Bosna i Hercegovina: Preživljavanje u doba korone

Petra Balaban, penzionerka iz Banjaluke kaže da je njena penzija 190 konvertibilnih maraka (€95). "Kako živim? Jedan lijek je 125 maraka (€62,5). Imala sam moždani, pa tromb, ma svašta nešto. Kako živim? Pa mogu samo s mosta skočiti u vodu, u Vrbas".

AUTOR: Aida Đugum, Milorad Milojević
OBJAVLJENO: 21.10.20 u 16:57
https://bit.ly/3knDKy4
Porodica Samira Ramića ima pet članova. Svako od njih dnevno troši četiri marke (dva eura) i to, kako kaže Samir, ukoliko on uspije svaki dan naći posao kao nadničar. Na mjesečnom nivou to je 600 maraka (300 eura). No, takvog posla je sve manje tokom pandemije COVID–19, kaže Samir Ramić iz Donjeg Vakufa, u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH), zbog čega mu je egzistencija dodatno ugrožena.

„Ko me zovne idem radim za dvadeset maraka (deset eura). Takva mi je situacija. Odem, radim i ako radim danas, sutra mi kažu da ne trebam više dolazit' radit'. Drva cjepam nekome, slažem. Uzmem pelene, mlijeko, malo hrane i tako živimo. Sad je još teže kako je ova korona. Teško da me ko zovne da idem raditi“, priča Samir Ramić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Enisa Hodžić, frizerka iz Goražda, grada na istoku Bosne i Hercegovine, zbog pandemije je još u aprilu ostala bez posla. Prethodno je nepunih 20 godina radila kod istog poslodavca.

U Enisinoj tročlanoj porodici radi samo suprug. Ima i veliku ratu kredita kojeg mora otplaćivati. Život joj se, kaže, promijenio, a privremeno se bavi peradarstvom i prodajom jaja.

„Prvi momenti su bili stvarno psihički, ne možeš da spavaš, ne možeš da razmišljaš. Šta, kako?! Banka nam je izišla u susret, prva tri mjeseca, kad sam rekla da sam ostala bez posla, stavili moratorij na tri mjeseca, da malo dođemo k sebi. Onda smo uzeli te životinje, perad, da se bavimo dok ne bude neko bolje vrijeme“, kaže ona za RSE.

Pandemija korona virusa pustoši bh. ekonomiju

Prema ocjeni Svjetske banke u Bosni i Herecegovini, pandemija korona virusa pustoši ekonomiju BiH, uzrokujući veliku štetu firmama i tržištu rada.

Kako su u svom izvještaju naveli ekonomisti Svjetske banke, Leonardo Lucchetti i Jamele Rigolini, prije izbijanja pandemije, ekonomski izgledi u BiH bili su pozitivni.

„Međutim, pandemija je preokrenula taj trend, pa se sada zemlja suočava s najvećom recesijom nakon svjetske financijske krize. Kao posljedica, broj zaposlenih osoba se do jula 2020. smanjio za oko tri procenta u odnosu na isti period 2019., a broj građana prijavljenih kao nezaposleni se povećao za više od 19.000“, napisali su oni.

Autori su proveli i simulacijsku analizu, u nedostatku ažurnih podataka o siromaštvu (posljednji datiraju iz 2015.), kako bi predvidjeli utjecaj pandemije na siromaštvo, tj. ljude koji žive s manje od pet eura na dan.

„Rezultati pokazuju da bi preko 85.000 ljudi moglo osiromašiti, kad ne bi bilo vladinih mjera u BiH, a da mnogi od onih koji bi vjerovatno zapali u siromaštvo, prije pandemije nisu bili obuhvaćeni programima socijalne zaštite“, napisali su autori.

U drugom izvještaju Svjetske banke pod nazivom "Ekonomski i socijalni uticaj COVID-19" procjenjuje se da će potrošnja u BiH pasti za 3,5 do 6,7 procenata što će dovesti do povećanja siromaštva u 2020. godini, posebno među radnicima.

„Tako da se predviđa povećanje siromaštva u 2020. godini na 14,6 procenata. U zavisnosti od toga da li će kriza trajati jedan ili dva kvartala, oko 35.000 do 85.000 osoba će vjerovatno postati siromašno. Prije pandemije je siromaštvo među radnicima u najviše pogođenim sektorima iznosilo oko devet procenata“, procjena je Svjetske banke.

Humanitarne organizacije imaju pune ruke posla

Nisu samo radnici oni koji sve više tonu u siromaštvo. Ispred humanitarne organizacije 'Mozaik prijateljstva' u Banjaluci, dug je red onih koji čekaju svoj topli obrok.

Petra Balaban, penzionerka iz Banjaluke kaže da je njena penzija 190 konvertibilnih maraka (95 eura).

„Dajem za lijek po 220 (110 eura). Kako živim? Jedan lijek je 125 maraka (€62,5). Imala sam moždani, pa tromb, ma svašta nešto. Kako živim? Pa mogu samo s mosta skočiti u vodu, u Vrbas (rijeka koja protiče kroz Banjaluku)“, priča Banjalučanka za RSE.

„Korona nije dovela samo stare ljude, dovela je i mlade“, kaže Miroslav Subašić, predsjednik humanitarne organizacije Mozaik prijateljstva u Banjaluci.

„Od marta na ovamo, moram da priznam, Mozaik sa sto korisnika na dnevnom nivou ima preko 500, a što se tiče vikenda, gdje je bilo preko 500, sad je preko 1.000. Mnogi ljudi danas dobijaju otkaze i spas da opstanu u ovom vremenu nalaze u javnim kuhinjama“, priča on.

Udruženje Pomozi.ba ima trenutno oko hiljadu korisnika, a riječ je o ljudima koji dobijaju njihovu svakodnevnu pomoć.

„Donosimo im obroke i sve ono što im je potrebno na dnevnom nivou. Pored tih ljudi, imamo veliki broj onih kojima povremeno ili periodično pomognemo“, kaže Maja Arslanagić iz Udruženja Pomozi.ba.

Njihovi korisnici uglavnom traže pomoć za hranu, osnovne prehrambene namirnice, higijenske potrepštine, a u periodu jeseni i zime ogrev.

„Najveći broj naših korisnika su starije osobe koje nemaju nikakva ili imaju zaista minimalna primanja, nemaju nikoga u porodici ko bi se za njih mogao brinuti, i pored materijalnih imaju i određene zdravstvene probleme, ne mogu se kretati, ne mogu sami sebi praviti obroke. Onda mi tu pomažemo, donosimo gotove obroke i druge prehrambene potrepštine, plaćamo im račune i sve ono što im je potrebno“, objašnjava Arslanagić.

Početkom pandemije, nastavlja Arslanagić, Udruženje Pomozi.ba imalo je znatno veći broj zahtjeva za razne vrste pomoći, ali se to vremenom smanjilo. Zimi imaju više korisnika, dodaje.

„Generalno je zima dio godine kada pomažemo većem broju ljudi – u nabavci ogreva, hrane. Mnogi koji preživljavaju od sezonskih povremenih poslova, u tom periodu ne rade, a i pogoršanje sa COVID-19 i posljedica koje on sa sobom donosi tome idu u prilog, tako da mi to očekujemo i na to smo spremni.

Vidjećemo na koji način ćemo se moći uključiti u pomoć ugroženim kategorijama“, kaže ona za RSE.

Da li će situacija biti bolja?

Ekonomisti Svjetske banke Leonardo Lucchetti i Jamele Rigolini naglasili su u svojoj analizi da, dok se prihodi i mogućnosti za zapošljavanje smanjuju, nedostatak podataka onemogućava procjenu povećanja siromaštva.

Bez te procjene, nastvaljaju oni, smanjuje se mogućnost za identifikaciju najugroženijih domaćinstava i donošenje efektivnih politika kao odgovor na očekivano povećanje siromaštva.

Podaci o siromaštvu u BiH su neažuriarni. Posljednji su iz 2015. godine, kako navode u odgovoru na upit Radija Slobodna Evropa iz Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

Riječ je o Anketi o potrošnji domaćinstava iz 2015. godine, u Bоsni i Hеrcеgоvini, prema kojoj je 505.816 stаnоvnikа ili 16,9 posto оd ukupnоg broja stаnоvnikа u rеlаtivnоm sirоmаštvu.

Stopa siromaštva je tada za mlađe ispod sedamnaest godina iznosila 18,5 posto, dok je za starije od 65 posto bila 20 posto.

Svježijih podataka nema, jer se kako navode iz Agencije za statistiku BiH, Ankete o potrošnji u domaćinstvima provode se, svakih četiri ili pet godina.

“Agencija za statistiku BiH je, u saradnji sa entitetskim zavodima za statistiku, započela početkom januara sa prikupljanjem podataka za 2020. godinu. Međutim, zbog mjera preduzetih na suzbijanju virusa COVID-19 i nemogućnosti rada na terenu istraživanje je prekinuto”, objašnjeno je u odgovoru.

Vlasti bježe od istine

„Konstatacija Svetske banke da za posljednjih pet godina mi nemamo podatke o siromaštvu upravo je skandalozna“, smatra ekonomski analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju (IBHI).

„Ja mislim da direktno ili indirektno vlasti u Bosni i Hercegovini beže od istine, kada je reč o socijalnoj situaciji i siromaštvu, ili, drugačije rečeno, skrivaju podatke“, ističe Papić.

To objašnjava činjenicom da Agencija za statistiku BiH računa relativno siromaštvo, koja nije metodologija za siromaštvo, već pokazuje razlike u prihodima.

Papić navodi da zemlje Evropske unije računaju po toj metodologiji za siromaštvo, ali to da druge zemlje u tranziciji apsolutno nije odgovarajuće.

„Relevantna, odgovarajuća linija siromaštva je tzv. apsolutna linija siromaštva, gdje se, specifično od zemlje do zemlje, ustanovljuju za odraslu osobu mesečni izdaci, za prehrambene proizvode i osnovne neprehrambene, dakle minimum, pasta za zube itd“, navodi Papić.

Prema nezavisnim istraživanjima, kaže Papić, linija siromaštva prije pet godina bila je 270 KM (135 eura) za odraslu osobu mjesečno.

„Kad to preračunate na podacima, opet za 2015. godinu, onda je 23 posto stanovnika BiH ispod apsolutne linije siromaštva, dakle, u stvarnom su siromaštvu. To je socijalna situacija koju naše vlasti, pa onda naravno i tzv. nezavisne statističke institucije, ne žele da vide. To je stvarno na ivici skandala“, ističe on.

On smatra da će Bruto društveni proizvod (BDP) pasti mnogo više od 6,5 posto koliko procjenjuju međunarodne institucije.

Papić u razgovoru za RSE kaže da su statistike u BiH 'apsolutno neadekvatne i mislim da su politizirane'.

„Sećam se jedne stare narodne poslovice: Statistika vam je kao bikini – pokazuje sve, ali ne otkriva ništa. Dakle, manipulacijama sa metodologijama vi možete stvoriti lažnu sliku, metodološki je to sve u redu, ali kriva je metodologija“, poručuje on.

Na nivou entiteta različite mjere pomoći privredi

Entitetske vlade u Bosni i Hercegovini nisu propisale iste mjere za ublažavanje posljedica ekonomske krize.

Vlada Republike Srpske (RS) mjerama za suzbijanje posljedica na privredu predvidjela je uplatu minimalnih plata u iznosu od 520 maraka (260 eura) za privrednike kojima je bio zabranjen rad u martu, aprilu i maju. Na teret budžeta predviđena je i isplata doprinosa za mjesec april i prvu polovinu maja.

Poreska uprava RS-a, po ovom osnovu, zaprimila prijave poslodavaca koje se odnose na 24 hiljade radnika. Za to je izdvojeno 18 miliona maraka (devet miliona eura).

Predsjednica Sindikata Republike Srpske Ranka Mišić ističe da je od 19. marta , 15 831 radnik u RS-u ostao bez posla. Razlozi za otkazivanje ugovora o radu su različiti, ističe Mišić za RSE.

„Iskustvo u našem radu u vrijeme pandemije pokazuje da sporazumni ugovor o prestanku rada su poslodavci 'podturali' radnicima da potpišu, kako bi raskinuli bez ikakvih obaveza, da ne moraju dati otpremninu, ispoštovati otkazni rok i izmiriti sve obaveze prema radniku. Sa sigurnošću tvrdim da je ovdje značajan broj nezakonito datih otkaza sporazumnih raskida ugovora o radu, a da radnici nisu ni shvatili šta se to s njima desilo. Takvi radnici ne mogu ostvariti naknadu Zavoda za zapošljavanje“, objasnila je ona.

U Federaciji BiH subvencije poreza i doprinosa na plate planirane su za april, maj i juni.

Zakon o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica, koji je usvojen 4. maja, predviđa da se privrednicima koji su uplaćivali plate svojim radnicima, iz budžeta Federacije BiH, uplate doprinosi za penziono-invalidsko osiguranje.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je najavila da će izdvojiti i 100 miliona KM odnosno 50 miliona eura pomoći za pet najpogođenijih sektora u ovom bh.entitetu, kako bi se ublažile posljedice izazvane pandemijom korona virusa.

Fadil Novalić, premijer FBiH kaže kako su dosadašnje mjere Vlade dale pozitivne rezultate, tako da je smanjen broj nezaposlenih osoba, a koje su usljed pandemije ostale bez posla.

„U maju smo imali 27.500 osoba koje su ostale bez posla, danas taj broj iznosi 13.700. To pokazuje da smo gotovo prepolovili negativan uticaj pandemije, kada je u pitanju očuvanje radnih mjesta, a to nam je najvažnije“, rekao je Novalić 5. oktobra u Sarajevu, nakon sastanka sa predstavnicima poslodavaca.

„Barata se samo s onim formalno zaposlenim“, ističe Žarko Papić, ekonomski analitičar.

„Ali najveći problem sa najvećim socijalnim posledicama biće da će masa ljudi koji rade na crno, u ugostiteljstvu, u građevinarstvu, govorim i o kućnim pomoćnicama, ako hoćete, na razne načine procena je da je njih u Bosni i Hercegovini oko 150.000, 20 posto ukupno zaposlenih. Oni će ostati bez prihoda. Dakle, socijalni udar će doći s te strane najviše“, rekao je Papić.

Bosna i Hercegvina se zadužila 333 miliona eura kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF ) za ekonomsko suzbijanje posljedica pandemije COVID-19

Centralna banka Bosne i Hercegovine uplatila je 3. juna novac od sredstava MMF na račune entitetskih ministarstava finansija, Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i RS-a.

Od ukupnog novca 61,5 posto bilo je za FBiH sa njenih deset kantona, 37,5 posto Republici Srpskoj, a jedan posto Brčko distriktu.

Izvor: Aida Đugum i Milorad Milivojević za Radio Slobodna Evropa, 19. oktobar 2020. godine