Metabolizam planeta Zemlje

Prije industrijske revolucije, ljudi su energiju crpili samo iz one koju daju drugi organizmi koji trenutno žive na Zemlji (u stilu lovaca-skupljača). Otkrivanjem fosilnih goriva, ljudi su stvorili tzv. vremeplov za energiju. Od tada možemo pristupiti energiji koju je Zemlja proizvela tisućama godina ranije. Zbog toga je potrošnja energije postala veća od onoga što trenutna planetarna biosfera može podržati. Profesor Yadvinder Malhi pokazuje da je energetski tok Zemlje izbačen iz ravnoteže, što je rezultiralo štetnim posljedicama za organizam u cjelini – klimatskim promjenama.

AUTOR: Kate Coomes/State of the Planet
OBJAVLJENO: 18.11.19 u 16:02
http://bit.ly/37kFSAK
Mnogo nas je u srednjoj školi učilo o metabolizmu ljudskog tijela. To je način na koji naše tijelo pretvara hranu u energiju kako bismo ostali živi. Drugim riječima, to je protok energije u nekom sustavu. Yadvinder Malhi, gostujući znanstvenik na Zemaljskom institutu i profesor znanosti o ekosustavima na Oxfordu, primjenjuje upravo ovaj koncept na sustavu mnogo većem od ljudskog tijela: na planetu Zemlji. Profesor Malhi predstavio je svoje ideje na predavanju pod naslovom "Metabolizam planeta Zemlje", gdje je metabolizam prezentirao kao način kvantificiranja utjecaja ljudskih aktivnosti na Zemlju.

Yadvinder Malhi, član Kraljevskog društva, bivši predsjednik Udruženja za tropsku biologiju i očuvanje te dobitnik medalje pokrovitelja Kraljevskog zemljopisnog društva, ima doktorat iz meteorologije koji je dobio od Sveučilišta u Readingu za svoje istraživanje Zemljinog energetskog proračuna i toplinskih tokova. Tijekom terenskog rada u Amazoniji, Africi i Aziji proučavao je procese u tropskim ekosustavima i klimatske promjene. Međutim, njegov glavni interes je kako održati zdravu biosferu u promjenjivom stanju globalne klime.

Malhi kaže da je Zemlja organizam koji živi i diše sam za sebe. Između svih živih bića postoji odnos davanja i uzimanja energije koja mora ostati u ravnoteži da bi Zemlja mogla napredovati. Malhi ovu energiju mjeri prijenosom CO2 između atmosfere i svih biljaka na kopnu i u oceanu. Ako mapiramo proizvodnju CO2 na planeti, čini se kao da Zemlja ima otkucaje srca.

Malhi koristi jednostavnu jednadžbu za fotosintezu kako bi pretvorio CO2 u jedinice energije koje potom može primijeniti na se žive organizme. Uspoređujući količinu energije koju troši čovječanstvo s količinom energije koju proizvodi Zemlja, on otkriva da smo u razdoblju nakon industrijske revolucije počeli koristiti više energije nego što nam Zemlja može pružiti. Odnosno, da povežemo to s metabolizmom ljudskog tijela, sagorijevamo više kalorija nego što konzumiramo. Ako ne popravimo ravnotežu, na kraju ćemo gladovati.

Prije industrijske revolucije, ljudi su energiju crpili samo iz one koju daju drugi organizmi koji trenutno žive na Zemlji (u stilu lovaca-skupljača). Otkrivanjem fosilnih goriva, ljudi su stvorili tzv. vremeplov za energiju. Od tada možemo pristupiti energiji koju je Zemlja proizvela tisućama godina ranije. Zbog toga je potrošnja energije postala veća od onoga što trenutna planetarna biosfera može podržati. Malhi pokazuje da je energetski tok Zemlje izbačen iz ravnoteže, što je rezultiralo štetnim posljedicama za organizam u cjelini – klimatskim promjenama.

Interakcija ljudskog i metabolizma planeta remeti druge oblike života na Zemlji, rekao je Malhi. S druge strane, porast našeg metabolizma napretkom tehnologije, medicine, prehrambenih sustava i drugih industrija, također je rezultirao poboljšanjem stanja ljudi. Primjerice, opao je broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, smanjuje se mortalitet djece. Pitanje je kako uravnotežiti održavanje takvih poboljšanja i istovremeno smanjiti naš negativni utjecaj na planet?

Ovo je problem kojim se bavi Zemaljski institut, kao i veliki broj kolega i kolegica profesora Malhija, posebice Kate Raworth, ekonomistica s Oxforda, koja je razvila termin ekonomije šuplje krofne (doughnut economy). Ovaj koncept ocrtava planetarne granice u kojima moramo ostati da bismo spriječili daljnja oštećenja biosfere, a da pritom ne bismo umanjili poboljšanja čovječanstva.

Posljednja stvar koju naglašava Malhi je to da su oni koji imaju najviše koristi od ovih socijalnih poboljšanja i koji bi bili najviše pogođeni povlačenjem unatrag ujedno i oni koji najmanje doprinose klimatskim promjenama. Često se u razgovorima o učincima koje čovječanstvo ima na Zemlju koristi riječ "mi", pretpostavljajući kolektivni doprinos širom svijeta. Realnost je zapravo takva da samo Sjeverna Amerika i Europa izazivaju više od polovice globalnih klimatskih problema. Iako je Malhi priznao da njegov metabolički model to ne uzima u obzir, on i dalje služi kao dobra osnova za istraživanje toga kako će utjecaji određenih promjena unutar čovječanstva utjecati na biološki metabolizam Zemlje. To je samo daljnji dokaz da je naša glad za društvenim napretkom prerasla ono što naš dom, planet Zemlja, može podržati. Motamo pronaći ravnotežu ako želimo nastaviti živjeti ovdje bez posljedica.


Piše Kate Coomes za State of the Planet
Prevela: Ružica Ereš