BiH konkretno i direktno protiv radioaktivnog otpada na Trgovskoj Gori

Razgolićen diletantski i zlonamjeran rad Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Hrvatske

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 27.04.16 u 21:36
OSVJEŽENO: 27.04.16 u 21:36
https://bit.ly/2XqFAXF
Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine uputilo je dopis Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Hrvatske o namjeri učestvovanja u prekograničnom postupku strateške procjene uticaja na okoliš Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora istrošenog nuklearnog goriva (Program za period do 2025. godine, s pogledom do 2060. godine), sa komentarima i primjedbama na Program:

"Realizacija Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nukleamog goriva može imati značajan negativan i poguban uticaj na "životnu sredinu i zdravlje ljudi u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine, zbog čega su svoje protivljenje već iskazale lokalne zajednice i opštine u oba entiteta, kao i najviše entitetske zakonodavne institucije. U pripremi je i rezolucija kojom će Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine također izraziti svoje protivljenje odabiru Trgovske Gore kao potencijaIne lokacije za odlaganje i skladištenje navedenog opasnog materijala.

Lokacija "Trgovska Gora" nalazi se oko 1,2 kilometra od državne granice Bosne i Hercegovine i Republike Srpske; radijus zahvata dio opštine Novi Grad u Republici Srpskoj i BiH, što jasno ukazuje na mogući prekogranični uticaj. Kriterij radijusa od 5 kilometara potrebno je prelspitati; prema ovorn kriteriju, najveći dio zahvaćene površine nalazi se u Bosni i Hercegovini; pri analizi nije uzeto u obzir stanovništvo Bosne i Hercegovine, premda aktuelni radlijus od 5 kilometara u potpunosti zahvata područje Novog Grada, sa 11,603 stanovnika, kao i okolna naseljena mjesta.

Izvorište "Donje Mlakve" služi za javno vodosnabdijevanje Novog Grada sa pripadajućim zonoma sanitarne zaštite. One su također u potpunosti obuhvaćene radijusom od 5 kilometara; granica zone šire zaštite izvorišta nalazi se na oko 1,3 kilometra od Trgovske Gore.

Jedna od krupnih zamjerki navedenom Programu tiče se nedosljednosti izbora lokacije za odlaganje radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nukleamog goriva. Naime, određene aktivnosti u smislu izbora pogodne lolcacije za odlagalište radioaktivnog otpada datiraju iz vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Postupak se kontinuirano provodi sa većim ili manjim pauzama u posljednjib 30•tak godina. Korištenjem raznih eliminacionih parametara u toku 1997. godino broj razmatranih lokacija je smanjen, te su odabrane četiri potencijalne lokacije za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada; to su bile: Trgovska Gora, Moslavačka gora, Psunj i Papuk.

Posebno bitnim smatramo napomenuti da u prethodnih trideset godina, pa sve do 2013. godine, lokacija kasarne Čerkozovac na Trgovskoj Gori nije uzimana u razmatranje, već lokacija Majdan. koja se nalazi 15 kilometara sjeverozapadno od lokacije Čerkezovac. U toku 2015. godine izrađena je studija u kojoj je primjenom eliminacionih kriterija prvi put izabrana lokacija Čerkezovac za skladištenje radioaktivnog otpada, ali i tada je sistemom bodovanja lokacija Majdan, sa 410,8 bodova ocijenjena bolje od lokacije Čerkezovac, sa 406 bodova. Utvrđena razlika od 4,8 boda u korist lokacije Majdan nije se smatrala značajnom, te je izabrana lokacija Čerkezovac, što predstavija nedosljednost u metodologiji i što bi, s obzirom na veoma malu udaljenost od granice Bosne i Hercegovine, trebalo imati značajan utical na izbor lokacije.

Nije potpuno jasno ni korištenje eliminacionih kriterija koji se odnose na demografsku analizu područja unutar radijusa od 5 kilometara od lokacije Čerkezovac, jer najveći broj naselja i stanovništva nalazi se upravo na drugoj strani granice i pripada Opštini Novi Grad, što nije uzeto u obzir i šlo bi imalo ogroman uticaj na konačan izbor lokacije.

Sljedeća velika primjedba odnosi se na nedosljednost u korištenju termina "skladištenje" i "odlaganje" kroz cijeli dokument. Mada su autori naglasili da "nema automatizma kojim bi se skladište prevelo u odlagalište", jer se radi o različilim objektima i potpuno različitim fazama u upravljanju radioaktivnog otpada, na mnogim mjestima u dokumentu, kao i u toku postupka izbora lokacije, koristi se termin "odlagalište", mada se prva faza u postupku odnosi na skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada.

Autori Strateške studije za Nacionalni program provođenja Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenth izvora i istrošenog nuklearnog goriva više puta koriste konstataciju kojom se radioaktivni otpad iz nukleame elektrane Krško poredi i čak smatra manje opasnim od institucionalnog radioaktivnog otpada nastalog korištenjem izvora zračenja u medicini, industriji i nauci, što je nedopustivo i besmisleno sa stručnog aspekta. Naime, skladištenje i odlaganje institucionalnog radioaktivnog otpada i radioaktivnog otpada nastalog u nuklearnim elektranama su dva potpuno različita koncepta sa tehnološkog, finansijskog i organizacionog aspekta. Većina zemalja svijeta, pa i Bosna i Hercegovina, posjeduje institucionalni radioaktivni otpad, što nije slučaj sa radioaktivrtim otpadom nastalim u nuklearnim elektranama, za čije upravljanje su potrebni izuzetni ljudski i materijalni resursi, specifična organizaciona struktura, razvijena infrastruktura, te podrška istraživačkim aktivnostima u navedenoj oblasti.

Studija daIje navodi da "nije vjerovatno da bi bilo uticaja na zdravlje ljudi i okoliš planiranog skladišta radioaktivnog otpada na lokaciji Čerkezovac, a ni na zaposlene tijekom izgradnje i tijekom rada. Izvjesni neznatan utjecaj može se očekivati na zaposlene tijekom transporta radioaktivnog otpada do mjesta skladištenja". 

Smatramo da Studija ne obrađuje u potrebnoj mjeri uticaje na zdravlje ljudi u okolini sporne lokacije, kao ni uticaje koji mogu dovesti do vanrednih događaja, što može dovesti do "curenja" uskladištenih radioaktivnih materija, koje je — s obzirom na lokaciju objekta, te dijelom nepovoljne geološke, hidrološke, meteorološke, klimatske i seizmološke uticaje, trebalo analizirati u značajnijoj mjeri. 

Pored toga, u Studiji je jasno naznačen problem transporta radioaktivnog materijala, koji bi koristio postojeću putnu mrežu uz rijeku Unu, što je nedopustivo, s obzirom na mogućnost akcidenata tokom transporta navedenog nuklearnog materijala. 

"Za prijevoz NSRAO koristiti će se cesta koja ide neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, u jednoj varijanti oko 5 km, a u drugoj varijanti oko 30 km, ako se ide pravcem iz Hrvatske Kostajnice dolinom Une. Cesta prema Dvoru i Čerkezovcu nalazi se u zoni visokog rizika od plavljenja, pa prijevoza neće biti za vrijeme rizika od poplave, također ovdje nema vodnih nasipa koji bi pucanjem mogli uzrokovati nepredvidive situacije'". 

Također, analiza uticaja na teritoriju Bosne i Hercegovine je samo sporedno spomenuta, što je — s obzirom na lokaciju objekta na samoj granici — apsolutno nedopustivo. Studija dalje navodi nekoliko primjera rješavanja problema upravljanja radioaktivnim otpadom u drugim državama. Nemoguće je povuči paralelu, jer svega 35 država posjeduje nuklearne elektrane i većina još uvijek skladišti otpad na lokacijama same elektrane; svega par zemalja trenutno gradi kapacitete za odlaganje otpada. Ono što je sigurno je da je ovo jedinstven slučaj da jedna država (Repubika Hrvatska) planira skladištenje i odlaganje RAO na granici sa drugom državom (Bosna i Hercegovina) nastao u nuklearnoj elektrani u trećoj državi (Slovenija).

Poznato je da je Španija krajem devedesetih odredila lokaciju za skladištenje RAO nastalog u nukleamim elektranama udaljenim 4 km od granice Portugala i nakon demonstracija i reakcije javnosti od toga se je odustalo, te je određena nova lokacija u unutrašnjosti države.

Sama činjenica da se na spornu lokaciju planira odlagati radioaktivni otpad i nukleamo gorivo iz nuklearne elektrane Krško je zabrinjavajuća, jer takva vrsta opasnog otpada neće biti razgrađena hiljadama godina, tako da niko nije u stanju reći kakav će biti njegov uticaj na buduće generacije.

Kao razlog za posebnu zabrinutost naročito ističemo blizinu sporne lokacije teritoriji Bosne i Hercegovine, te riječni sliv i vodotok rijeke Une, što bi moglo ugroziti cijelo područje kojim protiče ta rijeka. Nedopustivo je da se odlaganjem tako opasnog otpada dovodi u opasnost stanovništvo i životna sredina susjedne države.

"Strateška studija za nacionalni program provedbe strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva" nije jasna i nije u skladu sa okolišnom legislativom u Republici Hrvatskoj. lako se predmetnim dokumentom nastoji obuhvatiti i procjena uticaja na životnu sredinu (okoliš), ovako definisan naslov Studije ne može se smatrati Strateškom procjenom uticaja plana i programa na okoliš u skladu sa Uredbom o strateškoj procjeni uticaja plana i programa na životnu sredinu, jer u svom naslovu ne sadrži riječi "strateška procjena uticaja na okoliš".

Posebno treba imati u vidu da nije uključeno resorno Ministarstvo za okoliš i da Studija veoma površno i nesisternatski tretira uticaj na životnu sredinu, a posebno na područje zaštičeno u okviru mreže Natura 2000. Pomenuta studija ne navodi niti jedan negativan uticaj, te potpuno jednostrano navodi da negativnih uticaja neće biti, iako je svrha ove studije da pojasni moguće uticaje na životnu sredinu i njene komponente (zrak, voda, tlo, itd.), to ipak nije učinjeno.

Neshvatljiva je i neprihvatljiva odluka da se pored više potencijalnih lokacija, upravo Trgovska Gora predstavi kao jedina opcija, uprkos višegodišnjem aktivnom protivljenju lokalnih zajednica, nevladinih organizacija i opština. Pri tome je očigledno neshvatanje autora Studije šta Strateška procjena uticaja na životnu sredinu treba sadržavati i predstavljati. U studijama ovog tipa, altemativne lokacije su obavezno poglavlje. Pa ipak, na javnoj raspravi održanoj u Opštini Dvor, Trgovska Gora je bila jedina raspravljana lokacija, uprkos brojnim, jasno artikulisanim razlozima protiv ovakve odluke.

Naredna primjedba tiče se odabira trenutka informisanja javnosti u Bosni i Hercegovini o planiranim aktivnostima iz Priloga 1 uz Espoo Konvenciju. Prema članu 3 stav 1 navedene Konvencije, "zemlja porijekla će što je moguče prije, a najkasnije istovremeno s informisanjem svoje vlastite javnosti, obavijestiti o istoj planiranoj aktivnosti svaku potpisnicu za koju smatra da bi mogla biti pogođena zemlja, kako bi osigurala odgovarajuće i učinkovite konsultacije prema članu 5". Republika Hrvatska je najavila i obavijestila domaću javnost, dok je Bosna i Hercegovina, kao pogođena zemlja i zainteresovana strana, obaviještena naknadno, a ne istovremeno kad i javnost u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbama Aarhuske konvencije, preporučuje se da se zainteresovane strane uključe u ranim fazama donošenja odluka. U tom smislu, izrada Nacrta strateške procjene na okoliš nije bila u skladu s preporukama. Kako se u pomenutoj Studiji navodi, stanovništvo u području koje zahvata radijus od 5 kilometara oko lokaliteta potencijalnog skladišta potencijalno je ugroženo, te bi se, prema Aarhuskoj konvenciji, trebalo tretirati kao "zainteresovana javnost", što zahtijeva njeno ravnopravno uključivanje u postupak procjene uticaja na okoliš. Ovim propustom prekršene su odredbe navedene Konvencije, jer stanovništvo sa bosansko-hercegovačke strane nije bilo adekvatno informisano niti uključeno u ovaj postupak.

U tabeli na stranici 95, ističe se da je 2011. godine u zoni od 5 km oko kasarne Čerkezovac živjelo samo 4,309 stanovnika, što implicira da zdravstveni i i svi ostali interesi stanovništva na području Bosne i Hercegovine nisu uzeti u obzir. Tako je, na primjer, zanemaren potencijalni uticaj na oko 30,000 stanovnika Opštine Novi Grad u BiH, ali i drugih opština u slivu rijeka Une i Save. 

U postupku odabira lokacije skladišta RAO na Trgovskoj gori, posebno su prekršene odredbe •Člana 3, pošto nije osiguran adekvatan "pristup javnosti", u skladu s Aarhuškom konvencijom. Sve mjesne zajednice u Opštini Dvor održale su zborove i potpisima svih prisutnih iskazale su protivljenje predloženom rješenju. Svaki drugi pokušaj interpretacije javnosti putem "predstavničkih organa i tijela", uključujući organe Opštine Dvor, podrazumijeva učešče "javnih tijela", a ne javnosti. S tim u vezi, samo mišljenje lokalnih zajednica, odnosno njenih građana, može se smatrati za učestvovanje javnosti". 

DZRNS Republike Hrvatske nije podržao nikakav vid "odgovarajućeg prepoznavanja i podrške" asocijacijama i grupama iz oblasti zaštite okoliša, u skladu sa stavom 4 navedene Konvencije, već se cijeli postupak vodi naprotiv, nasuprot i ignorišuči stavove ekoloških organizacija, asocijacija i grupa.

Javnost nije imala priliku učestvovati u procesu donošenja odluka, u skladu sa stavom 5 navedene Konvencije. U svi procesima do sada uključivani su "ijavni organi", bilo da se radi o učešču državnih, županijskih ili opštinskih tijela. 

DZRNS, kao javni organ, nije postupio u skladu sa odredbama stava 7 navedene Konvencije, u smislu međunarodnog učešča u procesu donošenja odluka, a što se posebno odnosi na isključenje susjedne Bosne i Hercegovine, od čije granice je zona potencijalnog uticaja potencijalnog skladišta RAO-a udaljena svega 850 metara. 

Predloženi lokalitet nalazi se na samo 850 metara od zaštičenog područja u okviru mreže "Natura 2000". Blizina odlagališta ili skladišta radioaktivnog otpada može ozbiljno ugroziti ove zaštićene lokacije, posebno kada se uzmu u obzir tip geološke podloge i hidrološka slika područja. Pri tom, valja naglasiti da je opčenho zonemarena činjenica da se najveći dio površine uticaja (radijus od 5 km) nalazi upravo na području Bosne i Hercegovine, dok se nuklearni otpad iz NE Krško smatra malo opasnim, jer se radi o "pretežito nisko radioaktivnom otpadu, s malim količinama otpada srednje radioaktivnosti", te se konstatuje da je "Ukupna aktivnost ovog otpada na razini aktivnosti institucionalnog otpada i iskorištenih izvora u RH". 

Izrazi "pretežito" i "na razini aktivnosti su veoma paušalni, a autori zanemaruju da se iskorišteno gorivo NE i otpad nuklearnih elektrana nikako ne može tretirati kao institucionalni otpad, odnosno da postoje veoma jasne i velike razlike u skladištenju i odlaganju RAO-a. U cijelom tekstu Studije nije jasno napravljena distinkcija lzmedu skladištenja i odlaganja RAO-a, a konačno odlaganje interpretira se, sa stanovišta opasnosti po okoliš, kao uporedivo ili jednako onoj kakvu ima skladištenje instituciormlnog RAO-a. 

Uredbom Vlade Republike Hrvatske o strateškoj procjeni uticaja plana i programa na okoliš od 29.05.2008. godine utvrđeni su uslovi za donošenje strateške procjene uticaja plana i programa na okoliš. Ostavljeni rokovi za isticanje pitanja ili prigovora od dana zadnje rasprave nisu u skladu s članom 7 članom 8 stav 2 ove Uredbe, jer tijela lokalne samouprave i druga tijela nisu imala priliku raspravljati o sadržaju Strateške procjene uticaja na okoliš. 

Imajući u vidu činjenicu da se skladištenje RAO-a može smatrati potencijalno veoma značajnim i opasnim izvorom ugrožavanja okoliša, nužno je bilo uz Stratešku studiju nacionalnog zbrinjavanja radioaktivnog otpada, uraditi i Procjenu uticaja zahvata na okoliš poštujuči odredbe člana 30 o sadržaju Studije. Imajući u vidu da se lokacija kasarne Čerkezovac nalazi na 850 metara udaljenosti od zaštičene zone Natura 2000, nužno je posebno uzeti u obzir obaveze iz stava 2 Člana 30, koje se odnose na "opis značajnih učinaka zahvata na okoliš i obrazIoženje razloga njihovog odabira", te "popis ostalih mogućih učinaka" i "mjere zaštite koje treba razmotriti". Također, ostaje nejasno zašto u samoj Studiji nisu obrađeni potencijalni uticaj i na ekološku mrežu Natura 2000, kako sa strane Republike Hrvatske tako i potencijalna Natura 2000 područja u Bosni i Hercegovini

Ističemo da su prekršene i odredbe Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša Vlade Republike Hrvatske, od 29.05.2008. godine, u smislu načina uključivanja javnosti u procesu strateške procjene uticaja na okoliš. Članom 12 Uredbe utvrđuje se: "U postupku strateške procjene utjecaja plana i programa na okoliš javnost sudjeluje u: 1. postupku izrade strateške studije — određivanja sadržaja". Javnost nije učestvovala u postupku određivanja sadržaja Strateške studije. Prekršeni su i minimalni uvjeti za rokove za javni uvid, utemeljeni u članu 4 i 18 Uredbe. 

Imajući u vidu opasnosti od radioaktivnog zračenja, te činjenicu da je stvama doza zračenja veća nego ekvivalentna, jer se radionuklidi mogu u orgarganizam unijeti hranom i vodom (ingestija), te zrakom (inhalacija), od kojih su neki bio-aktivni (alfa emiteri), spontano ugradivi u tkiva ljudi i životinja, sposobni nanositi štetu stotinama godina, te uzimajuči u obzir i rezultate satelitskog uvida u teren gdje se RAO planira zbrinjavati, ističemo i sljedeća zapažanja. 

Sa zdravstvenog, demografskog i geografskog aspekta gledano, lokalitet Trgovska Gora-Čerkezovac-Dvor na Uni (Republika Hrvatska) nalazi se u neposrednoj blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, gradom Novi Grad i njegovim prigradskim naseljima, koji je znatno gušće naseljen nego Dvor u R. Hrvatskoj, pa je mogućnost direktnog i indirektnog štetnog uticaja na zdravlje stanovnika i životnu sredinu u slučaju akcidentnog radioaktivnog zračenja znatno pogubnija i veća u Bosni i Hentegovini nego u Hrvatskoj, gledano iz perspektive moguće ekspozicije Ijudi prekograničnom uticaju zračenja. Po pravilima Evropske unije, zabranjen je bilo kakav transfer otpada iz bogatije u siromašniju, iz ekonomski jače u ekonomski slabiju državu, bez obzira da li se transfer vrši vodom, vazduhom ili tlom. 

Sa sociološko-demografskog, istorijskog i društveno-političkog aspekta gledano, šire područje Trgovske Gore i Dvora na Uni, do kraja rata 1995. godine bilo je naseljeno većinski srpskim stanovništvom, a koje se u protekle dvije decenije, u vrlo malom broju vratilo na svoja ognjišta u Dvoru u Republici Hrvatskoj, kako se navodi u priloženom aktu načelnika Opštine Kozarska Dubica u Republici Srpskoj. Svakako da je jedan od razloga za depopulaciju Srba, naročito u ovom dijelu Republike Hrvatske destimulativno okruženje i nemogućnost održivog povratka srpskih prognanika u Republiku Hrvatsku, a jedan od razloga su ovakvi, sve samo ne podsticajni, Programi zbrinjavanja opasnog otpada. 

Uvidom u organizacionu šemu organizacije koja je autor Studije, nigdje nismo našli zasebnu organizacionu jedinicu za pitanja radijacijske sigurnosti, upravljanja opasnim otpadom ili nešto slično, što nas dovodi u sumnju u pogledu referentnih i stručnih kompetencija institucije za rad, navodi se dalje u aktu načelnika Opštine Kozarska Dubica. Uvidom u zvaničnu intemet-stranicu sa prezentacijom EKONERG d.o.o. Zagreb (autor Studije), ustanovljeno je da je njihova laboratorija akreditovana po međunarodnom standardu ISO 17043 i HRN EN 130/1EC 17025, prema kojima navedena firma raspolaže sa osam akreditovanih metoda vezanih za gasove i nigdje nijedne metode za ispitivanje nivoa radioaktivnog zračenja, što potvrđuje sumnje u kompetenciju autora Studije, poštujući činjenicu da je navedena kompanija regionalni lider za ispitivanje kvaliteta vazduha za emisije plinova. 

Na osnovu uvida u Studiju može se zaključiti da se lokacija na Trgovskoj Gori planira koristiti kao skladište i odlagalište nuklearnog otpada. Na stranici 13 Studije jasno piše da Direktiva EU 2011/70 "ostavlja slobodu članicama EU da odluče o tome smatraju li iskorišteno nuklearno gorivo (ING) vrijednim resursom za ponovnu preradu ili ga smatraju radioaktivnim otpadom (RAO). Skladištenje RAO, uključujuči dugoročno skladištenje, prijelazno je dešenje, ali ne i alternativa odlaganju. Niski i srednje RAO obično se odlaže bliže površini. Na tehničkoj razini široko je rasprostranjeno mišljenje da su duboka geološka odlagališta u ovom trenutku najsigurnija i najtrajnija mogućnost u posljednjoj fazi gospodarenja visokoaktivnim otpadom i istrošenim gorivom ako se ING bude deklarisao kao RAO". Zatim se na strani 35, pod naslovom "Opis područja od interesa", kaže: "Trgovska Gora-lokaclia Čerkezovac potencijalna je lokacija za skladištenje institucionalnog RAO, za dugoročno skladištenje polovine RAO iz Nuklearne elektrane Krško i moguće gradnje budućeg odlagališta RAO". 

U samoj Studiji se zatim navodi: "Ako se radi o odlagalištu RAO, tada bi razdoblje institucionalne kontrole trebato biti dulje, nekoliko stotina godina, u tom razdoblju nije moguće (strogi kriteriji nuklearne sigumosti) garantirati integritet pakovanja RAO. Zbog toga se povećavaju zahtjevi za kvalitet lokacije odlagališta, pa se preferiraju lokacije sa mogućnošću odlaganja u dubljim slojevima stabilnih geoloških formacija. Ako se radi o trajnom odlaganju visokoradioaktivnog otpada čija aktivnost može biti vrlo velika i nakon nekoliko tisuća godina, izabrana lokacija mora u potpunosti garantirati izolaciju otpada od okoliša u razdoblju od desetaka milenija. U tom slučaju jedino su pogodne lokacije u stabilnim geološkim formacijama (granit i sl.) koje nisu doživjele nikakve promjene tijekom geološke prošlosti od nekoliko stotina tisuća godina i više". 

Po našim saznanjima, Trgovska Gora, slično Opštini Novi Grad, područja su gotovo identične geološke građe, velike geološke aktivnosti, naročito u zadnjih nekoliko decenija, predstavljaju kompleksnu kombinaciju, pukotinama sklonih, dolomita i krečnjaka, što znatno odudara od zahtjeva za geološkom strukturom kakvu iziskuje skladište-odlagalište RAO kakvo se dugoročno planira na lokacili Čerkezovac, Opština Dvor. 

Posebno ukazujemo na značaj i važnost odredaba Zajedničke konvencije o zbrinjavanju ING i sigurnosti zbrinjavanja RAO, te Zakona o njenorn potvrđivanju (NN-Međunarodni ugovori, 3/99). Izborom Trgovske Gore lokacije Čerkezovac za odlagalište i skladište RAO nije u potpunosti postignut nijedan od ciljeva navedene Konvencije o zbrinjavanju ING. 

Kao što se iz naprijed citirane sadržine Studije može vidjeti, članice EU imaju slobodu kod svrstavanja otpada u različite kategorije, pa samim tim i izbor kratkoročnog i dugoročnog tretmana istog, zatim se jasno navodi da je skladištenje samo privremeno-prelazno rješenje koje treba i mora voditi trajnom rješenju — odlaganju RAO, ING i drugog opasnog otpada — izvora jonizirajućeg zračenja sa mjesta skladištenja-odlagališta koje mora hiljadama godina imati strogu stručnu kontrolu od strane vlasnika otpada, Republike Hrvatske, da se ne bi desita katastrofa. Za opštine Dvor u Republici Hrvatskoj i Novi Grad u Republici Srpskoj, Bosna i Hercegovina, izbor lokacije Čerkezovac može biti samo dugoročan problem, a nikako rješenje problema. 

Studija (strane 36, 37 i 38) je u slikovnom smislu tendenciozna, jer se najvećim dijelom (90%) prikazuje jedna strana granice kao područje uticaja, dok se sa druge strane državne granice (dio zahvaćenog područja koji je znatno gušće naseljen) prikazuju samo manja, seoska naselja; crvenom elipsoidnom formom, koja nije dio karte, pokriven je najveći dio imena grada u Bosni i Hercegovini - Novi Grad, na koji projekt zbrinjavanja RAO ima i/ili rnože imati najveći štetni uticaj (na primjer, jasno je prikazan naziv Grada Zagreba, udaljenog oko 100 km, dok je naziv Novi Grad, udaljen manje od 3 km, doslovno precrtan crvenom bojom). 

Dokaz tendencioznosti i namjere da se prikrije, umjesto da se jasno prikaže, adekvatna slikovna informacija o području od interesa (strana 35 Studije) vidi se u razmjeri toografske karte (TK), jer se u tekstu Studije kaže da TK ima razmjere 1:25,000, dok se na sljedećoj stranici prikazuje TK sa sedam puta manjom vidljivošću, većim umanjenjem, razmjerom 1:175,000 (na strani 36 Studije), bez objašnjenja za umanjenje TK i prekrivanje naziva najvećeg naseljenog mjesta u očiglednom području uticaja stavljanja u funkciju predmetnog skladišta - odlagališta RAO ING) na Čerkezoveu, Opština Dvor, R. Hrvatska.

Za slučaj TE Plomin, na strani 39 Studije, ispoštovana je jasna vidljivost prostorna orijentacija i data stvama rarmjera na TK 1:25,000, kakva je opisana u tekstualom dijelu Studije (kakve se obično traži u zakonskim i podzakonskim aktima koji tretintju korištenje TK za potrebe raznih studija i elaborata ne scuno u R. Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini i šire). 

Na strani 51 Studije, u zaključku, piše da Prostornim planom Sisačko-moslovačke županije i Prostornim planom uređenja Općine Dvor nije predviđeno područje Trgovske Gore i mikrolokacija Čerkezovac za izgradnju odlagališta RAO kako je definisano Programom prostomog uređenja Hrvatske, dok se u prilozima navodi da su ih pri izradi Studije uzeli u obzir. Također se navodi da se dokument "nižeg reda" - lokalni prostorni plan - mora prilagoditi dokumentu prostomog uredenja "višeg reda" - Državnom planu prostomog razvoja RH (u tom dijelu Studije ne piše da je RH dužna poštivati interese i mišljenja lolalnih zajednica pri donošenju planskih dokumenata prostornog uređenja ni prekogranični uticaj svojih programa i projekata), a taj Državni plan RH koji na tom mjestu predviđa izgradnju odlagališta RAO nije u skladu ni sa Strategijom razvoja opštine Dvor (u RH) niti opštine Novi Grad (u ni regionalnim ni lokalnim dokumentima prostornog uređenja. 

Integralni dio ovog akta čine analiza Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigumost BiH, te Stručno mišljenje Regionalnog foruma za okolinsku sigumost i saradnju. Ove analize priložili smo uz ovaj akt i uputili brzom poštorn (DHL-om).

Očekujemo da nas, nakon što proučite dostavljene komentare Bosne i Hercegovine, obavijestite o mjestu i datumu održavanja prvog sastanka u okviru postupka prekograničnih konsultacija."

Dopis Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Hrvatske potpusao je ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak.