Bill McKibben: Znanost je jasna po pitanju klime - moramo djelovati odmah

Ako tražite optimizam, barem ćemo stići u 2020. godinu s uspjesima. Veliki klimatski štrajkovi održani u rujnu ove godine bili su najveća demonstracija klimatskog aktivizma u povijesti, sa sedam milijuna ljudi na ulicama. U travnju 2020. godine obilježava se pedeseta obljetnica Dana planeta Zemlje – to bi mogao biti dan za još masovnije proteste.

AUTOR: Bill Mckibben/The Guardian
OBJAVLJENO: 20.11.19 u 15:11
http://bit.ly/2s4atST
Jedna stvar koju nikad ne treba zaboraviti o globalnom zagrijavanju je to da je u pitanju vremenski test.

Bilo bi nečasno i opasno odgoditi napredak po bilo kojem važnom pitanju, naravno – ako 2020. godine Amerika nastavi ignorirati zdravstvene potrebe mnogih svojih građana, ti će ljudi oboljeti, umrijeti, bankrotirati. Šteta će biti vrlo stvarna. No ta šteta neće otežati da se do 2021. ili 2025. ili 2025. godine učini prava stvar po pitanju zdravstvene zaštite.

Međutim, klimatska kriza na funkcionira na taj način. Ukoliko je uskoro ne riješimo, nećemo je riješiti nikada zato što ćemo proći niz nepovratnih točaka – a jasno je da se sada približavamo tim rokovima. To se vidi jer na Arktiku ima upola manje leda, jer šume izgaraju u požarima, jer vidimo rekordne poplave. No, rokovi se ne temelje samo na dojmovima – oni su ukorijenjeni u najnovijim naučnim saznanjima.

Na primjer, nakon Pariškog klimatskog sporazuma 2015. godine, mnogi su znanstvenici 2020. godinu postavili kao datum kada bi emisije CO2 trebale doživjeti vrhunac ako imamo ikakve šanse ispuniti ciljeve sporazuma. Evo primjera računice koju su izveli Stefan Rahmstorf i Anders Levermann. U svom najizglednijem scenariju napisali su da "čak i ako dostignemo vrhunac u 2020. godini, bit će potrebno smanjenje emisija na nulu u roku od 20 godina", a to je jako strm nagib. Ali nakon 2020. godine, to više neće biti nagib – to će biti samo litica i past ćemo s nje. Kao što je rekla bivša šefica UN-a za klimu, Christiana Figueres, prilikom pokretanja Misije 2020: "Svatko ima pravo na napredak, a ako ne dođe do naglog smanjivanja emisija do 2020. godine, najranjivije grupe ljudi na svijetu će još više patiti zbog razornih utjecaja klimatskih promjena".

Evo još jednog načina da se to kaže: Međuvladina komisija za klimatske promjene prošle je jeseni izvjestila da ukoliko ne uspijemo provesti temeljnu transformaciju energetskih sustava planeta do 2030. godine, naše šanse za ispunjavanje temperaturnih ciljeva iz Pariškog ugovora su ravne nuli. A svatko tko je ikad imao ikakve veze s vladama zna: ako želite napraviti nešto veliko do 2030. godine, bolje dajte sebi puno vremena da to ostvarite. Zapravo, moguće je da smo predugo čekali: svjetske emisije stakleničkih plinova prošle godine su porasle, a s obzirom na Trumpa, Bolsonara i Putina, teško je zamisliti da se ista stvar neće opet ponoviti.

Zato je, pretpostavljam, dobra stvar što je upravo 2020. godina u SAD-u izborna godina i što se čini da su Demokrati napokon spremni ozbiljno razgovarati o klimatskim promjenama. Ako Demokratska strana nominira Sandersa ili Warren, možda je moguće ostvariti agresivniji pristup koji će uzdrmati stvari. No, Amerika je samo jedna zemlja; moramo vršiti pritisak i na našu stvarnu globalnu vladu koja se ne nalazi u Washingtonu, nego na Wall Streetu. Prošle godine banke su povećale ionako zapanjujuće kreditiranje industrije fosilnih goriva; ako se to nastavi, nema šanse da spriječimo ove stvari na vrijeme.

Ako tražite optimizam, barem ćemo stići u 2020. godinu s uspjesima. Veliki klimatski štrajkovi održani u rujnu ove godine bili su najveća demonstracija klimatskog aktivizma u povijesti, sa sedam milijuna ljudi na ulicama. U travnju 2020. godine obilježava se pedeseta obljetnica Dana planeta Zemlje – to bi mogao biti dan za još masovnije proteste.

Na našem planetu vlada užasna groznica, a antitijela – svi ti prosvjednici – počinju se aktivirati. Ovo je utrka u kojoj zaostajemo, a bolje je da je počnemo sustizati već sada.


Piše Bill McKibben za The Guardian
Prevela: Ružica Ereš