Edin Delić: Radioaktivna opasnost na državnoj granici - "TRGOVSKA GORA" ZA POČETNIKE

Izbor lokacije izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na granici BiH i Hrvatske u reonu Trgovska Gora nije rezultat nikakvog objektivnog i tehnički utemeljenog postupka, već čistog političkog nasilja nad građanima reona Banije u Hrvatskoj i doline Une u BiH

AUTOR: Edin Delić
OBJAVLJENO: 21.04.16 u 13:03
OSVJEŽENO: 21.04.16 u 13:03
https://bit.ly/2YjZxQc
Umjesto uvoda

Materije koje ostaju kao otpad sa povišenim stepenom radioaktivnosti danas se u modernom svijetu u najvećoj mjeri generiraju u nuklearnim elektranama. Nuklearna energetika ima svoje mjesto i značaj u modernom čovječanstvu, a procenat učešća u nacionalnim energetikama varira u širokim granicama. U Europi nesporni lider je Francuska u kojoj se gotovo cjelokupna električna energija generira u nuklearnim elektranama. Bivša SFR Jugoslavija je imala jednu izgrađenu nuklearnu elektranu na obali Save u južnom dijelu Slovenije u pitoresknom gradiću Krško.

Puštena je u rad u periodu od 1981. do 1983. godine. Ova elektrana je u to vrijeme građena kao združeni hrvatsko-slovenski projekat, a nakon raspada Jugoslavije nastavila je raditi kao objekat ove dvije zemlje. Polovinu električne energije preuzimala je susjedna Hrvatska, a od prihoda ostvarenih prodajom ove energije izdvajala su se sredstva za zbrinjavanje radioaktivnog otpada elektrane Krško.

Republika Hrvatska provodi ovih dana javnu raspravu o dva strateški važna dokumenta: nacionalnom programu zbrinjavanja radioaktivnog otpada i studiji koja obrađuje ovu tematiku na način da se kao jedini lokalitet za radioaktivni otpad tretira pogranični pojas u području Trgovske Gore.

Parlament Bosne i Hercegovine je u aprilu 2016. godine usaglasio i usvojio rezoluciju o protivljenju izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada na granici BiH i Hrvatske u reonu Trgovska Gora, kao i stručno mišljenje kojim su osporeni elementi na kojim se bazira izbor pomenute lokacije. Radi se o značajnom koraku na početku duge bitke koju će BiH morati voditi kako bi zaštitila vlastiti teritorij i građane.

Imajući u vidu niz kontradiktornih ili nepotpunih informacija, kao i činjenicu da se radi o složenoj multidisciplinarnoj problematici, pokušat ćemo jednostavnim jezikom i utemeljeno na činjenicama predočiti problem i dati osnovu građanima da bolje razumiju suštinu i kvalitetnije djeluju u budućim aktivnostima na zaštiti vlastitih interesa. 

Šta je krenulo krivo?

Otpad koji generira čovjek, pa i onaj nuklearni, je nužno negdje odložiti. Izbor lokacije podrazumjeva kompleksnu analizu i traganje za lokalitetom koji će imati što veći broj komparativnih prednosti u odnosu na faktore na osnovu kojih se vrši izbor. Osim prirodnih pogodnosti, među kojim se mogu izdvojiti prirodni geološki i hidrološki uslovi, reljef i morfologija terena, stabilnost, seizmički uslovi i niz drugih, važan faktor je i saradnja sa lokalnim zajednicama u kojim se planira smjestiti otpad, te pribavljanje saglasnosti. Iskustvo iz razvijenih i normalnih zemalja ukazuje da kada se ovaj postupak vodi kvalitetno nije problem naći lokaciju – čak se dešava i da se više gradova takmiče koji će biti odabran. Takav vid „ubjeđivanja“ obuhvata analizu i objektivizaciju koju će građani i shvatiti i prihvatiti.

Za primjer dobre prakse pri izboru lokacije ne treba ići daleko. Hrvatski sjeverni susjed Slovenija je nedavno provela izbor za lokalitet trajnog odlagališta. Prije konačne odluke u uži krug je ušlo ukupno 8 općina koje su dale saglasnost, a prikazane su na FOTO 2: Slovenske općine koje su prihvatile odlaganje radioaktivnog otpada na svom teritoriju (Šmartno pri Litji, Sevnica, Krško, Brežice, Lenart, Trnovska Vas, Zavrč i Velika Polana). Nakon pravljenja ove kratke liste, izvršena je analiza pogodnosti i odabrana lokacija u općini Krško zbog prirodnih i tehničkih uslova.

U slučaju Hrvatske u startu se krenulo sa manjim brojem lokacija, da bi uticajni krugovi izbacivali jednu po jednu, pa na kraju ostavili Trgovsku goru kao jedinu preostalu opciju. Izbor ove lokacije nije rezultat nikakvog objektivnog i tehnički utemeljenog postupka, već čistog političkog nasilja nad građanima reona Banije u Hrvatskoj i doline Une u BiH.

Građani Dvora, ali i okolnih Petrinje, Gline i Kostajnice oštro se protive ovom izboru, jer lokalitet nema nikakvih prirodnih ili tehničkih prednosti, a susjedna BiH se protivi jer je većina zone potencijalnog uticaja na teritoriju naše zemlje. Ovim Hrvatska krši niz odredbi međunarodnog prava, a u prvom redu ESPOO konvencije koja tretira nedozvoljene prekogranične uticaje.

Metaforički se može kazati da su slovenci ubjedili građane sedam općina da prihvate radioaktivni otpad da bi među njima odabrali jednu koja je najpogodnija, a da u Hrvatskoj pokušavaju locirati deponiju na jednoj jedinoj lokaciji na kojoj se građani i susjedna država protive sedam ili više puta.

Na pitanje zašto se otpad koji zagovornici sporne ideje smatraju bezopasnim prevozi iz Slovenije kroz cijelu Hrvatsku i odlaže na samoj granici sa susjednom državom nije moguće naći racionalan odgovor. Prilikom javne rasprave u Dvoru predlagači su istakli stav da Hrvatska ne mora odabrati povoljnu lokaciju, već da to može činiti gdje želi na svom teritoriju. Ovako ekstenzivno tumačenje prava odbacivanja otpada je protivno i hrvatskom i međunarodnom pravu, ali i logici.

Zašto baš Trgovska Gora?

Formiranjem Fonda za finansiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško u Hrvatskoj 2007. godine krenule su intenzivnije aktivnosti na traženju potencijalne lokacije za odlaganje otpada.  U prvoj fazi analiziralo se više potencijalnih lokaliteta, da bi vremenom bez posebnog objašnjenja i analize otpadale pojedine lokacije i ostala na kraju samo jedna – kasarna Čerkezovac neposredno uz granicu BiH u općini Dvor na Trgovskoj Gori. Trgovska Gora je brdoviti teren čije južne padine završavaju na lijevoj obali rijeke Une, neposredno prije ušća rijeke Sane u Unu. Proteže se sjeverozapadno od Novog Grada (raniji naziv Bosanski Novi) u pravcu Gline.

Čerkezovac je na kraju ostao kao mjesto koje je imalo najmanje snage i „ruku u Saboru“ da se odbrani  od pošasti skladištenja radioaktivnog otpada. U toku posljednjeg rata u Hrvatskoj ova lokacija je bila u sastavu „Srpske krajine“, a danas je naseljava većinsko srpsko stanovništvo. Usljed posljedica rata i postratnog razvoja značajan broj stanovnika se iselio, tako da danas općinu Dvor naseljava tek oko 4000 stanovnika.
Na slikama 1, 3 i 4 prikazan je sam lokalitet, te prostorni odnosi u odnosu na granicu sa BiH i okolna veća naselja Novi Grad (BiH) i Dvor (Hrvatska).
FOTO 1: Lokacija kasarne Čerkezovac u odnosu na teritorij BiH i Hrvatske
FOTO 3: Najkraći profili tla u odnosu na granicu, Novi Grad (BiH) i Dvor (Hrvatska)
FOTO 4: Kotirana udaljenost kapije kasarne Čerkezovac u odnosu na lijevu obalu Une i granicu sa BiH, koja iznosi 850 m


Prostor Trgovske Gore nalazi se u blizini iznimnih prirodnih i antroipoloških vrijednosti. Kao članica EU Hrvatska je prihvatila i obavezu zaštite područja od posebnog značaja u okviru mreže Natura 2000. U području Trgovske gore, neposredno oko lokaliteta, su dvije oblasti pod zaštitom: lijeva obala Une i dolina od naselja Trgovi ka Dvoru. Hrvatska ovim krši i međunarodno i pravo vlastite države. Članom 6 Uredbe o strateškoj procjeni uticaja plana i programa na okoliš Vlade RH utvrđena je obaveza analize uticaja na ekološku mrežu, a što se primjenjuje u odnosu na mrežu NATURA 2000. Predlagači su samo konstatirali da se područje ne nalazi u granicama ove mreže, ali nisu analizirali udaljenost od zaštićene mreže i moguće uticaje na istu.

Osim oblasti pod zaštitom Natura 2000, treba imati u vidu da se i na prostoru BiH nalaze područja od posebnog značaja, kao što su Nacionani park Una, cijeli tok rijeke Une i ušće rijeke Sane u Unu.

U tekstu Studije daje se samo površna anliza, a da se uopšte ne spominje i ne analizira odnos područja naspram zaštićenog područja NATURA 2000, kojim je zaštićen i pojas lijeve obale rijeke Une. Mjeri se udaljenost do Plitvičkih Jezera ili Petrove Gore, ali ne pominje zaštićena obala Une u okviru NATURA 2000 mreže. Poglavlje koje nosi naziv „Ekološka mreža / Natura 2000 područja“ sadrži bukvalno dvije rečenice sa 48 riječi u kojima nema nikakve analize uticaja.

Ulazna kapija u kasarnu Čerkezovac u kojoj se planira izgradnja odlagališta otpada nalazi se na udaljenosti od samo 850 m od zaštićene zone NATURA 2000 u naselju Matijevići. Čitavo područje reona Trgovska Gora nalazi se na 200-1000 m udaljenosti od zaštićene zone NATURA2000 na pravcu Trgovi-Grmušani-Vanići-Dvor. U oba slučaja po ovim najkraćim pravcima prisutni su površinski vodotoci iz zone Čerkezovac prema zaštićenim zonama, sa padom terena (gradijentom) ka ovim zonama. Ovisno od toga gdje će se locirati odlagalište unutar kasarne Čerkezovac, njena maksimalna udaljenost od zaštićene zone ne prelazi 1000 m, sa gradijentom pada terena i pravcem distribucije kontaminata vodom, tlom i vazduhom ka zaštićenim zonama. Sa prosječnim oborinama od 870 mm i maksimalnom količinom od 1086,9 mm, maksimalnom visinom snijega od 78 cm i sa 86,4% dana sa izraženim vjetrom može se konstatovati da se lokalitet Čerkezovac nalazi u području iz koga su mogući intenzivni pravci distribucije kontaminata.  Tektonski uslovi ukazuju na postojanje pretpostavljenog rasjeda pružanja skoro zapad-istok. Trasa rasjeda  je oko 450 m južno od vojnog objekta Čerkezovac. Na geološkoj karti vidljivo je postojanje nekoliko napuštenih rudarskih radova kojima su se eksploatisali Fe, Pb, Cu, kao i pojave barita. Nigdje se u tekstu ne pominju isti i nema informacija da li su podaci o rudarskoj djelatnosti korišteni u izradi Studije. Treba imati u vidu da su rudarski iskopi i podzemne prostorije posebno pogodne za brzu distribuciju kontaminacije u prostoru.

Kao posebno ilustrativan primjer ignorisanja interesa BiH može se navesti analiza zone uticaja odlaganja radioaktivnog otpada koji su autori Studije u Hrvatskoj uradili. Na slici 5 prikazana je karta kojom se obilježava krug od 5 km oko kasarne Čerkezovac, ali teren u sastavu BiH je potpuno ignorisan. Nije uzeto u obzir koliko ljudi živi u ovom prostoru i kako na njih može uticati radioaktivnost.

Uzme li se prečnik od 5 km oko lokaliteta, dobit će se površina od 78,5 kvadratnih km. U Studiji su korišteni podaci i metodologija Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske koji se odnose samo na dio od oko 40% površine u krugu od 5 km koji se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske. Autori su pomenutom ilustracijom praktično priznali da se i unutar aproksimativno i bez naučno-stručnog utemeljena odabranih 5 km uticaja nalazi najveći dio površine susjedne Bosne i Hercegovine, a što može biti korišteno i kao dokaz u međunarodnoj arbitraži i sudskom sporu između dvije države. Na ovaj način se samom Studijom potvrđuje i dokazuje uticaj na susjednu državu, a načinom na koji se vodi postupak čini kršenje odredbi međunarodnog prava. Izostanak analize područja u sastavu Bosne i Hercegovine, samo zbog toga što to nije administrativni teritorij Republike Hrvatske, je kršenje ESPOO konvencije o štetnom prekograničnom uticaju, a ilustracija 5 u potvrđuje da se radi o potencijalnom prekograničnom uticaju velikog značaja. Tako se u Tabeli na stranici 95 ističe da je 2011 godine u zoni 5 km oko Čerkezovca živjelo samo 4309 stanovnika. Pri tome se uopšte ne uzima u obzir stanovništvo na području BiH. Zanemaren je uticaj na oko 30.000 stanovnika općine Novi Grad u BiH.

Studija pogrešno tretira i seizmičku opasnost. Ističe se kako se „područje Trgovske gore i lokacije Čerkezovac nalazi u prostoru bez značajne autohtone seizmičke aktivnosti, gdje se mogući uticaji očekuju iz regionalnih i lokalnih epicentralnih područja“. Autori ističu da se može očekivati potres do VIII stepena Merkalijeve skale. Ovaj intenzitet potresa je destruktivan sa efektima kao što su rušenje dimnjaka i oštećenja objekata. Zemljotres u Banjaluci 27.10.1969. je bio potres jačine 8 stepeni po Merkalijevoj, ili 6 stepeni po Rihterovoj skali. Počeo je neuobičajeno jakim „prethodnim udarom“, u noći 26. oktobra u 2:55 časova; podrhtavanje tla se nastavilo do 8:53. Zemljotres se zbio u 16:35. Hipocentar je bio 20 kilometara ispod grada. Zemljotres je 1969. devastirao grad. Poginulo je 15 Banjalučana, a 1.117 ljudi su bili teže i lakše ozlijeđeni. Materijalna šteta je bila ogromna. Potpuno je uništeno 86.000 stanova ili 3,7 x 106 metara kvadratnih stambene površine. Velika oštećenja nanesena su školskim (266), kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i objektima javne uprave administracije (152). Privreda je pretrpjela značajne gubitke. Sva preduzeća su naredni period radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su potpuno prestala sa proizvodnjom.  Udaljenost lokaliteta Trgovska Gora od epicentra u Banja Luci je 73 km.

Nužno je imati u vidu da se za izgradnju deponije radioaktivnog otpada moraju uzeti u obzir najnepovoljnije očekivane okolnosti, a ne prosječne. Nikako se intenzitet od VIII stepeni Merkalija ne može smatrati kao situacija u kojoj nema značajnije seizmičke aktivnosti, pa bez obzira da li je ona autohtona ili posljedica potresa izvan zone. Autori su konstatacijom da nema veće „autohtone seizmičke aktivnosti“ praktično isključili uticaj potresa izvan zone i nedopustivo potcijenili ovu opasnost. Zanemaruju se i moguće posljedice prirodnih ili podmetnutih šumskih požara u mreži minskih polja postavljenih po Trgovskoj Gori tokom rata.  

FOTO 5: Ilustracija iz Strategije zbrinjavanja otpada na kojoj je označen proizvoljno odabran radijus uticaja oko kasarne Čerkezovac od 5 km, a gdje se vidi da je potpuno ignorisan teritorij u sastavu BiH

Šta je za razumijevanje problema nužno znati o radioaktivnosti

Za razumijevanje opasnosti od radioaktivnog otpada nije nužno poznavanje teorije radioaktivnosti, procese radioaktivnog raspada niti fizikalnost radioaktivnih materija. Bit će dovoljno razumijevanje nekoliko osnova iz oblasti atomske fizike. Rado-aktivnost se može realizirati kao posljedica prirodnog raspada nestabilnih elemenata ili pak vještački indukovana, a ogromne količine energije koje se pri tome oslobađaju čine ovaj vid radioaktivnosti pogodnim za generiranje električne energije, proizvodnju atomskih bombi, ali i za niz civilnih primjena, kao što su snimanje nevidljivih dijelova tijela u medicini, radijacijske terapije malignih oboljenja, skeniranje materijala u industriji, mjerenje protoka fluida i slično.

Radioaktivnost nastaje kao posljedica „radioaktivnog raspada“ pri čemu hemijski elementi prelaze iz jednih u druge. Teži elementi gube dio svoje mase u raspadu usljed koga se u okolinu emituju tri vrste zračenja. Jonizirajuće zračenje je ono koje ima dovoljnu energiju da jonizira atome u tijelu. Tako nastali joni narušavaju procese u ćelijama, što može dovesti do poremećaja u njihovom funkcioniranju i dijeljenju, te do nastanka ozbiljnih bolesti, poput raka. Prema karakteristici ovo zračenje se dijeli na tri skupine: alfa, beta i gama zračenje. Alfa i beta zrake imaju osobine čestica, a gama zrake osobine elektromagnetnih talasa velike prodornosti. Alfa zrake imaju jako djelovanje, ali mali doseg od nekoliko cm. Zaustavlja ih već koža ili komad papira. Ali ako se unesu u tijelo hranom ili udisanjem, mogu biti opasne zbog svog jakog djelovanja. Beta zrake su elektroni ili negativno nabijene čestice. Djelovanje je puno slabije od alfa zračenja, ali je domet veći. Zaustavlja ga tanka metalna ploča. U ljudsko tijelo prodire do nekoliko centimetara dubine. Opasno je za zdravlje ako se izvor unese u organizam. Gama zrake su elektromagnetsko zračenje velike energije, koje potiče iz jezgra atoma. Njegovo djelovanje je slabije od djelovanja alfa i beta zraka, ali mu je domet veći. Prolazi kroz ljudsko tijelo, a može se reducirati pomoću debelog sloja olova, betona ili vode. Da bi se zaustavile ove zrake nužne su prepreke od olova ili betona, odnosno debeli zidovi guste materije. Osim pomenute podjele radioaktivnog zračenja, veoma važne karakteristike zračenja su i vrijeme trajanja raspada ili radioaktivnosti i količina energije koja se pri tome oslobađa u okolinu.  

U radioaktivni otpad spada niz materija koje nakon upotrebe nužnog odlaganja zadržavaju povišeni stepen radioaktivnosti. Vrsta, intenzitet i trajanje radio aktivne opasnosti varira u veoma širokim granicama. U Europskoj uniji ovaj otpad se klasificira u šest kategorija po stepenu opasnosti, počev od prve kategorije „bezopasnog otpada“, čija radioaktivnost nakon upotrebe materijala opada prije odlaganja na takav nivo da nije potrebno nikakvo posebno zbrinjavanje niti kontrola ovog otpada. Drugu kategoriju čini „kratko-živeći otpad“ (VSLW) gdje uglavnom spada medicinski i generalno „institucionalni“ radio-aktivni otpad. Treća kategorija je radio-aktivni otpad vrlo niskog nivoa radio-aktivnosti (VLLW) koji je potrebno posebno zbrinjavati pri odlaganju. Četvrta kategorija je otpad niskog nivoa radio aktivnosti (LLW) čije vrijeme raspada može trajati i stotinu godina. Petu kategoriju čini otpad srednjeg nivoa radio-aktivnosti (ILW), a petu otpad visokog nivoa radio-aktivnosti (HLW), koji predstavljaju dugoročnu opasnost i veoma visoke standarde u rukovanju i odlaganju ovakvog otpada.

Uticaj zračenja na čovjeka ovisi o vrsti, intenzitetu i ekspoziciji, a može biti od nivoa koji su potpuno bezopasni po zdravlje, pa do ugrožavanja života. Čovjek nema mogućnosti prepoznati ili osjetiti zračenje, a posljedice se obično ne osjete odmah. Čak i manja zračenja mogu izazvati genetske poremećaje potomstva ozračenih osoba, a ozbiljnije doze mogu izazvati niz oboljenja pa čak i sa fatalnim ishodom.

Doze zračenja čovjeka mjere se jedinicom Sv (Sievert), koja se može iskazati u energetskom potencijalu kao količina zračenja od 1 J (Joule) energije po 1 kg mase. U slučaju zračenja dozama od preko 10 Sv nastupa teška bolest i smrt u nekoliko sedmica. Doze od 2-10 Sv primljenih u kratkom roku izazivaju smrt s vjerojatnoćom od 50%, dok bi 1 Sv primljen u kratkom roku izazvao radijacijsku bolest (mučninu, gubitak kose). Doza od 50 mSv godišnje je najmanja doza za koju postoje dokazi da izaziva rak. Treba imati u vidu da su ovo posljedice uticaja polja zračenja na čivjeka. U slučaju unošenja radioaktivnih čestica u organizam udisanjem, kontamniranom vodom ili hranom opasnosti su višestruko veće, a posljedice je teško i predvidjeti.

Ako se polazi od pretpostavke koju nameću zagovornici deponovanja RAO u Trgovskoj gori da ovaj otpad nije opasan, postavlja se pitanje zbog čega ga ne smjeste na neku drugu lokaciju? Zašto se do te mjere insistira samo i isključivo na Trgovskoj gori, na lokaciji koja će najmanje 70% potencijalno ugrožene zone imati upravo na teritoriji BiH?

U slučaju curenja radijacije veliki uticaj na posljedice imao bi mehanizam prijenosa, način i intenzitet ekspozicije povećanom intenzitetu, te "ranjivost receptora". Posljedice su mnogo veće na djecu nego na odrasle. Uobičajena izloženost radijaciji kada se nađemo u zoni sa povišenim zračenjem je oblik u kome se najčešće susrećemo i koji imamo u vidu kada se propisuju maksimalne tolerantne doze. Ovdje treba imati u vidu da postoji mogućnost "transporta kontaminata" vodom i vazduhom, te da dođe do povišenog nivoa radijacije vode i hrane. Unos ovakvih materija u tijelo bi izazvao višestruko veće posljedice nego što bi bio boravak u ozračenom prostoru.

U trenutnoj situaciji nije moguće tačno predvidjeti očekivane intenzitete kontaminacije, transportne mehanizme, populacijsku ekspoziciju i niz drugih faktora koje je trebalo obraditi predloženom studijom. Međutim sa sigurnošću se može tvrditi da zona uticaja ne bi bila jednaka u svim pravcima i bila bi znatno veća od kruga od 5 km, koliko su obradili autori sporne Studije o zbrinjavanju otpada.

Tek kada se uzmu u obzir mogući pravci kretanja kontaminata vodom, tlom i vazduhom, uz proračun niza uticajnih faktora, kao što su reljef, hidraulički gradijenti, pravci strujanja površinskih i podzemnih voda, ruže strujanja vjetra, vegetacija, objekti, morfološke prilike i drugi faktori može se uraditi prognozna karta očekivanih nivoa kontaminacije, prostorne i vremenske skale uticaja, mehanizma neutralizacije kontaminacije i slično.

Ono što je najozbiljnije u konkretnom slučaju je činjenica da se planira odlaganje otpada Nuklearne elektrane Krško, a da se pri tome ovaj otpad predstavlja kao potpuno bezopasan i ravan onom koji imaju u institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a to je otpad iz bolnica i generalno civine upotrebe.

Treba imati u vidu da je proizvodnja električne energije u nuklearnom reaktoru veoma ozbiljan proces. Radioaktivni otpad iz nuklearne elektrane ne može biti u istoj kategoriji sa gromobranima, jonizacijskim senzorima za dim ili ostatcima upotrebe rengena u bolnicama.
Neprihvatljiva je pretpostavka od koje se polazi u studiji da će sve sigurno i da nema nikakve šanse da dođe do curenja radijacije. Naprotiv - mora se uzeti u obzir najnepovoljniji scenario i predvidjeti upravljanje rizicima za svaku od varijanti kontaminacije koja ima za posljedicu neprihvatljive rizike po ljude i okoliš.

O kakvom otpadu se radi?

Susjedna Hrvatska se danas suočava sa izazovom zbrinjavanja dvije vrste radioaktivnog otpada.

U samom Nacionalnom programu zbrinjavanja predviđenu su dvoje vrste otpada: institucionalni otpad, te otpad iz nuklearne elektrane Krško koji čine ozračeni materijali i tzv. „istrošeni izvori“ radioaktivnosti.  Institucionalni otpad je trenutno smješten u institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a ima ga u malim količinama do par desetina kubnih metara. Ovaj otpad nije ključna opasnost. Veoma često se prave zamjene teza, te pod stepen opasnosti ovog otpada svodi i otpad Nuklearne elektrane Krško, pa se ističe kako je taj otpad već godinama u Zagrebu bez posljedica.

U samom Nacionalnom programu specificira se preko 3000 tona radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško. U programu se daje plan po kome će se ove količine odlagati dugoročno postepeno u narednih 30-40 godina. Međutim ova teza koju plasiraju u suprotnosti je evidentnom žurbom kojom se vodi ovaj postupak. Nameće se pitanje zbog čega se postupak provodi baš sad i zašto ovako naglo? Odgovor je jednostavan i može se vidjeti na:

SLIKA 6: Stanje popunjenosti trenutnog privremenog skladišta radioaktivnog otpada u Nuklearnoj elektrani Krško, gdje se vidi da je ovo skladište već u potpunosti popunjeno, iako se u više navrata vršilo kompaktiranje otpada (Izvor: NE Krško)

SLIKA 7: Vrste i struktura otpada koji je uskladišten do kraja 2014. godine u Nuklearnoj elektrani Krško (Izvor: NE Krško)

Na slici 6 prikazana je popunjenost sadašnjeg privremenog skladišta u NE Krško, gdje se vidi da je u periodu 2015-2015 ovo skladište praktično puno i da se mora isprazniti. Otpad se može prebaciti u drugo skladište ili trajno odložiti. Hrvatska mora preuzeti najmanje polovinu ovog otpada, a razmatra se i preuzimanje ukupne količine. Na slici 7 vidimo da se radi o 2.258,417 m3 radioaktivnog materijala koji se mora zbrinuti pod hitno.

Izvjesno je da bi se odmah po otvaranju objekta Čerkezovac za odlaganje ili skladištenje prebacila najmanje polovina RAO iz postojećeg skladišta u Krškom, jer Hrvatska ne pokazuje spremnost platiti Sloveniji visoke troškove daljeg zbrinjavanja ovog otpada.

Novac i nuklearni otpad

U genezi problema sa kojim se BiH susreće u pokušaju odbacivanja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori ključni faktor za razumijevanje onoga što se događa leži u razumijevanju tokova novca. Republika Hrvatska je za potrebe rješavanja problema radioaktivnog otpada formirala "Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško".

Osnivač Fonda je Republika Hrvatska, koja solidarno jamči za obveze Fonda, a za svoj rad Fond odgovara središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove energetike, odnosno Ministarstvu gospodarstva“. U  Upravnom odboru ovog Fonda danas sjedi i gospodin mr.sc. Saša Medaković, koji je zamjenik prdsjednika. Gospodin Medaković je istovremeno i direktor Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, a to je institucija koja je naručila i vodi proces pokušaja odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj Gori.

Ovaj Fond je formiran 2007. godine, a na WEB stranici stoji: „Fond je osnovan Zakonom o Fondu za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško („Narodne novine“ br. 107/07) zbog ispunjavanja obveza Republike Hrvatske iz Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", br. 9/02)“.

Prema nezvaničnim informacijama organi vlasti u Hrvatskoj već više godina istražuju poslovanje ovog Fonda, a evidetan sukob interesa i raspiništvo, odnosno nenamjensko invenstiranje iz Fonda u politički podobne domaće i strane kompanije samo su vrh ledenog brijega. Zbog činjenice da se radi o radioaktivnom otpadu, kao materiji od posebnog interesa za opštu sigurnost, Hrvatska je pod snažnim međunarodnim pritiscima, a nije isključeno da se ponašanje upravljačkih struktura Fonda može okarakterisati i kao izazivanje radijacijske opasnosti u regionalnim okvirima.

Iz povjerljivih izjava vojnih lica koja su bila na službi u objektu Čerkezovac saznali smo da se već nalazi u Trgovskoj Gori uskladišten radioaktivni vojni otpad nastao radom vojne bolnice u Zagrebu i od projektila sa osiromašenim uranijem koji je imala Hrvatska Vojska. Kako danas nije moguće ući u ovaj strogo čuvani objekat, može se govoriti i o propustima Ministarstva odbrane Republike Hrvatske, te postupanju sa radioaktivnim otpadom suprotnom međunarodnim konvencijama. Ovo bi značilo i odgovornost same Hrvatske prema vlastitim građanima i susjednoj BiH, ali i krivičnu odgovornost lica koja su nesavjesnim djelovanjem u službi izazvala potencijalnu opasnost velikih razmjera.
Fond je objavio i svoju investicijsku politiku, po kojoj može ulagati sredstva u vlasničke i dužničke vrijednosne papire, investicijske fondove, instrumente i depozite kod finansijskih institucija, repo sporazume o otkupu, te u opcijske i terminske poslove isključivo u svrhu osiguranja potraživanja imovine Fonda. Pir tome se naglašava da se neće ulagati u papire onih izdavatelja čij je kreditni rejting niži od investicijskog ili važećeg rejtinga Republike Hrvatske.

Prema izvještajima Fonda on je u periodu 2008-2014. godina prikupio više od milijardu kuna, odnosno oko 140 miliona eura namijenjenih zbrinjavanju otpada Nuklearne elektrane Krško. Međutim evidentno je da su se ovi novci trošili nenamjenski i u političke svrhe, sa vrlo indikativnim postojanjem kaznenih djela. U izvještaju Fonda za 2014. godinu stoji da je vrijednost imovine u korporativnim obveznicama, obvezničkim fondovima, i zajmovima 144,1 miliona kuna s udjelom, a čine ju kratkoročni zajam Centru za restrukturiranje i prodaju državne imovine, obveznice Agrokora, Erste banke, Hrvatske pošte, Jadrolinije, HEP, KBZ i Plodine. Vrijednost imovine u dionicama, te dioničkim i mješovitim fondovima iznosi 46,4 miliona kuna, a nalazi se u dionicama Petrokemije, Uljanika, Podravke, Luke Ploče, Hoteli Imperial Rab, zatim fond Prosperus. Prema navodima izvještaja imovinu posebno visokog rizika čini imovina izdavatelja vrijednosnog papira u predstečajnoj nagodbi odnosno potraživanja za dospjele obveznice IGH d.d. u iznosu od 7,3 miliona kuna, te depozit u HPB u iznosu od 52,5 miliona kuna, te potraživanje za dospjele kamate u iznosu od 3,3 miliona kuna.

U traženju odgovora na pitanje kako su se na spisku korisnika miliona iz ovog Fonda našli privatni trgovinski lanac Agrokor, strana Erste banka, posrnula Jadrolinija, trgovinski lanac Plodine ili pak fond Prosperus leži i objašnjenje na ono što danas gledamo na sceni oko Trgovske gore.
Evidentan nedostatak transparentnosti, veoma sumnjiva lista korisnika sredstava Fonda i sama činjenica da su „zagrabili“ novac iz Fonda kojim treba rješavati veoma važno pitanje otpada NE Krško daju odlično osnovu za razumijevanje fenomena Trgovska Gora. Smjesti li se otpad iz Krškog za male novce na granici BiH neće biti velike brige za nenamjenski potrošene novce, a ostat će i značajna količina miliona za nove političke projekte.
FOTO 8: Ulaz u strogo čuvanu kasarnu Čerkezovac koji kontroliše Hrvatska vojska 

Umjesto zaključka

Vruć krompir koji smo dobili od susjedne Hrvatske na žalost morat ćemo neko vrijeme prebacivati iz ruke u ruku i trpiti posljedice. Bosna i Hercegovina ima veoma jaka uporišta u međunarodnom pravu i greškama koje čini Hrvatska da sasvim pouzdano spriječi odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj Gori, ali samo ako vodi aktivnu politiku i pravovremeno reaguje pravnim sredstvima.

Emocijama se neće postići mnogo, a prepusti li se inicijativa susjednoj Hrvatskoj, vrlo je lako moguće da veoma uskoro dobijemo radioaktivni otpad na samoj granici. Ohrabruje činjenica da u BiH nema niti jedne političke struje koja odobrava ili prećutno podržava ovaj vid agresije susjedne države. Ohrabruje i činjenica da se građani sa obje strane povezuju, da sarađuju i da se podržavaju. U okviru borbe formirana je organizacija „Regionalni forum za okolinsku sigurnost i saradnju“ koji je na samom početku javne rasprave objavio Stručno mišljenje kojim se osporava odlaganje otpada na Trgovskoj Gori. Ovo Stručno mišljenje usvojio je i Parlament BiH, a Forum najavljuje dalju oštru borbu. Kao pogranični okolinski problem sve češće se pominje, pa i vezuje kao kontramjera za Trgovsku Goru, i problem prekomjernog zagađenja Rafinerije u Bosanskom Brodu. Prava građana Hrvatske, ali i samog Bosanskog Broda, su nesporna, te se očekuje da borci za čist zrak u dva Broda na Savi stanu u istu frontu sa borcima za očuvanje Trgovske Gore.