Yanis Varoufakis i David Adler: Europski zeleni plan je kolosalni primjer "greenwashinga"

Klimatske aktiviste neće se moći ušutkati. Pozivi za pravi novi zeleni plan sve su glasniji u Bruxellesu i širom svijeta. Oni neće dozvoliti da zeleni plan EU preuzme njihove parole, a isključi njihovu suštinu. Budući da je ovo izvanredno stanje a greenwashing status quo jednostavno nije dovoljan.

AUTOR: Yanis Varoufakis, David Adler
OBJAVLJENO: 09.02.20 u 12:47
http://bit.ly/39lwJb0
Vanredne situacije obično otkriju naše stvarne prioritete. Kada nam gori kuća ili je poplave oluje, držimo se onoga što najviše cijenimo, a ostalo ostavljamo.

Prije deset godina, lideri Europske unije našli su se u takvom momentu. Kako su francuske i njemačke banke propadale u crnu rupu, oni su napravili sve što se moglo kako bi ih spasili. Između 2009. 2013. godine, europske vlade su usmjerile €1,6 bilijuna europskim bankarima, dok su europskim građanima nametale strogu skromnost. Kad su 2015. godine shvatili da je potrebna veća podrška, Europska središnja banka isprintala je €2,5 bilijuna u samo četiri godine.

Europa se sada suočava s daleko ozbiljnijom krizom: klimatskom krizom. Tako je prošlog mjeseca predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otkrila "Europski zeleni plan", desetogodišnji plan za smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 50% u odnosu na 1990. godinu, vrijedan €1 bilijun. "Ovo je europsko 'slijetanje na Mjesec'", rekla je Von der Leyen.

Prvo, nitko ne može odoljeti, a da ne usporedi dvije cifre i prioritete koje one otkrivaju: više od €4,2 bilijuna za spašavanje europskog financijskog sektora; €1 bilijun za spašavanje svijeta.

No, stvari su daleko gore od toga. Dok je €4,2 bilijuna za financijere bilo novo, stvarno financiranje, €1 bilijun kojih je Von der Leyen obećala kroz 10 godina u novom Zelenom planu –  €100 bilijardi godišnje – uglavnom je prodaja magle.

Suprotno obećanjima Von der Leyen da će ostvariti "zeleni investicijski val", zeleni plan se velikim dijelom sastoji od preraspodjele novca iz postojećih fondova EU i podgrijanih obećanja za mobilizaciju kapitala privatnog sektora s vremenom. Ukupno, zeleni plan će generirati samo €7,5 milijardi eura novih proračunskih obveza kroz sedam godina. Usporedbe radi, komisija će potrošiti €29 milijardi – što je gotovo četiri puta više – na "nepotrebne" i štetne plinske projekte, pokazala je nedavna studija. Toliko o "slijetanju na Mjesec".

Gledajući ga neutralno, europski zeleni plan ne uspijeva inspirirati nijedan od tri važna kriterija: veličinu, sadržaj i opseg.

Ako se sa strane stavi činjenica da je €100 milijardi godišnje zasad fiktivno, to i dalje nije ni približno dovoljno sredstava za postizanje ciljeva. Nemojte nam vjerovati na riječ. Sama komisija procjenjuje da Europi godišnje treba €260 milijardi za postizanje svojih klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. godine, što je više nego dvostruko više od ponude iz ovog plana. I to je bilo prije nego što je komisija prošle godine poboljšala te ciljeve.

Sadržaj zelenog plana je još jedan razlog za očaj. Takozvani održivi europski investicijski plan pun je jezika "mobilizacije", obećavajući da će 'otključati' milijarde privatnih eura u korist održivih ulaganja. Kao i raniji Junckerov plan, zeleni plan predlaže poticanje privatnih ulaganja prebacivanjem rizika s privatnika na EU. Ali, to ne umanjuje rizik – jednostavno ga prebacuje na ramena europske javnosti, istovremeno osiguravajući da privatni investitori uživaju u svim dobicima. Bez plana koordinacije proizvodnje i distribucije energije, odanost komisije privatnom kapitalu obećava samo povećanje nejednakosti unutar i između država članica.

To nas dovodi do opsega zelenog plana. Na papiru plan izgleda impresivno holistički, od strategije održivog uzimanja hrane od "farme do tanjura" do "novog akcijskog plana za kružno gospodarstvo". Međutim, njegova sposobnost transformacije života ograničena je luđačkom košuljom "pakta za stabilnost i rast" koji je Europu osudio na kroničnu stagnaciju. Valdis Dombrovskis, povjerenik za plan ulaganja u zeleni plan, rekao je da želi izbjeći "razdorne rasprave" o popuštanju fiskalnih pravila.

Ukratko, zeleni plan je plan za očuvanje, a ne za transformaciju.

Takozvani "mehanizam pravedne tranzicije" – plan komisije za podršku zajednicama na koje će prekid korištenja fosilnih goriva negativno utjecati – ilustrira tu logiku očuvanja. Von der Leyen je predstavila ovaj mehanizam kao "obećanje solidarnosti i pravičnosti". Ali za koga? Hoće li biti "pravde" za zajednice diljem Njemačke i Francuske od kojih se traži da snose troškove klimatske tranzicije? Obraća li se on Grcima ili Portugalcima koji si ne mogu priuštiti brigu o emisiji ugljika u 2050. godini, zauzeti krpanjem kraja s krajem ovog tjedna? Odgovor je ne.

Mehanizam pravedne tranzicije "mobilizirat će" ukupno €100 milijardi tijekom 10 godina prema zemljama koje proizvode ugljen, poput Mađarske i Poljske, koje očekuju "vrlo značajan dio" sredstava. Podrška regijama ovisnim o uglju bitna je dimenzija pravednog prijelaza. No, nije potrebno biti cinik da bi se vidjelo da je korištenje sredstava za pravednu tranziciju isplaćivanje desničarskih vlada koje su podržale izbor Von der Leyen, i kojih se boji da bi mogle blokirati njen glavni prijedlog. Davanje povjerenja tim vladama da ostvare pravednu tranziciju – s obziromna njihovu opsežnu evidenciju korupcije i zloupotrebe EU fondova – čini se nerazumnim.

Von der Leyen voli govoriti o zelenom planu kao o velikoj, strukturalnoj promjeni. "Cilj nam je uskladiti našu ekonomiju i naš planet", rekla je. Ali, EU je istodobno podržala izgradnju cjevovoda za transport plina između Izraela i EU, vrijednu više milijardi eura, koja će prolaziti kroz tamnicu dužnika u kojoj i dalje čami grčki narod.

Srećom, nada i dalje živi u Europi. Zajedno s našom organizacijom, Pokretom demokracija u Europi 2025., koalicija europskih znanstvenika, aktivista i sindikata razvila je Nacrt za pravednu tranziciju u Europi, plan za ulaganje 5% BDP-a Unije u karbonski neutralan, pravedan i zajednički prosperitet.

Klimatske aktiviste neće se moći ušutkati. Pozivi za pravi novi zeleni plan sve su glasniji u Bruxellesu i širom svijeta. Oni neće dozvoliti da zeleni plan EU preuzme njihove parole, a isključi njihovu suštinu. Budući da je ovo izvanredno stanje a greenwashing status quo jednostavno nije dovoljan.


Pišu Yanis Varoufakis i David Adler za The Guardian
Prevela: Ružica Ereš