Robert Prosinečki: "Mi smo jedna vrlo mala zemlja i ovo što radimo to su nevjerojatne stvari"

Cijeli svijet nas je upoznao 1998. godine, a sada će nas zapamtiti 2018. godine

AUTOR: Slaven Knežević
OBJAVLJENO: 15.07.18 u 10:11
http://bit.ly/2Jq2aFM
Roberta Prosinečkog ne treba posebno predstavljati. Čovjek koji nas je nosio do bronce 1998. godine u klupskoj je karijeri također radio čuda, a da ne nabrajamo baš sve klubove u kojima je igrao izdvojit ćemo to da je karijeru počeo u Dinamu, onda s Crvenom Zvezdom osvojio Ligu prvaka, a potom igrao u najvećim klubovima na svijetu, Real Madridu i Barceloni. Robija često gledamo u ulozi komentatora na HRT-u, ali jednostavno rubrika "Gdje si legendo" na 100posto.hr nije mogla proći bez njegovog gostovanja. Za početak smo se kratko dotaknuli njegove karijere o kojoj bi se mogle napisati knjige.

Kakav je bio Vaš Dinamo?

"Mislim da je bilo potpuno drugačije vrijeme. To je bila još Jugoslavija. Prošao sam cijelu omladinsku školu u Dinamu. Tamo sam bio do seniorskog nogometa, a onda otišao u Crvenu Zvezdu. Mislim da je i tada Dinamova škola bila izvanredna, kao što i sada rade odličan posao s omladinskim pogonom. Uvijek izbacuju kvalitetne igrače koji ili igraju u Dinamu ili odlaze u velike klubove, a posebno u reprezentaciju", rekao je Prosinečki pa dodao:

"Kao klincu mi nije bilo lagano otići u Zvezdu. Trebalo je proći adaptaciju u Beogradu. No, na kraju je to klub koji mi je puno dao i iz njega sam otišao u Real Madrid. Zvezda mi je bila odskočna daska u karijeri."

Sa Zvezdom ste i pokorili Europu. To se iz današnje perspektive čini gotovo nemogućim za jedan klub s Balkana.

"Bila su samo dva kluba, Steaua i Crvena Zvezda, koji su napravili neviđeni uspjeh iz Istočnog bloka. Vrlo teško da je to nekome još moglo uspjeti. Nitko poslije nije osvojio Ligu prvaka iz ovih prostora, a vrlo teško da će opet to nekome uspjeti. Čak ni Rusi koji imaju puno novaca ne mogu parirati najvećim klubovima."

Kasnije ste igrali i u dva najveća španjolska, ali i svjetska kluba, Realu i Barceloni.

"Bio sam tri godine u Real Madridu, a onda sam posuđen u Oviedo gdje sam odigrao jednu jako dobru sezonu nakon koje me Barcelona potpisala. Mogu reći da su to najljepši trenuci moje karijere. Imao sam sreću da sam mogao igrati u dva najveća kluba, ne samo u Španjolskoj, nego i na svijetu. To je i sreća, a mogu biti i ponosan na to što sam igrao u oba ta kluba."

Koji Vam je od njih draži?

"Draži mi je Real zato što sam tamo počeo. Oba kluba su velika, ali moj prvi klub je bio Real koji mi je bio i dječački san koji sam ispunio. Zato malo više naginjem prema bijeloj boji."

Očito postoji neka ljubav između Reala i Hrvata kada su tamo sada i Modrić i Kovačić.

"Tu su Kova i Luka, a prije toga je bio i Šuker. Svi mi koji smo igrali tamo moramo biti ponosni na to. Luka je napravio i najveći uspjeh u tom klubu s kojim je četiri puta osvojio Ligu prvaka svojim velikim doprinosom. Sigurno je da u Madridu vole Hrvate."

Ovu reprezentaciju koja je danas ostvarila povijesni uspjeh imali ste priliku dobro upoznati kada ste ju vodili sa Slavenom Bilićem.

"Hrvatska je već tada najavljivala da ima potencijal. To je jedan igrački kadar koji je ostvario ovo što nam se sada događa, da smo u finalu i da možemo biti prvaci svijeta. U tom periodu su isto bili jako blizu, najbliže u Austriji gdje smo za ulazak u polufinale izgubili nesretno protiv Turske. No bez obzira na to smo već tada najavili da imamo potencijala i da imamo nevjerojatan igrački kadar. Tada nismo uspjeli, a onda smo dugo godina čekali na ovo što je sada s novim, mladim igračima koji su donijeli još jednu dimenziju više. Moramo se radovati najvećem uspjehu hrvatskog sporta, ne bih rekao samo nogometa, nego baš sporta. Ako osvojimo Svjetsko prvenstvo bit će to najveći uspjeh hrvatskog sporta. Ne podcjenjujem niti jedan pojedinačni sport, niti rukomet, niti vaterpolo, ni ništa, nego mislim da je nogomet najbrojniji, ali i da je najteže osvojiti to zlato."

Kako to da do sada nismo ostvarili značajan uspjeh od te Vaše generacije koja nam je 1998. godine donijela opjevanu broncu? Bili smo blizu, ali imali i nesreću protiv Turske, kasnije i protiv Portugala na Euru...

"Ma znam, ali mi smo jedna vrlo mala zemlja i ovo što radimo to su nevjerojatne stvari. Ovo što sada radi ova reprezentacija, to graniči s nemogućim i svaka im čast. Nije to samo tako. 20 godina smo čekali od te naše neke brončane generacije koja je napravila veliki uspjeh, a evo sad su nas ovih, hvala Bogu, nadmašili i nadam se da će imati sreće i osvojiti i Svjetsko prvenstvo. Nije to tako jednostavno u nogometu. Generacije čekaju, Englezi čekaju od 1966. da budu blizu. Brazil samo o tome razmišlja i samo to radi i ima ih na milijune koji igraju nogomet, a mi smo jedna mala zemlja i stvarno je nevjerojatno ovo što smo napravili. Da ne nabrajam da smo sve napravili bez uvjeta, bez stadiona, bez kampa, bez ičega...", rekao je Prosinečki pa dodao:

"Lijepo je da se još uvijek ponosimo broncom i da smo sretni što se tako nešto dogodilo, a sad smo još veći navijači i baš svi želimo da osvojimo to zlato koje je jednostavno u cijelom sportu nešto nevjerojatno. Ova generacija ima podršku od baš svih nas koji smo osvojili broncu. Nama je falilo nešto malo, a oni su se sad posložili. Trebalo je samo malo probuditi tu želju i volju i mislim da smo sada s Dalićem blizu onog najvećeg cilja koji možemo zamisliti."

Luka Modrić je rekao da bi sve svoje osvojene Lige prvaka mijenjao za naslov Svjetskog prvaka s Hrvatskom. Slažete li se s njim? Biste li i Vi mijenjali svoju Ligu prvaka za zlato na Mundijalu?

"Ma dobro, ne treba on ništa mijenjati za to. Neka on osvoji Svjetsko prvenstvo pa neka mu te četiri Lige prvaka ostanu i neka budemo prvi na svijetu. Sigurno je da im svima ovo puno znači. Drugačije je igrati za klub i za reprezentaciju."

Ovaj uspjeh puno znači i svim navijačima, a da ne govorimo koliko je Hrvatskoj već sad donio u marketinškom smislu.

"Strašno puno. Mislim da je glupo uopće pričati o tome. To je najveća promocija Hrvatske. Cijeli svijet nas je upoznao 1998. godine, a sada će nas zapamtiti 2018. godine."

Nikola Kalinić se čini kao najveći gubitnik ove generacije. Zbog ponašanja ga je Zlatko Dalić udaljio iz reprezentacije koja sada ide po zlato.

"To je život. Svi donosimo odluke, nekada krive, nekada dobre. Njemu je sada možda čak i žao što se sve to dogodilo, ali to je jednostavno tako u životu. Mislim da je najvažnije sada da se koncentriramo na ostale momke. On je napravio to što je napravio. Mi smo u finalu i bez njega, a njemu je sigurno najteže u cijeloj toj priči", kaže Prosinečki.

Znamo gdje ste danas, pored izborničke funkcije u reprezentaciji BiH, imate i ulogu televizijskog komentatora. Puno ljudi hvali Vaše nastupe na TV-u, ali kako ste se Vi snašli u tom poslu?

"Jako je naporno, ali ipak pričamo o nogometu koji nam nije stran i ide uz moj trenerski posao tako da sam se snašao. Uživamo na HRT-u u pobjedama i igrama Hrvatske, ali stvarno je dosta naporno i sasvim drugačije od bilo čega drugoga", rekao je Prosinečki pa se osvrnuo i na BiH:

"Trenerski posao je sasvim drugačiji od onog igračkog. Dok si igrač samo razmišljaš o sebi i o tome da odigraš najbolje što možeš, a sada razmišljaš o jednoj grupi od 22, 23 ili 25 igrača koje moraš posložiti. Moraš biti psiholog i moraš puno toga napraviti da bi to sve funkcioniralo. Zadovoljan sam tim poslom. Mislim da reprezentacija Bosne i Hercegovine ima odličnu mladu generaciju koja super funkcionira s ovima starijima i sigurno razmišljamo o Europskom prvenstvu", zaključio je Prosinečki.

Autor Slaven Knežević, objavljeno na portalu 100posto.hr.