Kako se nositi s utjecajem klimatskih promjena na mentalno zdravlje

Kako utjecaj klimatskih promjena postaje sve prisutniji u svakodnevnom životu, stvaranje pouzdanih mreža i alata kojima se možete okrenuti kada se osjećate loše postaje sve veći imperativ.

AUTOR: Samantha Harrington
OBJAVLJENO: 08.02.20 u 14:30
http://bit.ly/2StbKfB
Od trauma nakon katastrofe do straha za budućnost, ljudi se širom svijeta suočavaju s utjecajem klimatskih promjena na mentalno zdravlje – i u tolikoj mjeri da je posljednjih godina nastao pojam "eko-anksioznost" (eng. eco-anxiety).

Postoje dva različita ali povezana načina na koje klimatske promjene mogu utjecati na mentalno zdravlje. Prvo, ljudi mogu doživjeti psihološke reakcije na izravno izlaganje posljedicama klimatskih promjena, poput toga da prežive neku prirodnu katastrofu. Drugi način na koji klimatske promjene mogu utjecati na mentalno zdravlje je neizravno izlaganje – poput promatranja katastrofe koja se događa negdje daleko ili čitanja novih strašnih znanstvenih izvješća.

Kad katastrofa pogodi vašu zajednicu

Dr. Joshua Morgnstein pomoćnik je predstavnika odsjeka katedre za psihijatriju na Sveučilištu u Bethesdi, u Marylandu. Morganstein se specijalizirao za mentalno zdravlje u prirodnim katastrofama i pomogao je napisati poglavlje "Mentalno zdravlje i dobrobit" 2016. godine u izvješću "Procjena klime i zdravlja", sveobuhvatnoj znanstvenoj procjeni učinaka klimatskih promjena na zdravlje. Morganstein je rekao da su najčešće psihološke reakcije nakon katastrofa "stresne reakcije" poput nesanice, razdražljivosti, rizičnog ponašanja (zloupotreba supstanci) i gubitka interesa za normalne aktivnosti.

Takve reakcije mogu s vremenom izblijediti i zacijeliti. No, one se mogu i pogoršati ako se ne prepoznaju i ne liječe, i time dovesti do značajnih i dugotrajnih poremećaja mentalnog zdravlja, poput anksioznosti, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja i razmišljanja o samoubojstvu. Prema izvješću Američkog udruženja za javno zdravlje i organizacije ecoAmerica, do 54% odraslih i 45% djece suočava se s depresijom nakon prirodne katastrofe.

"Stvarni cilj je promijeniti putanju načina na koji ljudi funkcioniraju nakon toga, kako bismo ublažili njihovu tugu, povećali njihovo blagostanje i poboljšali njihovo funkcioniranje u svim domenama života i, nadamo se, smanjili vjerojatnost razvoja psiholoških poremećaja", rekao je Morganstein u intervjuu za Yale Climate Connections.

Katastrofe imaju različit utjecaj na mentalno zdravlje različitih pojedinaca. No, određeni čimbenici neke ljude čine ranjivijim na psihološke učinke prirodnih katastrofa. Konkretno, kaže Morganstein, ljudi nižeg socio-ekonomskog statusa češće žive u rizičnim područjima i imaju teži pristup zdravstvenoj zaštiti nakon katastrofe.

Ekstremne vremenske prilike povezane su i sa suptilnijim psihološkim učincima. Istraživanja su pokazala da su ljudi češće razdražljivi i agresivni, pa čak i nasilni, kada su izloženi ekstremnim vrućinama. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature u siječnju 2020. godine otkrilo je da povećanje temperatura može dovesti do povećanog rizika od samoubojstava, posebice među muškarcima. Pored toga, znanstvenici su otkrili povezanost između izloženosti lošoj kvaliteti zraka i povećanog rizika od psihijatrijskih poremećaja, uključujući anksioznost, shizofreniju i poremećaj ličnosti. No, oni i dalje pokušavaju saznati kako i kada zagađenje zraka može pridonijeti ovim mentalnim stanjima.

I neizravna izloženost klimatskim promjenama može utjecati na mentalno zdravlje

Ljudi ne moraju preživjeti prirodnu katastrofu da bi osjetili posljedice koje klimatske promjene ostavljaju na mentalno zdravlje. Gledanje ili čitanje vijesti o klimatskim promjenama i prirodnim katastrofama – ili komunikacija s prijateljima ili članovima obitelji koji proživljavaju ekstremne vremenske uvjete – može izazvati anksioznost, depresiju, sekundarne traume i druga psihološka stanja.

U jednom članku objavljenom u rujnu 2019. godine, psihoterapeutkinja i autorica Linda Buzzel i profesor psihologije Craig Chalquist sastavili su svojevrsni rječnik o ekološkoj anksioznosti. U članku su napisali da tu anksioznost Chalquist najviše preferira zvati eko-strahom (ekološkim strahom) "jer prvi termin podrazumijeva uzrok, a drugi taj strah prepoznaje kao iskren i realan odgovor na vanjsku krizu".

Česte su i emocionalne reakcije. U Yaleovom izvješću iz studenog 2019. godine, 66% ispitanih izjavilo je da je barem donekle zabrinuto zbog klimatskih promjena.

Određene skupine, poput djece i ljudi koji već imaju neka psihološka stanja, mogu biti više podložne riziku od negativnih ishoda mentalnog zdravlja uslijed neizravnog izlaganja katastrofama i klimatskim vijestima. Jedan pregled psiholoških učinaka klimatskih promjena na djecu iz 2018. godine pokazao je da klimatske promjene povećavaju rizik razvoja PTSP-a, depresije, tjeskobe, fobija, poremećaja spavanja, poremećaja povezivanja i zloupotrebu supstanci kod djece.

Oni koji provode puno vremena razmišljajući o klimatskim promjenama, poput klimatologa i drugih znanstvenika, također su izloženi riziku. Buzzell je rekla da je zabrinuta za ljude čiji rad uključuje klimatske promjene zbog gotovo stalne izloženosti problemu koji one uključuju. A mnogi ljudi nemaju mnogo iskustva u procesuiranju straha, stresa i tuge na zdrav način, rekla je.

Kako se brinuti za svoje mentalno zdravlje

"Sada je poprilično teško živjeti na planeti Zemlji i ne biti svjestan da se događa nešto što nije dobro", rekla je Buzell. No, neki stručnjaci kažu da ljudi mogu naučiti kako tu izloženost obraditi na način koji će ograničiti štetni utjecaj na mentalno zdravlje.

- Priznajte kako se osjećate i razgovarajte o tome – Buzzell kaže da je prvi važan korak priznati da su anksioznost i strah savršeno normalan odgovor na klimatske promjene. To je emocija koju osjećaju i mnogi drugi ljudi pa je dobro tretirati kao problem koji treba riješiti zajedničkim snagama.

"Budući da je to nešto što utječe na se nas kolektivno, onda zapravo nije nešto s čime se možete baviti na individualnoj osnovi", rekla je Buzell.

Jedna od ključnih stvari je povezati se sa svojim najdražima, sa susjedima, terapeutima i drugim pružateljima zdravstvenih usluga, ili čak s nepoznatim osobama da biste razgovarali o psihološkom utjecaju klimatskih promjena. Rachel Malena-Chan razvila je Eco-Anxious Stories, projekt u kojem ljudi mogu slati svoje priče vezane uz strahove, tugu, nemoć i melankoliju koju osjećaju zbog klimatskih promjena – i pronaći alate za suočavanje s tim osjećajima.

"Ovo pitanje doživljavamo na razini individualne psihologije, tako da tu postoje priče i utjecaj na mentalno zdravlje kojim se treba pozabaviti, ali je to također nešto što se događa i u odnosima s drugim ljudima", kaže Malena-Chan. "Normaliziranje ovog aspekta problema, obrađivanje emocija na više javan način zaista mogu pomoći u smanjenju osjećaja izoliranosti".

Pokretanje razgovora o tome kako na nas utječu klimatske promjene može biti teško i treba ga ukorijeniti u aktivnom slušanju, kaže Buzell. "Ne možete znati što pogađa druge osobe".

Ona predlaže pitanja poput: "Što vas najviše pogađa na vijestima o klimatskim promjenama?", a dovoljno je čak i pitati "Kako se osjećaš? Što ti je na umu?"

- Ojačajte povezanost s ljudima u svojoj zajedniciistraživanje provedeno tijekom sezone uragana 2004. i 2005. godine na Floridi, koje su proveli Morganstein i drugi znanstvenici, pokazalo je da su zajednice s najvišom razinom "zajedničke efikasnosti u zajednici", što je način na koji istraživači mjere snagu zajednice, imali najniže stope mentalnih problema nakon oluje. Načini za jačanje lokalne zajednice uključuju redovito druženje sa susjedima, pridruživanje društvenim organizacijama, i uspostavljanje odnosa s lokalnim čelnicima. Morganstein također kaže da je korisno imati ljude koji su prošli obuku za ono što se zove psihološka prva pomoć, koja je koristan okvir za pomoć ljudima da se nose s posljedicama katastrofa.

Zajednice nisu vezane samo zemljopisnim i obiteljskim vezama pa online mreže mogu također biti korisne u procesu obrađivanja traume, tjeskobe ili drugih stanja. Nakon što su divlji požari i klizišta uništili njenu zajednicu 2018. godine, Buzell je pronašla spas u Good Grief Network – internetskoj mreži ljudi koji se uče nositi sa "zastrašujućim sistematskim poteškoćama", poput klimatskih promjena. I projekt Rachel Malene-Chan također ima za cilj stvoriti prostor za okupljanje ljudi na internetu, a usto postoji i veliki broj Facebook grupa posvećenih nošenju s emocijama koje u nama izazivaju klimatske promjene. Povezivanje s ljudima iz raznih mjesta i s raznim iskustvima može ponuditi nove korisne perspektive.

"Jedna metafora koju u koristimo u svom radu je metafora penjanja na planinu", kaže Malena-Chan. "Morate razmišljati o tome što imate u ruksaku. Što ste ponijeli za uspon i što možete ponuditi grupi penjača s kojom idete? O tome što je vaš cilj? Kako vi vidite ovaj problem ili put kojim idemo? Što je dovelo do takvog stava i trebate li na trenutak pogledati stvari iz perspektive nekoga drugog da biste zaista shvatili kuda idemo?"

- Poduzmite nešto – Morganstein kaže da poduzimanje preventivnih akcija može također biti korisno. To znači stvaranje planova za obitelj ili posao u slučaju nužde, tako da se osjećate sigurno i pripremljeno. A može značiti i poduzimanje mjera za ograničavanje klimatskih promjena.

Buzzell napominje da je za akciju potrebno zaštititi se od burnout sindroma. Predlaže provođenje više vremena vani u prirodi. Ona je pohvalila rad aktivistkinje za zaštitu okoliša, autorice i budistkinje Joanne Macy kao dobar okvir koji se može slijediti.

"Ona ima trodijelni recept kako živjeti život dok prolazimo ono što ona naziva velikim preokretom, ili velikim otkrivanjem", kaže Buzzell. "Da, potrebno je poduzeti konkretne radnje – i, kako ona kaže, održavati akcije – i oduprijeti se lošem. Dakle, možda se možete pridružiti grupi Extinction Rebellion. Drugi dio u suštini znači nešto učiniti da stvorite svijet u kakvom želite živjeti. U mom slučaju je to održavanje male šume u dvorištu. I treća stvar koju preporučuje Macy je: Podigni svoju razinu svijesti. A to bi se moglo postići kroz proučavanje novih znanstvenih informacija ili pak kroz meditaciju ili samo kroz provođenje vremena sa samima sobom negdje vani, u prirodi".

Općenito, kako utjecaj klimatskih promjena postaje sve prisutniji u svakodnevnom životu, stvaranje pouzdanih mreža i alata kojima se možete okrenuti kada se osjećate loše postaje sve veći imperativ.

"Morate nešto osjećati po ovom pitanju i racionalno je stupiti u kontakt sa svojim osjećajima", rekla je Malena-Chan.


Piše Samantha Harrington za Yale Climate Connections
Prevela: Ružica Ereš