Zašto milioni Nijemaca rade više poslova?

Njemačka je na prvom mjestu u Evropi po broju ljudi koji pored primarnog zanimanja rade i dodatni posao

AUTOR: Rahel Klein
OBJAVLJENO: 08.02.19 u 09:43
http://bit.ly/2Xnk9qh
Nakon osmosatnog radnog vremena – odlazak u restoran, ali ne na provod, već na dodatni rad. To čine milijuni Nijemaca i to iz najrazličitijih razloga. Mnogi da bi mogli uopće spojiti kraj s krajem.

Kada 43-godišnja Kerstin Schmidt (ime promijenjeno) petkom nakon posla dođe kući, skuha nešto na brzinu za svoja dva sina, presvuče se, ako stigne, kratko se i odmori, a potom ide dalje – na drugi posao. Jer, pored toga što radi u jednom odvjetničkom uredu, preko vikenda radi u garderobi sale za karnevalske priredbe. "Već deset godina radim dodatne poslove, jer nikada nisam imala dovoljno novca da prehranim i oblačim tri osobe", kaže Schmidt za DW. Za nju to znači – sedmodnevni radni tjedan. "Jedva gledam", kaže za vrijeme intervjua, "ali ne mogu si priuštiti raditi samo jedan posao".

Porezne povlastice

Kerstin Schmidt je jedna od 3,4 milijuna građanki i građana Njemačke koji rade više poslova. 2003. takvih je bilo oko 1,4 milijuna – danas ih je, dakle dvostruko više. Većina njih ima glavni posao i pored njega – dodatni. Taj dodatni posao je najčešće takozvani "mini job" sa zaradom od €450 mjesečno. Te brojke je, na parlamentarni upit Stranke ljevice, objavila njemačka vlada.

Razlozi za procvat "mini-poslova" su mnogostruki, kaže Enzo Weber s Instituta za istraživanje tržišta rada IAB. Za njega je najvažniji razlog taj što su mini-zaposlenja oslobođena poreza i drugih davanja. "A to je", kaže, "tako velika povlastica da je mnogi žele iskoristiti."

Socijalna nužda

No, motivi koji navode Nijemce da rade više poslova se razlikuju. Kerstin Schmidt na svom "glavnom" poslu zarađuje €2.600 bruto – nakon svih odbitaka, ostaje joj €1.650 neto – a pola te svote ide, kaže, na stanarinu. Nikada nije dobila alimentaciju za svoja dva sina pa je uvijek morala dodatno raditi – kao konobarica, blagajnica ili u drugim uslužnim djelatnostima: "Ne radim to zbog luksuza, štednje ili godišnjeg odmora, već samo da zaradim novac koji mi treba da bih preživjela."

Weber kaže da se ne može točno reći koliko ljudi u Njemačkoj radi više poslova zbog loše financijske situacije. "Ali u prosjeku vidimo da oni koji rade dva posla, u svom glavnom poslu zarađuju puno manje od ljudi koji rade samo taj jedan posao; to je prema našoj računici razlika od oko €570 mjesečno i znači da je relativno mnogo ljudi upućeno na taj dodatni novac". U Njemačkoj više od četiri milijuna ljudi radi za manje od €2.200 mjesečno (bruto).

One koji rade dodatne poslove najčešće nalazimo među odgajateljicama, u zdravstvu i njezi, ali i na upravnim poslovima - oni u ugostiteljstvu, turizmu ili trgovini na malo uspijevaju dodatno zaraditi nekoliko stotina eura mjesečno, piše Rahel Klein za DW.

Drugi posao kao osvježenje

Istraživač tržišta rada Weber, međutim, dodaje da bi bilo pogrešno reći kako je jedini motiv za dodatni rad u Njemačkoj novac. Jer postoje i drugi čimbenici, na primjer, ima zaposlenih s pola radnog vremena kojima je taj posao toliko naporan da im je bolje da drugu polovicu barem djelomično ispune nešto lakšim radom.

Drugi djelatnici, poput Nathalie Dederichs, imaju dva posla jer za njih to znači bijeg od jednoličnosti. Dederichs radi 32 sata tjedno kao njegovateljica, a pored toga šest noći mjesečno provodi na dežurstvu u jednoj ustanovi za ljude s mentalnim hendikepom ili epilepsijom. Time se počela baviti još za vrijeme studija. "Sada sam vrlo vezana za kolege i štićenike te ustanove", kaže. I dodaje da drugi posao ne radi samo zbog novca, već da joj se sviđaju razlike između dva posla.

Financijska sigurnost

Njemačka je na prvom mjestu u Europi po broju ljudi koji pored svog primarnog zanimanja rade neki dodatni posao. Enzo Weber smatra da porezne olakšice i nisu baš najbolje rješenje. Oni koji rade mini-poslove ne uplaćuju ništa u mirovinsku blagajnu: "To nije doprinos održivosti, a i dodatni poslovi u većini slučajeva nisu nešto što pomaže karijeri, odnosno boljoj integraciji u tržište rada."

No, to i nije ono čemu teži većina ljudi s dodatnim poslom. Oni uglavnom rade nešto izvan svoje profesije da bi si mogli priuštiti godišnji odmor, večeru u restoranu ili financiranje hobija. Jedna od takvih je i Melanie N. iz Bonna. I ona preko tjedna radi puno radno vrijeme u jednom odvjetničkom uredu, a vikendom konobari u jednom disko-klubu. Taj posao joj nije nužan da bi preživjela, ali joj daje sigurnost: "Na taj način sam si osigurala financijsku slobodu i ne moram paziti na svaki euro."