode kojima bi se mogli smanjiti negativni učinci na tlo.

Inovacije (za izvor proteina u budućnosti)

Uzgoj insekata ili meduza samo su neki od primjera inovativnih ideja u okviru proširenja izvora prijeko potrebnih proteina pored mesa i eventualno soje. Uspješno pronalaženje novih izvora proteina omogućilo bi smanjenje korištenja proteina iz mesa u razvijenim zemljama, a potencijalno bi povećalo unos proteina u slabo razvijenim zemljama.

Javne politike

Jako mali dio ogromnih proračuna razvijenih zemalja za poljoprivredne politike se troši na projekte kao što su očuvanje i zaštita prirode, agroekološka istraživanja, jačanje organske proizvodnje. Potrebne su nove politike koje će poticati stvaranje novih poljoprivrednika, manjih regionalnih tržišta i razvoj alternativa trenutnom lancu opskrbe hranom, dati prioritet razvoju odgovarajućih tehnologija na manjim razinama i po manjim cijenama, stvarati održivu proizvodnju energije, istraživati načine smanjenja vanjskih utjecaja uz održavanje visokih razina produktivnosti.


Prevela: Ružica Ereš