"Hora hora Šećere": FK Sloboda se vraća iz ponora

Jedino što nedostaje u ovoj feniks priči na Tušnju smo mi, Tuzlanke i Tuzlaci. Da stisnemo petlju i još jednom otvorimo srce za Slobodu. Sutra je derbi, možda i najbitnija utakmica prvenstva. Dođite na Tušanj da bodrite Crveno-crne, prvi su na tabeli. Sloboda - Sarajevo, Tušanj, 21. avgust 2021. godine u 19.00.

AUTOR: Alen Haman
OBJAVLJENO: 20.08.21 u 20:35
OSVJEŽENO: 20.08.21 u 20:35
https://bit.ly/3k8qej6
Tuzla, prije 45 godina

Sedamdesetih godina prošlog vijeka Tuzla je bila u punom razvojnom zamahu, otvarani su novi industrijski pogoni i fabrike, a u zimu 1976. godine otvoren je Univerzitet u Tuzli.

Uz sav privredni i obrazovni procvat Tuzle razvijao se i sport, a stadion Tušanj je tih godina postao srce grada i Sjeveroistočne Bosne. Razlog tome je bila najvažnija sporedna stvar na svijetu - fudbal.

Ono što je započeo Béla Pálfi, koji je Slobodu uveo u 1. ligu, nastavili su Josip "Mićo" Duvančić i Đorđe Gerum koji su na Tušanj donijeli "moderni" fudbal. FK Sloboda je u njihovo vrijeme bila ekipa koja se ravnopravno nosila sa najvećim klubovima Jugoslavije, a na Tušnju su redovno "padali" i klubovi velike četvorke Zvezda, Partizan, Dinamo i Hajduk.

Igrali smo KUP UEFA. Grad je imao svoje heroje, nedelja je bila dan sporta.

Ako niste bili na Tušnju kad je igrala Sloboda, ako ne oba, onda vam je barem jedno uho bilo 'spojeno' na vaš ili komšijin "tranzistor" koji je emitovao kombinovani prenos fudbalskih utakmica 1. Savezne lige.

Za utakmice na Tušnju je vladalo nezapamćeno interesovanje, sva mjesta na tribini (Zapad) i na "stajanju" (Istok) su bila rasprodana pa se raja željna sportskog nadmetanja sa najvećim jugoslovenskim klubovima snalazila kako je znala i umjela. Mnogi su dolazili satima ranije da zauzmu mjesto s najboljim pogledom na "Brdu" (između Zapada i Sjevera), a bitka se vodila i za mjesta na ogradama stadiona kao i na topolama oko njega.

U novinskim člancima iz tog vremena može se pročitati da je preko 15.000 gledalaca pratilo utakmicu Sloboda - Zvezda 2:2, odigranu 27. marta 1977. godine, a kako je to izgledalo možete vidjeti na naslovnoj fotografiji.

Tako je to bilo nekad. Tuzlanke i Tuzlaci iz tog doba su realno imali svega mnogo manje nego danas ali po mom sjećanju su bili mnogo sretniji ljudi. Pratili su brojne sportske događaje, mnogi su se sportom bavili rekreativno a vatrenu i brojnu publiku je imala čak i gradska malonogometna liga koja se tada igrala na Partizanu.

Gradskim mahalama i naseljima dominirala je dječja galama a na zelene površine, pred garaže ili zidove zgrada na kojima su bili nacrtani golovi za "viktorije", istrčavali su najnevjerovatniji sastavi u kojima su zajedno igrali Pele, Huka, Ziko, Lica, Kempes, Geca, Falcão, Šećer, Keegan, Džaja...

Javašluk, bahatost i sport = "Bez mene ko domina"

Rat nam je uz lične i porodične tragedije generalno svima osakatio sreću, a poslijeratna tranzicija i "snalaženje" u kojem se generalno snašli nismo, mnogim sugrađanima su sreću ograničili na oskudne porcije.

Ne znam da li to ima veze sa sve tanjim i rjeđim porcijama sreće, ali djece je svakim danom sve manje. Kao i budućih roditelja. Njihova djeca će se rađati i odrastati po nekim Forchajmima dok im roditelji s magistarskim zvanjima prebrojavaju pakete u Amazon skladištima. Navijat će za Karlsruher i uživo pratiti Cvajtu. Aferim. 

Ne kažem da bi kvalitetan sport bio presudan razlog koji bi zaustavio migraciju mladih ljudi prema Evropi, ali tvrdim da kvalitetni sportski događaji čine život u gradu ljepšim a ljude sretnijim.

Odrastanje uz sportske idole također.

Svi bi bili zdraviji u svakom smislu da ne znamo ko je Ramiz Zmaj ali da znamo ko su i šta su postigli Zlatan Saračević, Mirza Delibašić, Rizah Mešković ili Zoran Petković; ili da ne znaju ko su Maca Diskrecija i Tijana Ajfon ali da znaju ko su Razija Mujanović i Mara Lakić, Svjetlana Kitić, Nađa Avdibašić i Kada Delić.

Sloboda se odnarodila. To je bio i prvi zaključak ovosezonskog Odbora za razvoj FK Sloboda, čiji sam član. Taj sam nesretni proces pokušavo objasniti i sebi i čitateljima Fronta Slobode i ranije, u jednom od prvih sportskih tekstova (2013):

"Tuzlaci nisu uspjeli zaustaviti prodor lopovluka i javašluka u svoje sportske klubove, ali su takve klubove i njihove uprave sumnjivih sposobnosti, sumnjivijih namjera i poražavajučih rezultata kaznili totalnom ignorancijom.

Nažalost, ignorancija publike najviše štete nanese prvo sportu i sportašima, a potom i samoj publici, koja živi život bez sportskih događaja."

Decenije javašluka i bahatosti u gradskim sportskim klubovima otjerale su Tuzlanke i Tuzlake sa tribina, a Sloboda je od našeg ponosa postajala naša sramota i polako nestajala kao tema jutarnjih kafa, popodnevnih piva u gradskim kafanama, porodičnih okupljanja i roštilja, dječjih snova i maštanja.

Većina Tuzlaka se i danas se osjeća tako (ovaj tekst je posvećen upravo njima). Masovno ignorišemo sve sportske događaje, a finansiramo ih svojim novcem, prikupljenim u budžet Grada Tuzla. 

To je naš tuzlanski način - ako smrdi na lopovluk il' javašluk, ako to vode bahati ljudi, "bez mene ko domina". Može i ona "haj ti saću ja". A ne da je smrdilo u FK Sloboda, i još uvijek tukne tih 6,5 miliona dugova, i more čudnih pozajmica i još čudnijih ugovora. Valjda nadležni o tome povedu računa

Tuzla, FK Sloboda, 2021. godina

Šta trenutno znam o FK Sloboda? Znam da je 2019. godine klub bio pred gašenjem. Na mjesto predsjednika je izabran Elmir Šećerbegović, doktor elektrotehnike i uspješan IT menadžer. Njegov otac Dževad Šećerbegović, legendarno krilo FK Slobode i trenutni direktor JU Gradski stadion Tušanj mi u razgovoru kaže da je kategorično bio protiv. 

Sa novim predsjednikom u klub je došla i mala, uplatom od 24.000 KM u klupsku kasu, odabrana grupa tuzlanskih privrednika koji danas čine Upravni odbor FK Sloboda. Svi članovi Uprave su iz privatnog sektora, vrlo uspješni, i prema onom što su do danas pokazali, niko od njih nije došao u Slobodu tražiti selameta.

Naprotiv, pred njima je bio možda i najveći izazov u poslovnoj karijeri - start iz 6 miliona KM dubokog ambisa, blokirani računi, štrajk igrača i uposlenika, bojkot dobavljača, totalna neorganizovanost i nikad lošija atmosfera u klubu.

Takvo je bilo zatečeno stanje. Za predsjednika i Upravu to je značilo da su u knock out fazi takmičenja i prije prve fudbalske utakmice. Gdje je svaka bitka van sportskih terena i daleko od očiju Tuzlanki i Tuzlaka bila i bitka za život ili smrt voljenog kluba. 

Bilo je naprimjer mnogo lakše nekom novom omladinskom fintom krenuti iz početka. Ali odreći se svoje prošlosti, svojih legendi, svojih djela i nedjela, jednostavno nije u sportskom duhu. A taj sportski duh je nešto o čemu bi svi mogli razmisliti. To je ono što čovjeka čini boljim i uspješnijim. To je ono bez čega Sloboda nikad više ne bi bila Sloboda.

Nepune dvije godine kasnije, FK Sloboda izgleda potpuno drugačije.

Meni lično, navijaču i laiku sa tribine, vjerovatno kao i svakom drugom posjetiocu Tušnja, na prvi pogled sve izgleda isto. Na ulazu u stadion dočeka te ruševina od restorana, prostorije kluba su u montažnom objektu kojeg će jači vjetar odnijeti na vrh Batve (predjeli u kojima su zadnji put viđene Inke i Maje), a Zapadna tribina sve slabije odolijeva zubu vremena.

Ovdje treba razjasniti jednu stvar, svi smo skloni ruševno stanje stadiona Tušanj pripisivati nemaru FK Sloboda, što je totalno pogrešno. JU Gradski stadion Tušanj je javno dobro kojim upravlja Grad Tuzla, jednako kao što upravlja i Narodnim pozorištem.

Ono što vidimo na prvi pogled je da FK Sloboda igra odlično i bilježi istorijske uspjehe, a to nam je nekad bilo dovoljno za dolazak na Tušanj.

Ono što ne vidimo golim okom je količina urađenog posla i uloženih sredstava koja je napravila razliku između gašenja kluba i njegovog oporavka. 

Klub prvi put posluje kao firma, sve je transparentno i vide se rezultati.

Dug FK Sloboda je sa preko 6 miliona KM smanjen na 600.000 KM.

Grad Tuzla finansira reprogram dijela dugovanja ali je skoro prepolovio direktna izdvajanja za klub u odnosu na prošlu godinu. Možda će i njih dobri rezultati  na početku sezone motivisati na dodatnu potporu.

Pred Upravom je još jedna planirana godina konsolidacije, ali razlika u odnosu na prošlu godinu već je "nebo i zemlja". Kako kaže uposlenik kluba Jasenko Avdagić "lijep je ovo osjećaj čovječe, milina radit', konačno se ukazuje sunce na Tušnju".

Najzaslužniji za Slobodin povratak sa ruba ponora je čovjek koji najviše radi i nosi najveći teret - predsjednik Elmir Šećerbegović. To mi sa apsolutnim ubjeđenjem tvrde članovi Uprave FK Sloboda koji u biti funkcionišu kao izuzetan tim i osim novca u klub ulažu ono što im je još vrijednije - poslovne veze i slobodno vrijeme.

Isti pristup poslu imaju i direktor Damir Efendić i svi drugi uposlenici u klubu.

Isti pristup imaju i stručni štab i igrači na terenu. Ono što je Grado Crnogorac dobro postavio, Mladen Žižović je brzo unaprijedio pa je Sloboda nakon 5. kola prva na tabeli - prvi put ikad.

Jedino što nedostaje u ovoj feniks priči na Tušnju smo mi, Tuzlanke i Tuzlaci i njihova djeca. Da stisnemo petlju i još jednom otvorimo srce za Slobodu. 

Pred nama je derbi, možda i najbitnija utakmica prvenstva: Sloboda - Sarajevo, stadion Tušanj, 21. avgust 2021. godine u 19.00.

Dođite na Tušanj da bodrite Slobodu. Prvu na tabeli.

"Hora hora Šećere"

Stanovništvo Tuzle je poznato kao fer i poštena sportska publika koja nerijetko aplauzom nagradi boljeg protivnika. 

Stadioni bez publike su ruševine bez života, a Tušanj bez navijača sve više izgleda kao da je u Černobilu a ne u Tuzli. 

Bez ljubitelja sporta na sportskim terenima nema ni sponzora a Grad Tuzla ne vidi razlog da ulaže u infrastrukturu koju građani ne koriste.

Bez punog Zapada, Sjever neće nikad biti završen. Bez završenog Sjevera neće biti tribine na Istoku. Bez Istoka, tribinu na Jugu i pristojan, komforan prilaz i ulaz na stadion nećemo za života ugledati.

Zato krenimo redom od prvog i jednostavnog pitanja za hvale vrijednu sportsku publiku u Tuzli:

Jesmo li spremni doći na Tušanj da iskažemo podršku Slobodinim igračima i stručnom timu trenera Žižovića za vrhunski početak sezone uz minimalna sredstva?

Život uči pesimiste da je generalno bolje nemati simpatije prema bilo kakvoj upravi bilo čega u BiH.

S druge strane, optimiste život uči da nam život svaki dan sprema nova iznenađenja. 

Takvo je iznenađenje i ova današnja Sloboda, od igrača na terenu, preko prezaposlenih malobrojnih radnika u klubu pa do vrijednih članova transparentne uprave.

Možda bi bio red, možda bi to bio pravi sportski potez tuzlanske publike, svima njima iskazati malo podrške na uspješnom spašavanju naše Sloboda od gašenja. 

Da ih ne bi sve nabrajali ko da je šljemenska možda nam je ovo idealna prilika da se sjetimo slavne prošlosti pa da se opet ko nekad sa tribina prolomi "Hora, hora Šećere".

Bilo bi to jedna lijepa ljudska gesta. Dostojna najbolje sportske publike u Bosni i Hercegovini.


Slobodaši prate FK Sloboda TuzlaHistorija FK Sloboda.