DW: Crvena lampica - Porast emisija CO2 širom svijeta

Kako države žele postati "klimatski neutralne" do 2050. godine ako ne odustanu od svih fosilnih goriva? Do sada nijedna zemlja nije postavila ovakav cilj. Umjesto toga, proizvodnja uglja, plina i nafte zapravo raste i sa 37 gigatona dostigla je svoj najviši nivo u 2018. godini. Kada bi ispuštanje CO2 imalo cijenu, kod proizvođača energije i kompanija bi se mogli uvesti podsticaji za sve održiviju proizvodnju. Ali "sveobuhvatno uvođenje cijene za emisije CO2" dosad je uzalud traženo na međunarodnom planu, iako se u izvještaju kaže da bi zemaljska kugla do 2050. godine trebala raspolagati sa 85 posto energije koja dolazi iz obnovljivih resursa.

AUTOR: Deutsche Welle
OBJAVLJENO: 02.12.19 u 13:43
http://bit.ly/33Hpya1
197 država, potpisnica Pariškog sporazuma iz 2015. godine, zapravo su se složile da do kraja stoljeća ograniče globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni. Ako ništa, one žele ostati  na manje od 2 stepena. Taj je cilj međutim pomaknut u daleku budućnost, navodi se u najnovijem Izvještaju o nedostacima u globalnim emisijama (stakleničkih gasova) za 2019. godinu ("Global Emissions Gap Report 2019”) UN-ovog programa za okoliš.

Umjesto da se emisije stakleničkih gasova širom svijeta smanje, prošle godine one su povećane više nego ikada prije i iznosile su 55,3 gigatona štetnih gasova u atmosferu, navodi se u izvještaju. U 2017. godini emisije su bile manje i iznosile su 53,5 gigatona. Ako se nastavi ovim tempom, temperatura će do kraja stoljeća porasti za 3,2 ° C sa svim dalekosežnim i destruktivnim posljedicama koje će se odraziti na klimatske promjene.

Teško do bilo kakve promjene s najvećim zagađivačima

"Boriti se protiv klimatskih promjena znači da sada moramo napraviti duboke rezove u pogledu smanjenja emisija štetnih gasova – i to preko 7 posto godišnje, ako to želimo ravnomjerno raspodijeliti na narednih 10 godina", kaže Inger Andersen, izvršni direktor UN-Programa za zaštitu čovjekove sredine  (UNEP), povodom objavljivanja izvještaja. Drugim riječima, od 2030. godine u svijetu bi se godišnje trebalo uštedjeti 15 gigatona CO2. To je otprilike količina koja odgovara godišnjoj emisiji svih 28 država EU, Indije, Rusije i Japana zajedno.

Dosad poduzete mjere za smanjenje emisija CO2 stoga bi se morale više nego upetostručiti, navodi se u izvještaju. Na to se ukazivalo još u  prethodnom izvještaju za 2018. godinu. "Razlika u odnosu na posljednji izvještaj je ta što nam ponestaje vremena", kaže za DW Anne Ohlhoff, jedna od autorica izvještaja.

Prije svega, grupa G20, koja okuplja dvadeset najrazvijenijih industrijskih zemalja ali i zemalja u brzom rastu, odgovorna je za stalno povećanje emisija. Oni su sami odgovorni za emisije ekvivalentne količini od 43 gigatone CO2 u atmosferu.  To je 78 posto od ukupne globalne emisije stakleničkih plinova u cijelom svijetu.

"Čak i siromašne zemlje koje su krenule putem ubrzanog razvoja doprinose povećanju emisija štetnih gasova. Ali ne možete očekivati ​​da će one prve smanjiti ispuštanje CO2 u atmosferu.  To najprije na svom primjeru trebaju uraditi visoko razvijene industrijske zemlje", kaže John Christensen, direktor Programa partnerstva Tehničkog univerziteta u Kopenhagenu s UN-Programom za zaštitu čovjekove okoline (UDP). "Bilježimo malo rezultata do sada, mada su se na političkom planu posljednjih godina nek stvari promijenile. Dakle, znamo šta nam je činiti", dodaje Anne Ohlhoff.

Ovo se mora uraditi

Izvještaj identificira pet ključnih područja koja će biti ključna za budućnost:

- Masivna ulaganja u obnovljive izvore energije i efikasnije korištenje energije (najmanje 1,45 biliona eura godišnje)
- Odustajanje od energije na ugalj
- Alternativna goriva i alternativni pogonski motori  u transportnoj branši
- Dekarbonizacija uz kružnu ekonomiju (circular economy) i povećanje efikasnosti
- Održiva elektrifikacija za 3,5 milijardi ljudi koji nemaju pristupa struji

Broj država, regija i gradova širom svijeta, koje su dugoročno postavile cilj da više ne proizvode emisije ugljičnog dioksida, povećao se od septembra prošle godine sa nekoliko na najmanje 65. Ranije je Evropska unija, koja je u okviru Pariškog sporazuma o klimi nastupila kao jedna strana, postavila sebi cilj da do 2050. godine bude "klimatski neutralna”.  Od zemalja G20,  samo su Francuska, Ujedinjeno Britansko Kraljevstvo i Njemačka postavile cilj da budu zemlje "nulte emisije" CO2.

Kako bi se tačno i kojim rasporedom to željelo postići, za sada je precizirao samo mali dio od pomenute 65-orke, kaže se u izvještaju. Niko, ko je u toj grupi, nije član G20.

Eksploatacija fosilnih goriva u svijetu raste

Kako države žele postati "klimatski neutralne" do 2050. godine ako ne odustanu od svih fosilnih goriva? Do sada nijedna zemlja nije postavila ovakav cilj. Umjesto toga, proizvodnja uglja, plina i nafte zapravo raste i sa 37 gigatona dostigla je svoj najviši nivo u 2018. godini. Kada bi ispuštanje CO2 imalo cijenu, kod proizvođača energije i kompanija bi se mogli uvesti podsticaji za sve održiviju proizvodnju.  Ali "sveobuhvatno uvođenje cijene za emisije CO2" dosad je uzalud traženo na međunarodnom planu, iako se u izvještaju kaže da bi zemaljska kugla do 2050. godine trebala raspolagati sa 85 posto energije koja dolazi iz obnovljivih resursa.

Veliki preokret i dalje moguć

"S jedne strane, radi se o većim ambicijama, a s druge strane o bržoj realizaciji istih", rekao je Christensen za DW i podvukao kako će "naročito oblast energetike i prometa biti presudna".

U izvještaju se napominje i da su se "tehnologije za brzo i ekonomično smanjenje emisija štetnih gasova značajno poboljšale“.  Smanjena je i cijena solarne energije. Ona je povoljnija nego ikada prije i može konkurisati sa cijenom ugljena.

Mi možemo napraviti promjene, čak i bez žrtvovanja našeg blagostanja", ističe Christensen. Zaustaviti odnosno usporiti klimatske promjene i prilagoditi ih načinu života istovremeno znači "temeljnu promjenu vrijednosti, normi, potrošačke kulture i ubjeđenja" i to su neizbježni dijelovi velike i održive transformacije (društva)", zaključuje se u izvještaju.


Tekst objasvljen na portalu Deutsche Welle 30. studenog 2019. godine. Autor: Tim Schauenberg.